sindikat

Opravdana pobuna tekstilaca

Prijedlog Zakona o minimalnoj plaći izazvao je (opravdanu) pobunu sindikata tekstilaca, kožara, gumara i obućara.
Vlada je Saboru poslala na usvajanje zakon prema kojem bi od 1. srpnja ove godine minimalna plaća iznosila 2.747 kuna bruto. Ovaj zakon trebao bi zamjeniti Kolektivni ugovor o najnižoj plaći iz 1998. koji je kao najnižu plaću definirao iznos kojeg je država određivala kao najnižu osnovicu za plaćanje obveznih doprinosa (zdravstveneg i mirovinskog) a on ovog trenutka iznosi 2.441,25 kuna bruto.
U samom zakonu doduše ne spominje se iznos najniže plaće već je vlada definirala da on iznosi 39% od bruto prosjećne plaće u prošloj godini a da se ubuduće udio minimalne plaće u prosječnoj plaći povećava za postotak realnog rasta bruto društvenog proizvoda.

U samom obrazloženju zakona kao i prilikom obrazlaganju zakona u Saboru predstavnici vlade i vladajućih iznjeli su niz netočnih ili polutočnih podataka, prešutjeli bitne podatke i javnosti, prvenstveno radnicima slali krive, obmanjujuće poruke.

Sjekira u medu

Predsjednik Sindikata cestara, član radničkog vijeća i nadzornog odbora HAC-a. Profesionalac u sindikatu sa plaćom od cca neto 8.000,00kn/mj. i 7.000,00kn/mj u nadzornom odboru, borac za moral i radnička prava blagajnika ili onih koji si mogu priuštiti da novcem sumnjivog porijekla ( prevarenih vozača od Turske do Njemačke) plate Stanićevu moralnu uslugu ili u žargonu zaštitu od nemoralnog sprječavanja i razotkrivanja počinjenih prijevara. Na popisu se nalazi manjina prevaranata koji ukradeni novac skrivaju u gaćama, eminentni profesionalci u „ne"sukobu interesa i na „odlasku", sva smijenjena i uvrijeđena „moralna" lica sa diplomama teškim od cca 12.000€ i „zarađenim" vrijednostima od nekoliko milijuna EUR-a (Kakva zarada malo uložiš a puno ti se vrati). Stvarno hvale vrijedno društvo, Stanić se druži samo sa „moralnim", „vrijednim" i „sirotim" ljudima kojima treba „sindikalna" pomoć u izbjegavanju zakona i pravde jer tu je pravi profesionalac koji zanat izučava kao blagajnik.

Nezaposlenost i neobrazovanost ne može biti samo stvar pojedinca

Moram priznati da sam pozorno pratio predstavljanje gospodarskih programa, a sve kako bi čuo riječ – dvije o izmjeni radnog zakonodavstva i prilagodbi tržišta rada onome što nas neminovno čeka prilikom ulaska u EU, ali i trendovima globaliziranog tržišta. No, čini se da su svi osim HNS-a, jednostavno zaboravili na tu ključnu kariku u priči zvanoj gospodarstvo. Ili jednostavno ne znaju i neće, kao što je to slučaj s HDZ-om koji u svom mandatu uspio postići samo to da svaki treći čovjek s diplomom bježi u inozemstvo. Kako i ne bi, kad u zemlji u kojoj žive ništa nije sigurno, a ponajmanje da će u slučaju gubitka posla ikad više naći posao.

Politika naša svakidašnja

Povezao sam ležaljku između dva drveta i legao u nju. Vjetar se šunja kroz granje i lišće, šapuće mi na uho, a ja gledam zelena polja i slušam tihi tok obližnje rječice.
Moja je duša dijete ravničarskih krajeva. Dok gledam u beskrajne zelene pašnjake ništa me ne može iživcirati. Uživam u savršenom skladu prirode i mojih misli. Smiren sam, savršeno sam opušten i smiren.

Kako je završio zakonodavni tsunami i silovanje procedure

Ovdje je orginalni post drlesara gdje kuka o puno posla u saboru.

Dobio je u svojem postu i odgovarajuće komentare na svoje izmotavanje. Njegovo vrijeđanje bivše izborne baze ("više traje izbor za čistačice nego za ustavne suce" kaže ex. sindikalac) i slične kafanske usporedbe pokazuju da ipak njega ne muči "silovanje" procedure već jednostavno nije radnik (kao i većina sindikalca)....

A sve je dodatno dokazao što već danas "ladi jaja" u voćnjaku, dok ex izborna baza (opet ti radnici za koje se najviše brine), jurcaju tramvajem ujutro na posao i pate se na 40+ kad se popodne vraćaju doma. A sve to za 2000 kn....

Zatvorite dućane – ne otvarajte vrata!

Sindikat trgovine je ovih dana uputio apel svim vlasnicima trgovina i trgovačkim lancima da zatvore vrata na Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Legitiman i hvale vrijedan apel. Sindikat brine za svoje članove i želi im omogućiti da Uskrs proslave, kako Bog zapovijeda, u krugu svojih obitelji, sa svojim najmilijima, relaksirano i odmorno, onako kako doliči.

Vlasnici trgovina i trgovački lanci odgovaraju po novinama šaroliko. Neki su prihvatili apel i kažu da neće raditi niti na Uskrs niti na uskrsni ponedjeljak (koji je i inače praznik). Neki smišljaju sustave skraćenog radnog vremena, pa će kasnije početi raditi i ranije zatvoriti trgovine. Ili samo jedno od toga. Treći ne odgovaraju i još smišljaju što napraviti. Kao, iznenađeni su.

Što je "status quo"

U komentarima teksta “Kako je počeo štrajk na mom otoku”, pročitala sam i ovaj:

Ako je štrajkačka kultura u Hrvatskoj na niskim granama, to ne znači da ne treba podržati štrajk. Smatrati štrajk proizvodom koji se kupuje samo ako ima lijepu ambalažu je neozbiljno i nezrelo. Pozivati na reforme u Hrvatskoj danas ne znači ništa drugo nego podržati status quo. Apsurdno i potpuno točno.

Anonimni korisniče, nije u tekstu naglasak na ambalaži i na štrajkačkoj kulturi. Ono što je pisac želio reći jest - ne mogu podržati nešto što ne razumijem a niti se mogu praviti da razumijem nešto što ne razumijem. Toliko neozbiljna i nezrela nisam.

Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content Syndicate content