Potaknut Frederikovim dnevnikom o psihološkim mehanizmima i Zoranovim komentarima na isti, odlucio sam se na dodatnu promociju psihoanalitickog instrumentarija, po mojem mišljenju superiornog za razumijevanje mnogih društvenih fenomena, između ostalog i nacionalizma.
Ovaj dnevik biti ce komplilacija koncepata i teza Slavoja Zizeka, Jacquesa-Alain Millera, i izvorno Jacquesa Lacana (i jos izvornije Sigmunda Freuda), kroz kojeg je dano, po mojem misljenju, vrlo uvjerljivo objasnjenje logike nacionalizma. Najveci dio teksta referirat ce ili biti doslovno preveden iz knjige Slavoja Zizeka "Tarrying with the negative".
Dakle, prva konstitutivna teza jest da element koji povezuje danu nacionalnu zajednicu ne moze biti reduciran na tocku simbolicke identifikacije - ono sto povezuje clanove nacionalne zajednice jest zajednicki odnos prema Stvari, prema utjelovljenom Užitku (jouissance; vazno je razlikovati Užitak (jouissance) od ugode: Užitak je "ugoda u negodi"; on oznacava paradoksalno zadovoljstvo uzrokovano bolnim susretom sa Stvari koja remeti ekvilibrij poznatog "nacela ugode" (Freud). Drugim rijecima, Užitak je lociran "s one strane nacela ugode")