pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zoran Šprajc uzviknuo je „Car je gol!“ i zaradio suspenziju. Sve je počelo kada je Šprajc u Dnevniku HRT-a objavio vijest kako se opet tamo negdje daleko od očiju javnosti potpisao sporazum s Amerikancima o odricanju hrvatske suverenosti kad se radi o američkoj vojsci na tlu RH. Hloverki se objava te vijesti nije svidjela i tražila je od Šprajca da ne uznemiruje narod i da u slijedećem Dnevniku budu uvrštena dva priloga o istoj vijesti ali intonirana drukčije.

Šprajc se iznervirao i uzviknuo da je car gol, rekavši da se izgleda više ni jedna vijest ne može objaviti, a da se prije toga ne konzultira HDZ. Hloverka se naša uvrijeđena takvom izjavom i uzvratila je Šprajcu na način koji ona jedino zna, suspenzijom na tjedan dana. Tragično u cijeloj priči je to što se način rada HRT-a vratio u mračne devedesete kada je Hloverka svako malo trčala na Pantovčak po mišljenje i zbog toga postala najomiljeniji Tuđmanov novinar.

Danas se više ne trči na Pantovčak jer ipak postoje i moderna sredstva komunikacije, ali princip je ostao isti. Svaka vijest koja ne ide u prilog HDZ-u pažljivo se filtrira i pakira u lako probavljivi celofan, ili se jednostavno prešuti. Svatko tko se pak ogriješi o pravilo konzultacije može računati minimalno sa suspenzijom.

U nedavnim raspravama o odnosu vjernika i nevjernika napisalo se štošta.

I vjernici i nevjernici su zauzeli određene stavove i ne popuštaju ni pedlja. Ono što se moglo iščitati iz stavova onih koji ne vjeruju je da bi vjernici trebali preispitati svoju vjeru. Osobno se, kao vjernik, slažem s tim. Cerovac se također s tim slaže, pa je napisao i post u tom smjeru. Vjera jeste nešto što treba preispitivati. Svatko za sebe.
No, vrijedi li to i za nevjerovanje? Trebaju li i nevjernici preispitati svoje nevjerovanje? Što im točno ne dozvoljava da vjeruju? Jesu li uistinu nevjernici?
Kad se uklone sve podjele među ljudima, ostanemo na činjenici da smo ista vrsta. Vrijede li za cijelu vrstu ista pravila preispitivanja?
Gdje je granica od koje ne vrijede ista pravila?

U nedavnim raspravama o božićnom lovu napisalo se štošta.

umjesto bilo koje pametni rijeci samo jedan link i jedna činjenica...

link: http://www.jutarnji.hr/izbori/vijesti/detalji_vijesti/art-2007,11,28,,99...

Tih je davnih dana, 24. prosinca 1971.,Slobodna Dalmacija napisala
"Na današnjoj sjednici SO Metković u želji da se što prije provedu u djelo riječi druga Tita i zaključci sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH predsjednik Luka Bebić izložio je program djelovanja Skupštine i mjesnih organa u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti. Zaključeno je da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice hrvatske kao osnovnog žarišta nacionalističkih i šovinističkih djelatnosti. Još u toku dana njezine su prostorije zapečaćene, a financijsko poslovanje podvrgnuto kontroli."

nikada nas pamet neće sresti... a nećemo na žalost ni lustraciju dočekati, mada sumnjam da bi se ona supjela provesti u cjelosti ....

Globalistička strujanja Hrvatsku zatiču već iskusnu i preiskusnu u sličnom. Konkurentske opcije se sve više slažu u bitnim točkama. Razna naslijeđa se uspješno recikliraju, tako da problematičniji dio nestaje sam od sebe a nekadašnji problemi razrješuju dvojbe u novim okolnostima.

1. Globalistička strujanja brišu neke zapreke i razlike. Hrvatska je za to preiskusna, naš srednji čovjek akumulira iskustva i kapital kao neki team menadžera. Obzirom da nekretnine i sve s tim u vezi sada igraju jaku igru, zatiču nas ne spremne nego krajnje razigrane. Kao da se je sve točno znalo i pripremalo. Vični skokovima zadnjih desetljeća, kod nas nikom nije strano da se skokovi i preskakanje igre već obavljaju. Ne samo u fizičkim procesima u prostoru, nego i u navodno zapostavljenoj raznoj izvrsnosti - kao što su naši razni drugovi i gospoda već generacijama navikli na najbolje nove Mercedese i slično, tako i u visokointelektualnim područjima često prednjačimo.

Novi tikovi u iskusnoj utrobi stvari blago variraju stvar. Smjesa raznovrsnih raspoloženja krčka. Pažnja po bojištima pojačana, formacije uhodane do napamet. Balasti prošlosti gurnuti u prikrajke, poneki redizajnirani mrtvac oživljava i nestaje u podne. Na rubovima stvari, ni namjerno ni slučajno, ponešto zbunjenosti i kokošarenja a uspjesi, kao gljive poslije kiše.

Politička scena blista, gužva na sredini stremi napadima, k novim pobjedama. Mora da je iza scene još življe, pažnja napregnuta do padanja (babe padaju - Danil Haarms), biće zanimljivo. Razvoj događaja je učvrstio određene relacije, koje puno ne variraju. Jedan od smjerova navika su promjene, ali ne posve sigurno. Drugo je igra oko odstupanja, koja je još neizvjesnija i privlači pažnju. Manje od 60 % birača iziđe na izbore. Glavninu čine uigrani stranački simpatizeri, uredni penzioneri, nešto urednih građana i slično. Nekih do 10 % od ukupnih birača (šestina do petina onih koji iziđu) i količina koja iziđe (više, manje) odlučuje pobjednike.

Sređenih podataka nema, podacima ne vlada nitko. To je masovni lov na ugore od kojih će se slučajno uloviti jedan, i taj na neki neobični način. Podaci su možda ključni rubni dio, obzirom na pretjeranu znatiželju i ignoranciju. To ja velika slabost a istovremeno jedno od najjačih oružja, dobro prikriveno i moćno. Umijesto navaljivanja bolje je drukčije i do boljeg će se doći, to je kao sa svim čudima koje život nosi. Malo apstrakcije pa malo konkretne zabave slijedi.

U političkoj praksi teče strasno na sve strane, što rubove niti ne dotiče. Naši podaci su također na rubovima. Neki vele previše podataka, sintezu molim. Sve više se veli čemu to služi. Neki vele nema podataka nema dokaza. Šta je to s podacima? Naši, često i njihovi. U nekim drugim prigodama ćemo zasebno obraditi hrvatsko podzemlje, nadzemlje i kontaktne djelove, vrste i tehnike. Ovdje samo neke točke i orjentiri. Renomirana enciklopedistika i leksikografija, statistika, država, novinarstvo u Tenesiju i još puno toga je napravilo i proizvelo čuda ali, i sami znate ... Uvijek istovremeno previše kontrole da ima i nema podataka, da se kroje i prekrajaju, čega nema ni u crtanim filmovima. Jedan čovjek sam sebe obrne više puta do podne. Dva čovjeka obrnu sebe i puno drugog. Čovjek i magarac su dodatna pomutnja. Zatim kontinuitet čistih i upornih laži, radi uobičajenih potreba. Zatim minimalizam, tu je a ne gura se, radi drugo, koji puno toga ostavlja gotovo bez podataka.