Neovisni, ali ne i neutralni

Iako već dvije godine nisam ministrica ljudi me i dalje zovu i traže me savjet ili pomoć.
Najveći broj njih se žali na dugotrajno vođenje sudskog postupka ili na nejednak tretman pred zakonom
Dok sam vodila resor pravosuđa svaki ponedjeljak u mjesecu sam primala građane i upoznavala se izravno sa njihovim problemima.
Moram priznati da su mi ti razgovori s građanima pomogli da brže uočim rupe u sustavu i da unesem neke novine koje do tada nisu postojale.
Tada sam uvidjela da treba ubrzati rješavanje zaostalih predmeta kojih je bilo na stotine tisuća, ubrzati stvari i pojačati kontrolu sudske uprave.Iako je sudački posao neovisan i tu neovisnost je trebalo braniti, ipak je trebalo i uspostaviti mehanizme kontrole tog rada.Trebalo je naći način da možeš pitati suce zašto se po nekom predmetu ne radi dvije godine, zašto sudski vještak nije podnio mišljenje a bio je dužan i sl. Naravno trebalo je pri tome jako voditi računa da se ne naruši sudačka neovisnost. Upravo zbog svega toga uvela sam u sustav posao pravosudnog inspektora.

Smjenjivanje stotina starih sudaca zbog nacionalne ili ideološke nepodobnosti i instaliranje na njihova mjesta stotina mladih, provjerenih, podobnih, nesposobnih i ucijenjenih sudaca imat će za Hrvatsku trajnije i pogubnije posljedice od bilo kakvog ratnog profiterstva, tajnih računa ili krađa u pretvorbi i privatizaciji.

Na jednoj strani nalaze se Slavko Lozina i Branko Milanović. Njihova nedjela nadaleko su poznata: od sramotnog suđenja za Loru i farse oko Vinka Budiše, do amnestiranja Jose Mraovića u slučaju silovanja američke košarkašice ili pritvaranja retardirane osobe. Splitski i gospićki sudac oličenje su svega nepravednog, nestručnog, nekompetentnog, a katkad i kriminalnog u hrvatskom pravosuđu. Ističe ih se kao kukolj u kadrovskom žitu hrvatskih sudova.

Sudac Lozina osudio je na najmanju moguću kaznu Vinka Budišu. A proces je trajao i trajao, krivac pokušao pobjeći, sudac izvrdati pravdu i pretvoriti ju u krivdu itd.itd. U svakom slučaju u velikom djelu pravosuđa postojao je konzenzus da ne treba Budišu prestrogo kazniti – jer ljudi moji pa ubio je Srbina. A sudac Lozina sa svojim izrazom lica i grozničavim pogledom kojim nikad ne gleda sugovornika u oči, tipični primjerak iskompleksiranog rasiste, (kladim se da ima komunističku prošlost) branio je svoju presudu. Pa je ona postala pravomoćna. Jer u Vrhovnom sudu sjede istomišljenici suca Lozine. Sve Lozić do Lozića.

Jučerašnji dnevnik HTVa vodio je Zoran Šprajc. Jedan od priloga govorio je i o Vinku Budiši, osuđenom ubojici koji je zahvaljujući genijalnom potezu suca Slavka Lozine osuđen na kaznu zatvora manju od donje zakonom propisane. Dakle, taj isti Vinko Budiša je svega nakon pola godine izvršene kazne dobio jednomjesečni odmor (to mi je otkriće da se smiješ odmarati od zatvorske kazne!?).

Gospićki sudac Branko Milanović nezaustavljivo nastavlja donositi skandalozne odluke, pa je tako po novome odlučio da hladnokrvni ubojica Vinko Budiša već nakon samo 6 mjeseci provedenih u zatvoru može na „dopust“. Ukoliko ne znate o kakvom je ubojstvu riječ, podsjetit ćemo vas da je Vinko Budiša 1996. godine hladnokrvno ustrijelio tada 19 godišnjeg Milenka Đekića metkom u potiljak bez ikakvog posebnog razloga.

O tom slučaju pisalo se i na CNN blogu još otkad je donesena skandalozna presuda s kaznom manjom od minimalno zakonski propisane koju je presudio naš drugi poznati sudac Slavko Lozina. Nakon presude, Vinko Budiša vješto je izbjegavao godinama odlazak u zatvor, pa je čak na kraju pokušao i pobjeći iz zemlje, ali je zadržan pri pokušaju prelaska granice (ali ne od strane Hrvatske policije, već Slovenske) i konačno strpan u zatvor.

Ponašanje sudaca u Hrvatskoj postaje sve nesnosnije, kao i presude koje sve više poprimaju oblik terora nad građanima ove zemlje. U prilog ovoj tvrdnji idu najmanje dva događaja u posljednjih nekoliko dana.

Prvi događaj je svakako skandalozna presuda sutkinje Tanje Pavelin – Borzić iz suda u Zlataru koja je oslobodila Ivanu Skozrit, kćer lokalnog Zagorskog tajkuna, od krivnje za ubojstvo iz nehaja. Cjelokupni članak o toj skandaloznoj presudi pročitajte u Jutarnjem listu. Ono što ćemo ovdje izdvojiti je da je Ivana Skozrit vozila automobil u naseljenom području skoro dvostruko brže od dozvoljene brzine i to bez vozačke dozvole koja joj je tada zbog pijanstva već prije bila oduzeta na tri mjeseca. U takvim okolnostima ona je svojim autom skrivila prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama. Navodno je, prema njezinim riječima, za nesreću kriv fantomski vozač Mercedesa zbog kojeg je Ivana Skorzit bila primorana napraviti manevar kojeg se ni prekaljeni vozač ne bi posramio. Sve ovo sutkinji Tanji Pavelin – Borzić nije bilo dovoljno za osuđujuću presudu.