Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj tekst dijelom je inspiriran i raspravama na Pollitici, pa bih voljela da ga pročitaju i pollitika(nti). No kako je vjerojatno predugačak za dnevnik, stavljam za sada prvi dio i link na izvornik.

Ako bude interesa i ako budete dobronamjerni, slijedi nastavak:-)

Bauk kruži svijetom, bauk interneta. Kruži on, doduše već punih dvadeset godina, ali konačno je stigao i do Hrvatske. „Treba zabraniti anonimnost u tim forumima“, grmi s internetskih stranica Novog lista i sa svog bloga u Večernjaku prof. Žarko Puhovski. http://blog.vecernji.hr/puhovski/2009/03/01/stalno-maskiranje/ Iz Globusove culture-personality-consumerism rubričice svoju mrzovolju ventilira i Igor Mandić: „Internet je lažna viagra za impotentne umove“. Još dvojica opiniomejkera iz EPH-a ešalona, Boris Dežulović i Miljenko Jergović bacili su fetvu na internet; potonji je jedini komentator Jutarnjeg lista uz čije tekstove nisu dopušteni upisi čitateljskih komentara.

« Vjerojatno nema Boga. Sada se prestanite brinuti i uživajte u svom životu»

Ateistička kampanja koju je pokrenuo britanski list Guardian u listopadu prošle godine izazvala je veliki interes javnosti, ali i sponzora koji su tu kampanju već u prvom danu podržali sa 60 000 funti. Ideju oglašavanja poruke u kojoj se kaže da Bog vjerojatno ne postoji preuzeli su i ateisti u Španjolskoj ( Barcelona ) i Italiji ( Genova i Pescara ) gdje se javlja još jedna poruka koja kaže : «Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega».

Naravno da ovakve poruke kod vjernika izazivaju osjećaj gorčine i nezadovoljstva. Naime, svećenik Živko Kustić smatra da se sloganom «Bez Boga, bez gospodara» ( što je hrvatska verzija spomenute kampanje ) ne izražava ateistički stav nego prkosi vjeri.

I žene su na strani Boga...

U Europi znamenita ateistička kampanja koja je svoj vrhunac doživjela u UK sa sloganom "Vjerojatno nema boga. Sad prestanite brinuti i uživajte u životu" doživjela je očekivani fijasko u vatikanskoj koloniji imena Hrvatska. Ista ideja koja je zaživjela u Italiji, Njemačkoj ili Španjolskoj, a koja provokativnim sloganom javno promovira ateističko viđenje svijeta, nije naišla na odobravanje u ZET-u koji je nakon što je uredno zaprimio uplatu i odobrio postere s doista infantilnim sloganom "Bez boga, bez gospodara" iste povukao s objašnjenjem da posteri "vrijeđaju vjerske osjećaje". U još jednom padu na testu demokracije, na kojem je točan odgovor onaj da "uvreda" nije ograničenje slobodi govora jer ona uključuje i ono što vrijeđa i uznemirava (posebno kad se radi o pitanjima od javnog interesa, kakvo je javna rasprava o vjeri, sekularizmu i ateizmu), hrvatsko društvo pokazalo je poslovičnu razinu nezainteresiranosti za ovaj slučaj koji vrlo jasno upozorava na deficitarnosti i niski stupanj razvijenosti građanske svijesti i demokracije u Hrvatskoj.

Povodom održavanja Okruglog stola "Sloboda medija u Republici Hrvatskoj - je li Internet slobodan medij?" i činjenice da će Hrvatska uskoro biti jedina zemlja u Europi u kojoj blogeri idu u zatvor, Hrvatska blogerska organizacija upućuje

Otvoreno pismo ministru pravosuđa prof.dr.sc. Ivanu Šimonoviću i ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku

Hrvatska blogerska organizacija uznemirena je i zabrinuta zbog učestalog policijskog i sudskog progona građana koji su, bilo kao blogeri, bilo kao građani-novinari, bilo kao pružatelji internetskih sadržaja ili kao korisnici socijalnih mreža, aktivni na internetu. Mi u HBO uvjereni smo da su razlozi ovih nemilih pojava u nedovoljnom obrazovanju zaposlenih u policiji i pravosuđu o specifičnim obilježjima i funkcioniranju novih medija kakav je internet, zatim u domaćem zakonopravnom vakuumu u kojem se internet nalazi, a nije zanemariva ni pojava zlouporabe ovlasti i službenog položaja u pokušajima da se ograniči sloboda izražavanja i ugrozi privatnost građana na internetu. Obraćamo Vam se kao nositelju javne vlasti i odgovornoj osobi za problematiku koju adresiramo i na koju želimo skrenuti Vašu pažnju u ovom otvorenom pismu.

Argumenti u prilog osnovnom načelu da sloboda govora i njene prateće slobode moraju biti zaštićene su jednoglasno prihvaćeni i uvjerljivi. To je razlog zbog kojeg ta sloboda obično ima ustavnu zaštitu. No jednoglasnost nestaje kada se pokušavaju iscrtati konceptualni okviri slobode govora. Dok nitko ne spori da je unutarnja udobna zona neuvredljivog konstruktivnog govora dopuštena, suglasnost brzo nestaje kada se pokušavaju definirati okviri vanjske zone slobode izražavanja.

U svojoj povijesnoj presudi u slučaju Handyside v. United Kingdom (vrijedi pročitati), Europski sud za ljudska prava (ECHR, Strasbourg) utvrdio je da sloboda izražavanja ("freedom of expression") nije primjenjiva samo na "informacije ili ideje" koje se rado prihvaćaju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju državu ili bilo koji dio njenog stanovništva. To su, rekao je sud, zahtjevi pluralističkog društva, tolerancije i širokog uma bez kojeg nema demokratskog društva.

Doista, sloboda izražavanja je esencijalni preduvjet za širenje političkih informacija koje (u demokratskim društvima) potiču političku debatu i ostvaruju ideal otvorenog društva. ECHR smatra da javnost ima pravo na sve informacije odnosno da ima pravo biti informirana kad prati političku raspravu kako bi mogla stvoriti stav na smisleni način. Kao drugo, sloboda govora omogućava puni razvoj osobe i predstavlja fundamentalni aspekt individualne autonomije ("pravo na svoje mišljenje"). Sud je u slučaju Handyside rekao da vrlo ozbiljno razmatra slobodu govora jer ona, između ostalog, esencijalni temelj ili uvjet "razvoja svakog čovjeka". Treće i konačno, John Stuart Mill je tvrdio da sloboda govora dovodi do pronalaska istine i time potpomaže znanstveni i društveni razvoj. U Hertel v. Switzerland sud se složio s Millom ustvrdivši da je zaštita od državne intervencije nužna kada govornik doprinosi raspravi o pitanjima koja su od javnog interesa. Ako su to recimo znanstvena pitanja, rasprava može dovesti do otkrića znanstvene istine.

No usprkos bogatoj praksi suda pitanje da li i do kojeg stupnja treba ograničiti slobodu govora ostaje sporno, posebno u demokracijama u razvoju i državama koje nisu upoznate s praksom (i njihovog) suda i koje iz nje nemaju priliku učiti. Kako iscrtati granice slobode govora?

Kevin Jon Heller, profesor prava na Aucklandskom sveučilištu s Novog Zelanda otkrio je u prosincu 2008. javnosti da je jedan od glavnih pravnih savjetnika Radovana Karadžića te da klijentu usluge pruža već dva mjeseca. Makar se u skladu s odlukom sudskog vijeća Radovan Karadžić nastavlja zastupati sam, pravni savjetnici mu nude savjet kako to raditi ili to rade umjesto njega (pripremaju pisane podneske koje može potpisati samo Karadžić osobno). Profesor Heller specijalist je za međunarodno kazneno pravo, komparativno pravo i pravne dokaze, a doktorat je stekao na Stanfordu. Međunarodna pravna blogerska zajednica podržala je odluku profesora Hellera da zastupa interese Radovana Karadžića pred ICTY jer svaka osoba, bez obzira kako odbojna bila (a Radovan Karadžić je vjerojatno najgore od najgoreg), zaslužuje najbolji mogući pravni savjet/zastupanje. To je temeljno ljudsko pravo i krucijalni garant pravednog suđenja. Žrtve zaslužuju ne bilo kakvo nego pravedno suđenje.

Presuda Karadžiću treba biti donesena na temelju činjenica i prava. Izgledno je da će činjenice i pravo pokazati da Karadžić snosi odgovornost za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i da su ti zločini dosegli pravnu definiciju genocida (Povijesni trenutak za nekažnjivost: Uhićeni Radovan Karadžić uskoro u rukama ICTY). No s nekim poput Kevina Jona Hellera na njegovoj strani javnost i žrtve moći će biti sigurni da je Karadžić imao i ozbiljnu i profesionalnu obranu koja je kao i ozbiljna i profesionalna optužba jedan od preduvjeta pravednosti suđenja. Bez obrane nema pravednog suđenja i pravni savjetnici optuženika za ratne zločine igraju važnu ulogu na vagi pravednosti. U konačnici taj doprinos pomaže održanju legitimnosti presuda sudova i dugoročno služi interesima (međunarodne) pravde.

Heller je javnosti ponudio intrigantni izvještaj svog sastanka s klijentom.

Stvar je kristalno jasna - da ti pretresu stan i četiri sata te drže na „informativnom razgovoru“ samo zato što je eto netko rekao/dojavio („došapnuo“) policiji da se na Facebook grupi koju si osnovao nalaze fotomontaže Ive Sanadera s nacističkim znakovljem je NEDOPUSTIVO!!!

Ukratko - to ne može proći i netko zbog toga mora odgovarati.

Stoga je Hrvatska blogerska organizacija uputila slijedeće priopćenje medijima i hrvatskoj javnosti:

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Predmet: Prosvjed zbog privođenja Nikše Klečaka

Ovaj dnevnik je prvenstveno inspiriran događajima koje je Mrak opisao u svom blogu Zašto se Ivo Sanader boji Nikše Klečaka?. Također, velik dio materijala koje sam iskoristio plod je pisanja nekolicine blogera, u prvom redu smogismogija i DeVeT-a. U biti radi se o svojevrsnoj rekapitucaciji napisanog, no nisam mogao izdržati - ovo je moralo ići na papir (ekran).

Dakle, za neupućene - priča je započela kada sam u petak navečer pročitao Mrakov blog. Nisam mogao vjerovati. Otprilike u isto vrijeme se informacija pojavila i na index.hr, a potom i na ostalim portalima. Prenosim najavažniji dio:

Ovih dana donesena je presuda po kojoj EPH mora isplatiti Branimiru Glavašu 116 tisuća kuna zbog teksta u kojem Jutarnji list optužuje Glavaša da pet godina nije platio alimentaciju. Pri tome se pozvao na izjave dvoje ljudi koji su na kraju opovrgli davanje bilo kakve izjave bilo kojoj novinarki, a najmanje novinarki Jutarnjeg lista. Kako se Jutarnji list oglušio na objavu isprike, Glavaš ih je tužio i tu tužbu dobio.

Zapravo radi se o cifri od 80 tisuća kuna plus zatezne kamate za nematerijalnu štetu nanesenu klevetom koja će se isplatiti pod prijetnjom ovrhe i tako omogućiti Branimiru Glavašu isplatu 75 tisuća kuna za iste štete nekadašnjem županu Ladislavu Bognaru. Bognara je Branimir Glavaš u svojim intervjuima nazivao lažnim svjedokom i majorom JNA kojemu je zadatak fabricirati optužbe protiv pojedinih sudionika Domovinskog rata. Vitez slavonske ravni, kako voli da ga zovi poltroni je jednostavno smetnuo činjenicu o Ladislavu Bognaru kao visoko rangiranoj vojnoj osobi zaslužnoj za uspješnu obranu grada Slatine od četničke agresije.