A i slobode je bilo napretek – svatko je mogao misliti što je htio
Da se i ja malo prisjetim blagodati bivše države za kojom toliko žalopojki i naricanja na pollitici, da nas ni na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti svojom tugom i blaćenjem naše države ne podsjećaju silni ožalošćenici.
Nisu me morile brige oko toga je li paran ili neparan datum, jer nisam imala automobil.
Naranče, banane, ulje, kava, deterdženti su bile vrijedni gradske utrke do trgovine koja ih je u tom trenutku imala u prodaji. Nitko od mojih nije bio poslovođa da bi na igri skrivanja proizvoda osigurali temelje za dobar život legalnim načinom, ili si stvorili osnovu za kasniji uspon na društvenoj i materijalnoj ljestvici, ili (pokazalo se)stvorili interesnu zajednicu spremnu za privatizaciju- kada za to sazrije vrijeme.
Najveći problem bila mi je nabavka dječje hrane.
Čini se da zlo, kao i glupost, nema granica.
Dansko-norveška umjetnica po imenu i prezimenu Nina Maria Klevian odabrala je šok kao umjetnički metje odnosno izrazila se na način da je svoje malo dijete oblačila tako da je podsjetila na deset najomraženijih diktatora dvadesetog stoljeća, usnimila ga i distribuirala fotografije u svijet medija.
Naravno, počela je s Hitlerom, pa preko ajatolaha Homeinija, Mao Ce Tunga, Slobodana Miloševića, Mussolinija… stigla do – Idi Amina i Staljina. Objavio je kontroverzne snimke i izraelski čitani dnevnik Haaretz, a snimke su preuzeli i mediji u svijetu uzduž i poprijeko, a slijede brojni komentari.
Gledajući te snimke i čitajući intervju koji je umjetnica dala Haaretzu nameće se nekoliko pitanja koja ovo «umjetničko djelo» provocira. Prije svega, ima li granice u umjetničkom stvaranju, drugo, do koje mjere djeca mogu biti sredstvo umjetničkog izražavanja odnosno ne radi li se u ovom slučaju o zloupotrebi – iskorištavanju djece da bi se postigli sumnjivi umjetnički efekti i treće, postoje li druga umjetnička sredstava da bi se iskazalo protivljenje diktaturama i diktatorima?
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
S ovakvom krizom sam se sreo i srećem od kada se sjećam, a intenzivno stručno sam je upoznavao u doba najvećeg napretka sredinom sedamdesetih, kada su se sve svjetske mode intenzivno i krajnje opsceno sjedinjavale i prožimale sa svime ovdašnjim, te dodatno izvozile napredak na sve strane svijeta.
Prije točno 30 godina dva iskusna profesora i ja smo dovršili jedno istraživanje na području najvećeg trošenja, investicije i graditeljstvo, a što je bilo proželo sve pore društva, gdje smo dobili rezultate "veliki napredak = velika kriza", a sve kao sada.
Danas časnu starinu Jacques Vergesa (84) politički establišment, salonski opinionmakeri, tužiteljsko sudačka galerija i vodeća grla Novog svjetskog poretka, opisuju kao vrlo nečasnog starca grozomorne profesionalne biografije. Verges je tako postao "briljantni gad" i "đavolji odvjetnik" a sve poradi kolekcije nevjerojatnih likova koje je zastupao u parnicama širom svijeta. Telefonski broj njegove kancelarije u 14. arrondissimentu Grada svjetlosti su okretali najopjevaniji terorist svih vremena Carlos "Šakal", osporavatelj holokausta Roger Garaudy, "krvnik iz Lyona" nacist Klaus Barbie, kroz vizuru službene historiografije (po indeksu istrebljenja sunarodnjaka) možda i najozloglašeniji državnik Pol Pot, danas pomaže Potovom ratnom drugu Khieu Samphanu... U petak je online izdanju njemačkog Spiegela Verges dao opsežan intervju iz kojeg sam, više ili manje uspješno, preveo nekoliko sočnih rekapitulacijskih zapažanja ovog neobičnog advokata.
Zakašnjela pamet
Peter Galbraith, mali sin velikog oca, u jučerašnjem tisku (večernjak, mislim) govori o tome kako je Tuđman morao i trebao u Oluji ići do Banja Luke i zauzeti ju. Sada mu je kao žao što to USA nije odobrila, a on je bio ključna osoba za servis informacijama onih koji su u USA o tome odlučivali. Ne, nije tada "znao" misliti, kada se vozio na haubi srpske izbjegličke kolone ( kao da im je tko uopće što i htio) slikajući se za sve svjetske novine i vijesti, sebe radi.
Svjedok u Hagu protiv RH - doživio prosvijetljenje; sada, kada prijeti odcijepljenje Republike Srpske od BH - a tada je pitanje rata na ovim prostorima PITANJE SATA.
Prije godinu, možda dvije, Lady Margaret Thatcher, prije nego li se ozbiljno razboljela, dala je jedan veliki intervju u kojem objašnjava Tuđmanovu pogrešku što nije iskoristio priliku i išao do Banja Luke. Intervju je izašao u Večernjem listu.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Problem za autore je to što je broj ljudi koji posjećuju blogove i "internet komune" izuzetno malen da bi značio više u kampanji, pa ako teme ne pređu tu magičnu granicu, internet nema neku bitniju ulogu / Stjepan Malović je prije nekoliko godina izjavio "Znamo vrlo dobro kako napis u medijima ipak nije dovoljan, znamo da treba jedna šira društvena klima i razumijevanje..." / Nedavni tekst o postavljanju Hloverke Novak Srzić za urednicu informativnog programa na HTV-u na Drugom filmu bez ikakvog pretjerivanja možemo nazvati jednim od vrlo važnih objašnjenja zašto se neke teme ne "primaju" u klasičnim medijima / U najnovijoj "Milošević" iskrici Milanović je ponovo dobio "izvanrednu priliku" da se - brani i da objašnjava zašto nije bio ovo ili ono - ovoga puta hrvatski vojnik u domovinskom ratu / U pauzama između ozbiljnih predizbornih tema, predlažem vam da se opustite i nasmijete duhovitim fotomontažama na www.izbornik.com.
