pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vlast i zagovornici hrvatskoga ulaska u NATO kao jedan od najvažnijih razloga za ulazak Hrvatske u NATO ističu sigurnosne razloge. Tobože će Hrvatska u NATO-u biti sigurnija. Time se onda pokušavaju zasjeniti druge očito nepovoljne posljedice ulaska u NATO (veliki i nepotrebni troškovi, moralno-etični problemi vezani uz djelovanje NATO-a, građenje NATO-ovih baza u Hrvatskoj i posljedice istih na turizam i okoliš itd.). Rezoniranje ide logikom – ma neka i jest sve ostalo istina, ali bar ćemo biti sigurni.
E sad – kakva sigurnost? Dvije se vrste sigurnosti tu obično navode – sigurnost od globalnih i regionalnih prijetnji. Pod prvim se smatra sigurnost u slučaju kakva velikoga rata. Međutim, u slučaju smo velikoga sukoba (primjerice NATO-a i Rusije), kao što sam već pisao, sigurniji izvan NATO-a, a i pitanje je koliko bi u slučaju velikoga rata imali od NATO-a koristi (svaka bi zemlja prvo gledala sebe, ne postoji obaveza automatskoga branjenja drugih članica NATO-a itd.).

Priča bi se mogla započeti s Francuskom revolucijom, Komunističkim manifestom, postojanjem komunističkih partija u Europi, Francuskoj i Italiji i stanjem radničke avangarde (što je to ???) danas u Hrvatskoj.
Kako bi rekao ap – nije sve tako kao što izgleda jer...

U Slavoniji su seljaci od priručnog materijala, slame najčešće, pravili strašila kako bi svoje, dijeljenjem usitnjene, njive branili od letećih proždrljivaca vrana, čvoraka, vrabaca i inih. Da bi tom strašilu izgled bio zastrašujući na glavu su stavljali ponekad lonac ili isluženi šešir a na ruke im privezivati otkinute rukave odbačenih košulja ili poneku izbjedjelu maramu. Ovi su, na povjetru njihajući dodaci, uistinu plašili i tjerali te leteće proždrljivce ako su bili po mogućnosti crveni ili drugačije upadljivi; vjerovalo se tako makar je poneki od naših seljaka s završenom opetovnicom znao da ptice ne razlikuju boje. To postavljanje strašila i njihovo kićenje, znali su to, uvijek je bila unaprijed izgubljena bitka.

I u jutrošnjoj radijskoj emisiji na HR1 g. Stipan Bilić (predsjednik HUP prehrambene ind.) je elegantno stao u zaštitu svojih poslodavaca i dobio prostor da ponovo baci ružnu sliku i pokaže već poznatu netrpeljivost prema seljacima.

Nemam tonski zapis, niti postoji pisani trag pa mi samo preostaje da mi vjerujete da sam dobro zapamtio izrečeno mu:

Među seljacima je uvriježeno mišljenje da su oni ugroženi i da se njima mora pomagati. Tako su na primjer prošle godine dobili odštetu za sušu iako suše nije ni bilo.

Neću nas braniti time što je gotovo cijeli svijet zahvatila suša (poskupljenje hrane), što su i vrapci na grani uvjereni da smo i u nas imali sušu, samo ću pokazati kojom se to statistikom služi moćni prehrambeno-trgovački lobi.

Potaknut Potjehovim postom o stanju u poljoprivredi, pišem o jednom užem i zapostavljenom djelu poljoprivrede, povrću.

Mali uvod, da steknete osnove o temi...

Poticaji za uzgoj povrća su uvedeni tek 2004te i to za dvije kategorije:
-povrće (1250kn/ha)
-povrće za industrijsku preradu (3000kn/ha)

Neupućeni bi rekli kako je to dovoljno i primjereno za nesto poput povrća, ali bi se prevarili. Jako prevarili :)

Svi pričaju o tome kako bi farme sa sto hektara bile produktivne, a nitko ne priča kako bi poljoprivredno imanje od jednog hektra na kojem su plastenici i u kojem se uzgaja plasteničko povrće donosilo više novaca od 100 ha pšenice! Oni koji se kuže u to šute i trpe postojeću situaciju, a većina građana to ne shvaća i priča se samo o pšenici i kukuruzu, a povrće tko jebe...

Naslov je mogao biti i Zoki i Ljubo lupetaju o Slavoniji u Vinkovcima, ali ovaj mi je bolji.

VINKOVCI – Često se sjetim pjesme “Inati se, Slavonijo” te se zapitam zar se nakon toliko godina od rata netko mora inatiti, a ja kažem: “Probudi se, Slavonijo.” Kažu da je ovdje utvrda HDZ-a. Kada je utvrda, onda su tu debeli zidovi, a unutar zidova strah, teror i nesloboda. Srušit ćemo mi tu utvrdu, ciglu po ciglu, kamen po kamen.

Odlično, Milanović se sjetio dobre stare pjesme pred izbore, zašto me to ne čudi? Što će on srušiti molim vas? Srušit će kurac, a HDZ-ove utvrde nema, barem ne onakve kakva je nekada bila. Ova danas je puna prebjega. Svi znaju da SDP u Slavoniji (ruku na srce) ne postoji. Imali su mandat što su napravili? Koji su to popularni(s mjerljivim rezultatom) članovi stranke iz Slavonije koji bi mogli ostvariti ove nedosanjane dječaćke snove? Mato Arlović je suviše istrošen i on je svoje ispušio. Druge ne vrijedi ni spomenuti jer su daleko od Slavonije tj. sjete je se pred izbore.

Kruh poskupljuje 10, a brašno do 25 posto

Uz ljetne požare, ovo je udarna vijest ovih dana. Mi paori smo opet dobro preveslani, a kako i ne bi kad nemamo dvije najvažnije stvari s kojim bi mogli manipulirati vlastitom pšenicom - robnu burzu i financijsku snagu.
I nakon 16 g. od osamostaljenja države, očito je da sadašnje stanje bez poljoprivredne burze više odgovara trgovačkim monopolima i pojedinim vladinim resorima.

Seljačka pšenica je ove godine isplaćena (1,04kn) po 13% skupljoj cijeni od lani , a brašno poskupljuje 25%. Ajd dobro, tako je na svjetskom tržištu. Čak je i u opjevanoj Mađarskoj otkupna cijena 1,22 kn.

U Slavonskom Brodu je, napokon, lijepo biti SDPovac. I to po mogućnosti s mandatom u u Gradskom vijeću. Konačno se ne moraju sramiti svoje stranačke pripadnosti. Nakon toliko godina omalovažavanja najveće lijeve političke opcije, svima kojima je srce na lijevoj strani mogu biti više nego zadovoljni. Jer izborni im rezultati otvaraju mogućnost da, iako su prošli prilično loše za tako urbanu sredinu, sudjeluju u vlasti. Čak su na stolu neke ponude o preslagivanju vlasti na županijskom nivou. I mogućnost da SDP, bez izbora, dobije župana u Slavoniji. Što, sa sadašnjim načinom razmišljanja građana u toj regiji, ne bi bila mala stvar. Niti malo!

Izvanredni izbori za Gradsko vijeće Slavonskog Broda, na koje sam se osvrnuo u mom blogu, podsjetili su me na text koji sam prije nekoliko mjeseci napisao o slavonskom šerifu Branimiru Glavašu. Najbolniji trn u pet našeg Ive Sanadera, ponovno se zabo još dublje u HDZovo biračko tijelo Slavonije. U 6. gradu po veličini u Hrvatskoj i 2. u Slavoniji, Glavašev HDSSB je napravio izvrstan rezultat jer je nakon samo tri mjeseca postojanja uzeo 2 mjesta u Gradskom vijeću.

HDZu nije pomoglo ni to što je Boro Grubišić, prvi čovjek HDSSBa u Slavonskom Brodu, u godinu i pol dana promjenio 4 stranke. No, i HDZ je za nositelja svoje liste na gradskim izborima instalirao Peru Ćosića koji je do prije koji mjesec bio član Hrvatskoga bloka. Neki su se čak pitali ima li, uopće, HDZovu člansku iskaznicu.

Hrvatska je super zemlja! Osim što ima prekrasno more, super lijepu, čak bih rekao, fenomenalnu Slavoniju i prekrasnu Istru. Ne želim omalovažiti ili zaboraviti niti jedan hrvatski kraj. I ovom mi prilikom posebno na um pada Međimurje. Prekrasan kraj sa zanimljivjim ljudima, super klopom i čudnim govorom. I baš taj i takav kraj, odlučio je posjetiti naš premijer Ivo Sanader.

Od svih mjesta odabrao je Prelog i tvrtku "Heplast-PIPE". Na sva je zvona, uz dvostruku obavijest, najavljeno da će naš Ivo obići uspješnu, malu tvrtku i govorom otvoriti liniju za proizvodnju cijevi za infrastrukturne sustave (vodovod, odvodnja, plin). Na prvi pogled bi se reklo, čista poduzetničko-politička čarolija. Mala tvrtka koja uspješno posluje i proizvodi, u suradnji sa sličnom tvrtkom, pokreće novi posao i proširuje ponude. Fenomenalno! I onda, kvaka 22.

Česti su prigovori hrvatske javnosti kao i raznih stručnjaka da su poticaji u poljoprivredi zapravo socijalna stavka, a da ne služe razvoju agrara. Teško je pronaći pravi odgovor, a još teže pronađi pravo rješenje. "Tko plaća uvijek mu je puno, a ..."
U članku Subsidies Fail to Save French Farms se govori o francuskom slučaju gdje je primarni prigovor - propadanje obiteljskih farmi uprkos ogromnom agrarnom budžetu koji Francuska povlači iz EU budžeta - 11,6 mld € godišnje.
Navode se npr. podaci da u zadnjih 50 godina dnevno nestane u prosjeku 100 farmi, da je broj uposlenih u poljoprivredi smanjen za 2/3 u posljednjih 25 g., da se prihodi farmera smanjuju, a opada i izvoz polj. proizvoda...

Ekonomsko i demografsko stanje u Slavoniji je vrlo poražavajuće. Perjanica oporavka bi trebala biti poljoprivreda, međutim, iz više razloga to nije realna opcija. Agrobiznis je u našim uvjetima daleko od atraktivne i visoko akumulativne opcije. U globalnim okvirima su nam šanse pogotovo male jer su veliki igrači već zauzeli adekvatne pozicije. U vezi toga, i naše ufanje u ekosačuvanost naših polja neće imati vremena doći do izražaja, niti imati veliku ulogu u oporavku slavonske opcije.
Danas politički i građevinski lobi forsira najefektnije i najisplativije projekte - autoceste (o isplativosti C5 koridora bi se dalo raspravljati), ali ukupna izgrađenost na tom polju se približava svom vrhuncu.