VULGARNE ELITE
Neugodno mi je bio slušati proteklih tjedana ove svađe oko zdravstvenog odgoja. Toliko vulgarnosti, netrpeljivosti, mržnje, provociranja, izrugivanja, izvrtanja, jeftinih dosjetki, uvreda odavno nisam čuo. I to su obje strane iste, obje su jednako vulgarne, isključive, netolerantne; i crkvena konzervativna strana i vladina, liberalna strana.
Sramota je tim veća što su to glavni predstavnici naših elita, obrazovani ljudi, ljudi s fakultetima i nekakvim ugledom u društvu. Nisu to nepismene neobrazovane mase, već sve neki biskupi, ministri, profesori, razni drugi angažirani intelektualci.
Jesu li te rasprave proteklih tjedana razina na kojoj bi naše intelektualne elite trebale raspravljati? Premalo je tu bilo onih koji su zadržali neku razinu pristojnosti i objektivnosti.
A za sve što ne valja kod nas se optužuju neobrazovane mase građana, oni su krivi za sve probleme. Oni se zamaraju trivijalnim stvarima dok zemlja tone u sve veću krizu. Oni, neobrazovani, su ti zbog kojih naše elite ne mogu zemlju dovest u blagostanje. Ili nam se barem tako govori.
Ovo je dio iz mog neobjavljenog romana "Predvečerja nad vodama",
koji oslikava vjerno kako se osjećam.
http://www.youtube.com/watch?v=A0kypyGSKsE
KAKO OSTATI ČOVJEK U CRNOSIVOM
SVIJETU???
Živjela sam usred horror filma; u što se pretvorila naša svakodnevica.
Shvatila sam da su me sve to zgražanje, ogorčenje i bijes počeli razarati pomalo. Komadić po komadić strpljenja, snage i hrabrosti otkidao se od mene; nestajući.
Ne mogu ništa promijeniti; a kreativnost trošim na destruktivne osjećaje i tako samo sebi štetim.
A kako ne mogu promijeniti okolnosti u kojima sam prisiljena živjeti; mogu mijenjati sebe.
U ponedjeljak, 27.12.2010., HRT je emitirao posljednju emisiju Poslovni klub, nakon punih 19 godina prikazivanja. Odlukom programskog vodstva HRT-a, ta legendarna, gospodarska, tjedna emisija je ukinuta. I to bez ikakvog objašnjenja!
To je jedna od vrlo rijetkih emisija na HTV-u koja je bila sistematična, stručna, inteligentna i kritična, prvenstveno zbog izvrsnih komentara Đure Tomljenovića na početku svake emisije. Onima koji su je pratili, poznato je da su se komentari g.Tomljenovića uvijek obrušavali na posvemašnju *glupost, korumpiranost, neznanje i nesposobnost raznih vlada i ljudi koji su vodili ovu zemlju.*
Evo primjera kako se Đuro Tomljenović uvijek zdavorazumski, retorički pitao stvari poput, primjerice:
"Kako je moguće da nas stalno plaše nestašicama i poskupljenjem plina, kada ga sami proizvodimo, i to oko 80% vlastitih potreba; kako je moguće da taj plin, izvađen u suradnji s Talijanima u našem dijelu sjevernog Jadrana, prodajemo u Italiju po 0,063 USD/m3, a zatim uvozimo od njih po četiri puta višoj cijeni". To je samo jedan od brojnih njegovih komentara, ujedno i aktualan.
Evo još jednog pitanja, upravo iz posljednje emisije.
"Nemam za koga glasati", "To je tako kod nas", "Svi su isti" itd.
Ovoga sam se naslušao od kako sam došao u RH 1.001 put i to od skoro svih osoba koje sam upoznao, čak sam sebe uhvatio kako sam se ja "pomirio" sa ili "prihvatio" nešto od toga kao "činjenicu" za ovu ex-SRH današnju RH u kojoj živim nekih 15-ak godina.
Kao dite jedne multikulturne Australije u kojoj je demokracija već proslavila svoju 100 godinu moram priznati da nekada sam si pomislio kao tipićni "došljak" (dotepenec, aboriđin, klokan itd) "Zašto ne rade onako kako se radi vani?" za mnogo čega, pogotovo po pitanju društvenog angažmana ili političkog djelovanja ovdje u RH.
Lako se stalno vaditi na to kako je ovo postkomunistička zemlja ili "To ja neću doživjeti" u smislu "Trebat će još ohohoooo generacija" da vidimo korjenite promjene ovdje JA TVRDIM KAKO TO NIJE TOČNO!
Kada treba nešto promjeniti da ide na bolje?
Evo ovaj "klokan" kaže "SADA" jer nema boljeg vrimena da se nešto poduzme od ovog trenutka! Sutra će uvik biti sutra.
Kako?
