pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

YOU CAN MAKE A DIFFERENCE - JOIN US !

Petnaestog listopada u svijetu se obiljezava Blog Action Day.
Ove godine tematika je SIROMASTVO.

Osvanula u Večernjem tema o siromaštvu u Hrvatskoj Ciljana u ljetne mjesece, da prouzroči grižnju savjest kod građana koji su se usudili priuštiti si ljetovanje....

ovakva nam je statistika
- 4.4 miljuna hrvata
- 1.4 milijuna kućanstava (2.9 osobe po kućanstvu)
- milijun i nešto zaposelnih (recimo osoba po obitelji)
- milijun penzionera (hm, oni očigledno nisu u zasebnih milijun kućanstava već je veliki dio skupa s ovih milijun zaposlenih i doprinosi kućnim financijama)
- prosječna plaća po sindikalnoj računici za travanj (ovo mi naletjelo na google) pokriva 77% mjesečnih potreba (evo i originalni PDF srpanj 08. Dakle za milijun obitelji gdje radi jedna osoba 77% posto potreba je pokrivenih, ali za ČETVEROČLANU obitelj (statistika kaže 2.9 osobe po kućanstvu). Hmm, da li s 77% pokrivenih mjesečnih potreba obitelj je u ovih 720.000 siromašnih, ili se 25% članova obitelji broji kao siromašno jer njihove potrebe ne pokriva mjesečna plaća?

Europa kojoj težimo i po cijenu ZERP-a po nalazima EK izgleda tako. Svjedoci smo još nedavnog zaklinjanja u ZERP u izbornoj kampanji gdje su mnogi čelnici upravo pitanje ZERP-a postavili kao prioritet kod sastavljanja nove Vlade. Danas, tek par mjeseci nakon izbora spremni su pogaziti izborna obećanja. Da li su trenutne najave novca iz pretpristupnih fondova jedini razlog zašto se leti u EU glavom bez obzira kada s druge strane država niti ne zna s čime raspolaže i koliki joj je miraz?
A onda kada pročitamo ideju o Zapadnom Balkanu pitam se koja je prava uloga Vesne Pusić i koliko je stvaran utjecaj predsjednika Mesića.
Nekoliko važnih i presudnih pitanja drage nam države minoriziraju se, mediji prate tek koliko im urednici dozvoljavaju, kritike nema od nikuda.

Nema više puno onih koji se mogu sjetiti siromaštva i gladi nakon 1945.god. u Zagrebu. Da bi se napunilo želudac, jela se hrana, koju danas jedva da bi itko htio jesti. Dobro se sjećam jelovnika moje bake. Bilo nas je mnogo i trebalo nas je nahraniti. Ja osobno nisam gladovao. Bio sam najmlađi i najmanji pa su se dugo stariji odricali da bi ostalo meni.

U Hrvatskoj postoji siromaštvo. Našao sam na internetu podatak da je oko 17% stanovništva Hrvatske „socijalno isključeno“. Tako se izgleda po najnovijem naziva siromaštvo. A prema jednom istraživanju čak 17% stanovnika Hrvatske je izjavilo da je u posljednjih godinu dana češće gladovalo.

Biti siromašan je gadna stvar.
Pa eto, nedavno me iznenadilo kad je Zoran Šprajc u svom Dnevniku govoreći o toj temi izbacio podatak da je (službeno) u Hrvatskoj 11 % siromašnih. Koliko se sjećam, Britanija je bila na 16 % (sve ovo je po sjećanju, pa me ispravite ako griješim) a i ostale navedene zemlje (sjećam se još Italije i Francuske) su bile tu negdje.
Opala !!! Pa nismo ni tako loši.
ALI, kao što bi rek'o Einstein (iako ja sumnjam da je on to ikada baš tako rekao :-) „SVE JE RELATIVNO“. A negdje u isto vrijeme sam na blogu Free Exchange naletio na istu tematiku, ali ovaj put vezano uz Ameriku.