Gotovo je nevjerojatno čime se priprost svijet i politički analfabeti oduševljevaju, još kad im se pridruže "eminentni" poitčki komentatori, vidljivo je da ljudskoj gluposti zaista nema granica.
Jedna od tih gluposti je prikazivanje Jadranke Kosor kao veilkog borca protiv korucije, spasiteljice Hrvatske pače.
Pa da vidimo onda na par primjera što je to učinila J. Kosor da bismo je trebali kovati u zvijezde?
I to uz uvjet da svi zaboravlimo sve njene "zasluge" i "dostignuća" iz perioda kad je kao vjerni vojnik partije i nezaobilazna apologetkinja dr. Ive Sanadera skakala na svaki njegov mig i izvršavala za njega brojne prljave poslove.
Ja joj osobno posebno na dušu stavljam njezinu nenadmašnu produktivnost u stvaranju polumilijunske vojske branitelja, vjernih glasača HDZ, a ustvari onog dijela populacije koji će dokrajčiti djelo urušavanja Hrvatske koje je započeo Franjo Tuđman i kroz svoja nepodnošljiva materijalna prava, za brojna od njih s upravo zalagala Jadranka Kosor, popuno uništiti hrvatsku državu.
Najprije moram reći riječ dvije o jednom velikom čudu! Naime, da se u ovih godinu dana otkako su nas Slovenci počeli prcati u zdrav mozak nisam u svom stilu “raspištoljio” na blogu (mrak bi rekao “puk’o ko kokica” ;-) i počeo im skidati sve redom – eeee, to (mi) je veliki uspjeh :-)
A u stvarnom životu sam se raspištoljio N puta, od kojih posebno pamtim dvije situacije - jednu na samom početku ove priče (negdje je to bilo početkom godine) kad se neki telac-prodavač u Plodinama namjerio ući sa mnom u diskusiju da “zašto ja bojkotiram slovenske proizvode”, a druga je bila nedavno, kad je na Dnevniku Jaca objavila da Hrvatska prihvaća arbitražni sporazum a što mi je temeljito upropastilo večeru (i rezultiralo s puno pitanja od strane mog sinčine: “tata, tata, što ti je”)
U subotu, 7. studenog je u Europskom domu održana press konferencija građanske inicijative „More je kopno“ koja je najavila prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o sporazumu o arbitraži između Hrvatske i Slovenije. Najava te akcije je (očekivano) privukla malo (gotovo ništa) medijske pažnje, baš kao i inicijativa natonareferendum na svom početku – što je kod mene izazvalo efekt suosjećanja. Pogotovo zbog onoga što je tek pred njima: obaveze prikupljanja više od 10% stvarno postojećih birača zbog cca pola milijuna fiktivnih birača, kao i obaveza prikupljanja JMBGa.
Odmah da se izjasnim – načelno podržavam referendumsko odlučivanje o važnijim pitanjima za Republiku Hrvatsku, pogotovo u situaciji prilično niske razine povjerenja javnosti u državne i političke institucije. No ova najava odiše neozbiljnošću, amaterizmom i nepotrebnošću. Evo zašto:
Stari dobri Bill (Clinton - poznat kao saksofonist i ljubitelj monica), je u politici ostao zapamćen kao jedan od najboljih američkih predsjednika, onaj koji je inaugirirao socijalizam u Ameriku (na američki način), i koji je jedini hrabro gasio balkanski ratni požar, a u američkoj političkoj povijesti bi mogao ostati zapamćen i kao najdugotrajniji stanovnik „Bijele kuće“ (s najprije svojih a sada ženinih osam godina mandata). On je danas bivši predsjednik Sjedinjenih američkih država, i sadašnji suprug trenutačne američke državne tajnice. Ne samo radi običaja (prema kojem američki predsjednici i dalje ostaju politički aktivni) da i dalje imaju važnu ulogu u američkoj (i svjetskoj) diplomaciji, on ponajprije gleda da zaradi štogod u fušu, ali najviše da ipak doprinese za dobro nacionalne i svjetske politike (pa i ekologije - kad smo već na globalnom zatopljavanju).
Gledam sada diskusiju o Sloveniji u hrvatskom Saboru, da imam kosu čupao bih je, a da nisam hrvat vjerojatno bi umirao od smijeha (mogu si misliti kako ta diskusija izgleda jednom prosječnom slovencu).
Mislim da nije sporno da Slovenija mora nekako doći do otvorenog mora, no oni to pravo imaju i danas i uspješno ga konzumiraju, jer da to nije tako kako bi onda brodovi ulazili u Koparsku luku (a i druge luke u Sloveniji). Također, mislim da i pravnom laiku je jasno kako famozni članak 3b uključuje i načelo pravičnosti a ne samo pravde, te kako riječ "junction" u engleskoj varijanti definitivno znači spoj između međunarodnih voda i slovenskih teritorijalnih voda. Također, koliko je meni razumljivo, odluka arbitražnog suda (a tu ima još zanimljivih detalja oko odabira sudaca) je u stvari obvezujuća i nemamo mi tu ništa posebno za buniti se nakon što je ta odluka jednom donesena - možemo samo eventualno konstatirati datum kada se to dogodilo.
Ovih dana zahuktala se rsprava o tome treba li potpisati sporazum Kosor – Pahor kojim se nejasno definira pojam veze Slovenije s otvorenim morem. Zanimljivo je kako jedna druga stvar posve prolazi neprimjećeno iako bi upravo zbog toga bilo kakav sporazum o arbitraži posatao posve nepotreban.
Radi se o tome da će uskoro na snagu stupiti Lispabonski sporazum jer je i posljednji kočničar, češki predsjednik, odlučio popustiti i potpisati sporazum. Stupanjem tog sporazuma na snagu, odluke koje se donose unutar EU više ne moraju biti potvrđene od svih članica da bi postale pravovaljane. Čitavo vrijeme slovenske blokade pregovora Hrvatske i EU spominjao se Lisabonski sporazum i kako bi sve bilo drukčije da je sporazum zaživio (u to vrijeme je Irska na referendumu odbila sporazum i činilo se da će ostati samno mrtvo slovo na papairu).
Razmišljam neuk, razmišljam…
Vidim svi se u Hrvatskoj naveliko uznemirili vezano za utvrđivanje te (ne)sretne granice sa Slovenijom. Sporazum nije ni potpisan a povike sa svih strana – izdaja i nacionalnih interesa, Jaca nas prodala, ne damo ni pedalj kopna, ni pedalj vode, pardon, mora… Smješkala se, smješkala i na kraju smjestila svom narodu, ni prvi ni zadnji put…Ne znam kakvo je bilo ozračje kada se radilo o predaji Istre, kvarnerskih otoka i Zadra talijanskim fašistima, da li se i onda hrvatski narod toliko bunio?
Razmišljam neuk, razmišljam…
HERETIČKE MISLI
Upozoravali smo godinama da je na vlasti stranka opasnih namjera koja radi protiv interesa Hrvatske. Objavljeni sporazum Kosor – Pahor, kao i izbor pred kojim se zemlja našla, blokada pregovora ili vjerojatan gubitak teritorija, izravna je posljedica stanja u kojemu se nalazi Hrvatska.
Prezadužena, slabašne ekonomije, praktički uništene industrije postali smo najobičnija kolonijlna bana republika koja će vjerojatno biti prisiljena odreći se dijela svojeg teritorija. Ono što nije uspjela srpska agresija na Hrvatsku, uspješno je napravio HDZ svojom vladavinom praktički svih ovih godina od osamostaljenja Hrvatske.
Da na vlasti nisu bili lopovi, već ljudi kojima je stalo do Hrvatske, danas uopće ne bismo bili pred dilemom teritorij ili EU, ali situacija je takva da je ekonomska kriza udarila u najgori trenutak i da je Hrvatska ovisna o inozemnim kreditima koje sad Šuker bjesomučno podiže u Americi po astronomskim kamatama, jer u suprotnom uslijedio bi raspad državnog proračuna, što bi dovelo do sveopćeg kaosa u zemlji.
Jučer navečer se događao zanimljivi sljed događaja. Prvo je naša nova premijerka sazvala hitno sve oporbene stranke na dogovor, a nakon toga je sazvana i hitna sjednica vlade. No nitko nije znao o čemu je zapravo riječ samo nagađanja u medijima.
No, kao posljedica na većini TV programa, oko 20:30 pojavila se poruka tipa: "izvanredna sjednica vlade - izvanredne vijesti", da bi se poslije od tih vijesti ne bi dogodilo nista. Da li je to nešto normalno ovdje.
No, da pređemo na anketu. Anketa ide u novi dnevnik jer osim vašeg odabranog odgovora, bilo bi jako poželjno da kažete zašto ste odabrali taj odgovor (diskusija i samo diskusija). Bilo je već puno dnevnika na ovu temu, pa možda je vrijeme za podsjetnik što je tko rekao.
Da li bi ste Vi kao HRvatski građanin dali komad RH teritorija kako bi mi mogli ući u EU ili u bilo koju zajednicu.
Zapadni Balkan je za Hrvatsku neodrživo prostorno ustrojstvo jer je nasilje na trajnu povijesnu pripadnost Hrvatske Srednjoj Europi oduvijek i zauvijek. To je glavni razlog hrvatske skepse prema Europskoj Uniji, koja donosi Hrvatima čitav niz nametljivosti, uključujući i najstrašniju: Zapadni Balkan.
Hrvati nisu nikada u povijesti pripadali tvorevinama Balkana
Prostor Hrvatski je već u Rimsko doba pripadao Zapadnom carstvu;
Za vladavine Gota pripadao je Zapadnim Gotima,
Dolaskom Hrvata u VI/VII. stoljeću pokrštavani su sa Zapada;
Za vladavine Karolinga Hrvati djelomice dragovoljno (Borna) i djelomice ratom (Ljudevit) ulaze u sastav Karolinške države;
U kršćanstvu Hrvatska nakon Raskola 1054. godine pripada Zapadnoj crkvi;
Pacta conventom 1102. Hrvati ulaze pod zajedničku kraljevsku krunu s Ugarima (Srednja Europa);
Hrvati su u vjekovnoj borbi protiv svih Istočnjačkih osvajača, poglavito protiv Turaka i Srba branili sebe i Europu od svih najezda i ugroza s ishodištem na Balkanu.
Neovisni, ali ne i neutralni