NB.
Kao podsjedtnik navijačima Kukuriku koalicije i Zorana Milanovića ponavljam dnevnik napisan u veljači 2012. godine. Svi koji su mi tada dali minus ne zbog minusa nego zbog njihove zaslijepljenosti trebali bi se u njamnaju ruku posramiti. Trebaju shvatiti da se država ne može voditi zastarjelom ideologijom nego znanjem i sposobnošću, što ni jedno ni drugo nema ni Zoran Milanović ni cijela njegova ministarska bulumenta.
25/02/2012 - 22:57
Iako u parlamentarnim demokracijama vlada nepisano pravilo da kad dođe do stranačke smjene vlasti novu garnituru ne treba propitivati i kritizirati prvih 100 dana mandata. To bi trebao biti slučaj i s novom vlašću u Banskim dvorima na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem i s Kukuriku koalicijom koja ima uvjerljivu većinu u Hrvatskome saboru.
U proteklih šest mjeseci otkako je na vlasti SDP na čelu Kukuriku koalicije nizom poteza dokazao je da je koalicija nesposobna uhvatiti se u koštac s vrlo ozbiljnim političkim, gospodarskim, financijskim i uopće društvenim izazovima pred kojima se našla. Promašaji i pogrješke su se toliko nagomilali da se već sad postavlja pitanje treba li ova Vlada odstupiti, jer je nemoćna da riješi probleme od nacionalnog značaja. Njihov „Plan 21“ bio je najobičnija prijevara na koju su nasjeli birači glasajući više protiv HDZ-a nego za SDP i koaliciju.
Iako u parlamentarnim demokracijama vlada nepisano pravilo da kad dođe do stranačke smjene vlasti novu garnituru ne treba propitivati i kritizirati prvih 100 dana mandata. To bi trebao biti slučaj i s novom vlašću u Banskim dvorima na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem i s Kukuriku koalicijom koja ima uvjerljivu većinu u Hrvatskome saboru.
Međutim kako u Hrvatskoj političko stanje počiva na krivim temeljima, jer više vladanje nego upravljanje državom proizlazi iz pogrešnih ustavnih i izbornih pravila koji su omogućili dvjema vodećim strankama neizmjenično smjenu vlasti, ne bi se trebalo držati nepisanog pravila o poštedi nove Vlade u prvih 100 dana mandata. Uostalom, u prva dva mjeseca na vlasti i Kukuriku koalicija i premijer Zoran Milanović dokazali su nizom poteza i mjera da nisu sposobni uhvatiti se u koštac s nagomilanim političkim, gospodarskim i socijalnim problemima. Njihov predizborni „Plan 21“ raspršio se u ova dva mjeseca kao mjehur od sapunice, jer se temeljio prvenstveno na nerealnim pretpostavkama.
Gospođa „povjesničarka“ Esther Gitman s jednom knjigom iza sebe zaslužila je epitet ugledne povjesničarke, postala je u nekoliko godina hrvatska zvijezda, čak dobila i dokumentarni film koji je emitiran u utorak, 7.lipnja 2011. na prvom programu HRT. Jadranka Jureško Kero, novinarka „Večernjeg“, izabrala je u svakom slučaju zanimljivu osobu i njen rad (studij u poodmaklim godinama, istraživanja) za temu filma i njen film naići će na odobravanja, vjerujem i hvalospjeve. Dramatična je završna scena kada se Esther Gitman približava mumificiranom tijelu blagopočivajućeg kardinala u zagrebačkoj katedrali, a odnekuda dopiru riječi kako se radi o „iznimnom ljudskom biću“. Usuđujem se napisati da me je scena kao i popratne riječi toliko iznenadila da sam se zapitao delićevski: „Ljudi, zar je to moguće?“
SENZACIONALNO OTKRIĆE?
Jedna stara, meni omiljena, izreka kaže: «Loše je kada se izgubi novac, još je lošije kada se izgubi vrijeme, najlošije je kada se izgubi nada». Eto, promatrajući ovih dana veliku buku koja je stvorena najavom istrage (istragom?) protiv antifašista Josipa - Jože Manolića, Josipa Boljkovca i Rade Bulata moglo bi se ovoj izreci dodati - a olovno najlošije je kada se izgubi - pamet. Za ovaj poduži tekst trebate se naoružati - strpljenjem, ako ga nemate, možda bolje da ga ni ne čitate. Naime, nisam u stanju tu delikatnu temu «obraditi» na manjem broju stranica. Ovaj tekst pišem ipak subjektivno, a vjerujem i vi ćete ga subjektivno doživjeti. Naime, naše su zamalo sve obitelji najmanje nekom porodičnom pričom vezane za Drugi svjetski rat, mada već imamo i ratne priče novijeg datuma.
POGUBLJENJE BEZ SUĐENJA - ZLOČIN
Polazište je da je svaki pogubljen čovjek u toku rata, pa i u poraću, žrtva ukoliko je život izgubio bez pravednog suđenja.
Samo vi napadajte Goldsteina!
Toliko otrovnih i neutemeljenih stavova, ako je i od "Glasa Koncila", previše je! A i komentari publike su, nažalost, na istoj ili sličnoj razini. Tu i tamo nađe se koji nepristrani čitatelj, poznavatelj teme i nađe pokoju riječ razumijevanja za otvoreno pismo Goldsteina kardinalu Bozaniću, objavljenom u Jutarnjem listu, a povodom njegova posjeta spomen području Jasenovac. U pismu se tvrdi da je "zamisao velikoga hodočašća samo napola ostvarena" odnosno da je kardinal Bozanić "došao do pola puta"!
Bio sam obećao da će moj slijedeći dnevnik biti na neku posve drugu temu (pa i pišem nešto o ekonomiji), ali eto naletilo je, gledao sam dossier na HTV i dolje navedeni šmrkavac naprosto me izbacio iz takta.
Jučer me posjetio kolega i prijatelj Norbert Mappes-Niediek, povevši iz obiteljske kuće iz okolice Graza i maloljetnog sina. Prošetali smo špicom i naišli na Slavka Goldsteina koji je baš odlazio doma sa otkrivanja spomenika Stjepanu Radiću. Norbert poznaje Goldsteina iz vremena rata kada je radio kao dopisnik brojnih medija s njemačkog govornog područja (Švicarska, Njemačka, Austrija), a jedno je vrijeme bio i savjetnik UN-ovca Yasushia Akashia.
Danas je sedam godina od ubojstva Milana Levara. Sve ostalo je isto kao u postu koji sam na ovu godišnjicu objavio lani, pa donosim reprint sa znakovitom omaškom.
Predsjednik Republike Stjepan Mesić smatra da su oni kojima je itekako bilo stalo da Levar ne svjedoči izvršili to ubojstvo, prenijela je Predsjednikov komentar njegova glasnogovornica Vjera Šuman.
Ivo Goldstein, predsjednik Židovske vjerske zajednice "Beth Israel" ostao je izgleda zadnje moralno i intelektualno uporište Predsjedniku Stjepanu Mesiću u njegovu licemjernu obračunu s ratnim profiterima.
