pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Neke teme se baš stalno vuku u javnosti, pa tako i na Pollitici, ali kad u sebi nose „grijehe“ koji se ne smiju prikrivati, onda ih se jednostavno ne može niti smije olako preskakati. Stjecajem nekih okolnosti posljednjih sam dana na Pollitici bio marljiviji nego inače (liječeći nervozu čekanja - jer sam odgodio jedno važno putovanje), ali se nadam da mi nećete zamjeriti ovo na gomilanju postova.

Evo se opet govori o Referendumu (koji je uvijek bio najbolja metoda za izražavanje volje naroda). Već sam jedan Referendum komentirao (Trapula za črve, ali ne radi same dileme koju se željelo staviti pred narod, nego radi naoko sporednih ili skrivenih konotacija iza te fasade. Sada opet imamo Referendum s nekom novom pričom, ali Referendum opet rezultira s razotkrivanjem ranjivih bokova mlade ali krivo nasađene hrvatske demokracije. Tako mene u ovom trenutku preokupira taj skriveni ali sramni „grijeh“ hrvatskog pravnog i državnog ustroja, koji se na balkanski način pokušava umanjivati ili čak prikrivati pred demokratskom (našom i svjetskom) javnošću.

Već tradicionalno ne znamo što nam koji praznik obilježava, važno je da nam pada negdje oko četvrtka ili utorka. Ma može i srijeda, uvijek se svi dani mogu spojiti u neki tjedan bez rada. Nekada su te kombinacije koristili radnici a sada sve viši kombiniraju poslodavci. Tako oni odlučuju kada će njihova radna snaga koristiti dan ili dva odmora. Jednostavno jedan dan prije praznika “gazda” onako iz visokog obznani da se tog i tog dana neće raditi i da će nam taj dan biti odbijen od godišnjeg odmora. Zgodno, i tako četiri ili pet puta godišnje i ode tjedan dana odmora ne planirano isprekidano i baš onako kako zakon ne predviđa.

Tko o čemu - ja o referendumu. :) No nemojte odmah stiskati "back", neću ponovno pisati o referendumu o ulasku Hrvatske u NATO savez, već o jednom drugom referendumu - onom koji su na prvomajskoj proslavi najavili sindikati.

Za one koji ne znaju o čemu se radi: prije par dana sindikati su, gostujući kod Bandića na grahu u Maksimiru, najavili pokretanje prikupljanja potpisa (krajem svibnja), kako bi se prema Zakonu o referendumu, raspisao referendum o - saborskim mirovinama. Naime, saborski zastupnici u Republici Hrvatskoj odlaze u mirovinu po posebnom zakonskom rješenju (Narodne novine, broj 55/2000), van "uobičajenog" umirovljenja. Dakle, pored toga što imaju visoke plaće, obračun mirovine za saborske zastupnike ne vrši se po istom principu kao i za sve ostale građane, već je Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika posebno propisana procedura za njihove mirovine. To rezultira izrazito visokim mirovinama (u prosjeku 9200 kn), pa saborski zastupnici ni u mirovini ne dijele sudbinu naroda u čije su ime odlučivali. Za razliku od Hrvatske, Slovenija npr. svojim parlamentarnim zastupnicima mirovine obračunava na jednak način kao i svim ostalim građanima, dok u Europi praksa varira od zemlje do zemlje (detaljniji pregled prakse u ostalim zemljama EU može se naći u ovom Globusovom tekstu). Da bi zaokružili temu i do kraja opisali okolnosti, treba spomenuti da se saborskim povlaštenim mirovinama bavio Dragutin Lesar 2005. godine, te da je SDP u posljednjoj predizbornoj kampanji najavio promjenu tog zakona ukoliko dođe na vlast.

Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.

Posljednji sastanak premijera Ive Sanadera s čelnicima sindikata prilično je iskristalizirao tko je tko na sindikalnoj sceni. Sanader je odlučio da će se osnovati povjerenstvo, a sindikalisti se oduševili i odustali od prosvjeda. Skoro… naime Ana Knežević iz SSSH jedina je ostala pri stavu da će prosvjeda biti, a kako se radi o najvećem sindikatu, Sanaderu nije lako.

Ivo je čitav igrokaz fino osmislio. Osnujemo povjerenstvo. Dok se ono pokrene prođe mjesec dana. Zatim to povjerenstvo mora utvrditi činjenice. To je još par mjeseci. Kad se konačno utvrdi ono što već svi znaju, da rast plaća ne prati rast cijene, ode još par mjeseci. Zatim slijedi predlaganje mjera, usuglašavanje i beskonačni sastanci o tome što je ostvarivo, a što nije… i tu je već otišlo najmanje godinu dana. I sve kockice su posložene, samo jedna fali… za sad.. pristanak najvećeg sindikata da igra kako Ivo kaže.

Da li je itko pogledao jučerašnji Dnevnik na HTVu? Čovjek koji je zanji puta gledao vijesti prije formiranja vlasti (ili recimo tijekom izborne kampanje) teško da bi prepoznao da je to identična država. From bad to bad to worse!

Dnevnik je krenuo s izvješćem zavoda za statistiku o 5,8% inflacije što je apsolutni rekord u proteklih desetak godina. DrIvo vatrogasac je odmah napravio i meeting sa sindikalcima i HUPovcima a sve u pokušaju da se spriječi prosvjed u travnju. Sada se super vidjelo tko je bio pozvan na sastanak i očigledno prihvaćanje premijerskog zahtjeva da se odustane od prosvjeda. Genijalan je i zaključak sastanka, vlada, HUP i sindikati odlučili su da će, pazite ovo, formirati povjerenstvo. Koja je točno funkcija tog povjerenstva osim kupovine vremena za drIvu totalno je nejasno. Oni će davati premijeru prijedloge koje bi valjda morale riješiti problem. Eto, ja bih recimo predložio da drIvu pošaljemo (skupa s Jandrokovićem) na bliski istok da riješe tamo problem Izraela i Palestine, smire malo Irance, naprave peace deal između amerikanaca i iračana, a na povratku kući da preko Afganistana i Pakistana pronesu svoju grančicu mira. Povjerenstva koja će osnovati, priču koju bi prezentirali sasvim sigurno bi zatiltali lokalnu ekipu na neko vrijeme, taman dovoljno da cijena nafte padne na nama hrvatima prihvatljivu razinu.

Sindikati su čini se odlučili konačno nešto napraviti i izvesti radnike na ulicu povodom zadnjih poskupljenja koja su nakon izbora počela stizati kao šamari koji padaju s lijeva i desna. Prilikom svoje najave sindikati su se posebno okomili na Bandića i poskupljenja koja su se dogodila zagrepčanima, a pod izlikom da se grad treba razvijati, da su potrebna nova ulaganja te da za to treba osigurati nekih 130 milijuna kuna.

Sjećate se kad se osnovao Zagrebački holding kako je bilo rečeno da će njegovo osnivanje između ostalog racionalizirati poslovanje i donijeti uštede? Jedno od racionalizacija bilo bi i smanjenje broja zaposlenih i to prvenstveno u administracijama podružnica jer npr. više vam ne treba 20 računovodstava nego samo jedno. No takvo što se nije dogodilo, već se nastavilo sa zapošljavanjem novih ljudi i izmišljanjem nepostojećih radnih mjesta kako bi se uhljebili svi Bandićevi ljudi.

He,he,he... na post ste kliknuli zbog senzacionalističkog naslova,je'l tako?

Eto, opet se aktualizirala priča o neradnim nedjeljama pa da vidimo na koga bi se te neradne nedjelje trebale odnositi.
Neradna nedjelja nije pitanje prava umirovljenika,djece,školaraca,studenata,nezaposlenih,zaposlenih na crno(i domaćih i onih iz susjednih zemalja koji kod nas rade na crno).

Pitanje neradne nedjelje se ne odnosi na zaposlene u nekim važnim službama: vojnici, medicinsko osoblje, policajci, vatrogasci, kontrolori leta,ljudi koji se brinu da elektroenergetski i telekomunikacijski sustav funkcionira...

Pitanje neradne nedjelje se vjerojatno ne odnosi niti na zaštitare, pekare, novinare, vozače(autobusa,vlakova aviona,Kalmete...), poljoprivrednike(zar bi nedjeljom trebali prestati hraniti svoje životinje), pomorce (kako organizirati neradnu nedjelju nasred oceana?),ribare (njima posao ovisi o prirodnim ciklusima,vremenskim uvjetima,"škuru",a ne o tome je li srijeda ili nedjelja).

U prethodnom postu sam opisao kako je supruga završila na mjestu pedagoga i kako je cijela stvar zakomplicirana neplaniranom (ali željenom, figure that ;-) trudnoćom. Što je uspješno riješeno potpisivanjem ugovora na neodređeno vrijeme (nakon čega je vrlo brzo i istina o trudnoći izašla na vidjelo i sve je doista bilo lijepo, bajno, krasno) ali se pojavio novi problem na neočekivanom (u stvari, posve očekivanom) frontu !

Kako bi se dalje opisanim zbivanjim dao nužno potreban kontekst, najprije treba reći da je na svome prvom radnom mjestu kao pedagog u vrtiću, gdje je supruga bila deset mjeseci na zamjeni, vrtić bio odličan ! Vrhunski stručna ravnateljica, odličan stručni tim, kvalitetni odgajatelji (imali su i jednog muškoga ;-) – sve u svemu odličan kolektiv. Za primjer !

Prije desetak dana je u Jutarnjem listu objavljen izvrstan intervju s Antom Čičin-Šainom a i Bepo/Cronomy je na svom blogu dao (pozitivan ;-) osvrt.

I ja se s izrečenom gotovo u potpunosti slažem, ali ipak mi je nešto zapelo za oko.

Što bi po vama trebao biti glavni posao države?
Država treba raditi sve ono što privatni sektor ne može raditi bolje i kvalitetnije, a toga ima prilično. Država treba osiguravati javni red i mir. Treba osigurati djelotvornu javnu upravu, pravosudni sustav i kvalitetan obrazovni sustav za sve građane do stjecanja punoljetnosti.
Mislim da u pitanju obrazovanja i nismo tako loši, a gledajući šire, mislim da kontinentalna Europa, kojoj mi pripadamo, ima bolje preduvjete za razvoj obrazovnih sustava od anglosaksonskih zemalja. Imamo mogućnost da za taj mali broj djece koji se rađa u Hrvatskoj, a to je između 13 i 14 tisuća godišnje, osiguramo cjelodnevnu nastavu za sve osnovne i srednje škole tako da ta djeca do svoje 16. godine budu primjereno osposobljena za život u onome što se zove kompetitivno društvo.

Iako se osobno koristim nickom TitoTuđman nije mi jasno zašto se predizborna politička kampanja u zadnje vrijeme svodi na njih dvojicu.Sve nekako završi na komunistima i ustašama pa i četnicima.
Mi od Tita i Tuđmana imamo danas samo kosti.Krenuti od jedne točke rasprave i na kraju sav svoj nerad i svoju nesposobnost svaliti na likove iz romana Tita i Tuđmana.
Ti ljudi više ne postoje.I nisu oni krivi niti će nam oni omogućiti da sutra lagodnije živimo.A živimo jako teško i rekao bi da smo jako blizu bankrota jer ćemo ako ovako nastavimo za 4 godine prodati sve.
Zašto ne bi prodali onda sve u jednoj godini pa da smanjimo mistiku?
Na ovaj post potaknula me vijest koju sam dana pročitao u Jutarnjem

Kunst: U HDZ-u ću biti za legalizaciju prostitucije
http://jutarnji.hr/izbori/intervjui/detalji_intervju/art-2007,10,31,hdz_...

Pozvao ga je Sanader u stranku a on misli da se kroz stranku mogu najbolje riješiti radnička prava......tj.ne trebaju nam neovisni radnički sindikati.
Kunst je u HDZ prešao nakon što je objavio izlazak na izbore s nezavisnom sindikalnom listom a Sanadera ga je uzeo jer misle da je ambiciozan.

"Na saboru Vertikale sindikata obrazovanja predstavnici sedam stranaka predstavili su svoje programe vezane za obrazovanje i znanost, a najviše glasova dobio je program HSLS-a.

HSLS je dobio 53,5 posto glasova od 2000 delegata, drugi je SDP s 24,5 posto, a slijede HDZ s 9,8 posto, HNS sa 7,5 posto, HSS s 2,5 posto, HSP s 1,4 posto i HSU 0,8 posto glasova.

Od stranačkih predsjednika bili su Zoran Milanović (SDP), Vladimir Jordan (HSU), Josip Friščić (HSS) i Vesna Pusić (HNS), a ispred HDZ-a je došao sadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac.

Često i to uglavnom opravdano optužujemo političare za neodgovornost,za to da gledaju samo svoje interese,da nemaju viziju razvoja države i društva,da ne žele provesti nepopularne a potrebne reforme u strahu da ne izgube potporu birača ili njihovih koalicijskih partnera,da jeftinim populizmom podilaze biračima...

Pitanje je koliko smo mi sami sprermni na promjene, donošenje odluka i spremnost da preuzmemo odgovornost za svoje postupke.Optužujemo političare da ne brinu dovoljno za dobrobit cijele zajednice,a koliko mi sami brinemo o tome.

Sindikati i crkva opet pričaju o zabrani rada nedjeljom za trgovine.Zašto samo trgovine?

Zanimljivo je ponekad slusati kako se odvijaju rasprave u hrvatskom Saboru, nije da je po tom hrvatski parlament jedinstven u svijetu, to ne... ali da izaziva mjestimicno cudenje i nevjericu - to svakako.
Demokracija pokazuje svoje saroliko lice i nalicje na razne nacine i cesto nismo kadra suociti se sa spoznajom da je tesko ponekad razlikovati da li se rasprava odvija u lokalnoj birtiji ili u uvazenom drustvu sve same gospode (i nedovoljno drskih dama koje su nerijetko znale biti objektom glupih dosjetki i maloumnih komentara).

Necu ovom prigodom nabrajati zvucna imena koja su iznjedrila recenice koje su se onda mjesecima vukle po naslovnicama (i internetu u novije vrijeme) - ali se ponekad upitam koji je to kriterij zapravo kristalizirao ljude koji zastupaju nase interese u jednoj vaznoj stvari - a to je kreiranje puta nacije u svijetlu buducnost.