Papir hvala Bogu sve podnosi.
Sindikati su krivi što se bore za svoje interese i krivi su za sve nedaće u Hrvatskoj. A kada promijenimo konačno Zakon o radu dok trepneš dlanom o dlan postat ćemo bogati kao Švicarska.
Ovakav način promišljanja doličan je pričama uz šank nakon popijene gajbe piva ili nekoliko hektolitara gemišta.
I što i kako komentirati ovakve budalaštine.
O čemu se zapravo radi? O ekonomistima koji misle da razumiju kako funkcioniraju država i društvo i misle da razumiju društvene procese. i misle kako "ekonomski zakoni" padaju "s neba" i ne znaju da ekonomski zakoni nisu ništa drugo nego ponašanje čovjeka u određenoj situaciji.
Protiv budala i bogovi su nemoćni, napisao je Schiller a mi ćemo čitatelje upozoriti na slijedeće:
1. Neotuđivo pravo svakog čovjeka i svake interesne grupe je da artikulira i da se demokratskim sredstvima bori za svoje interese. Zamislite sindikat koji se bori za veću kamatu bankama. Literatura: Kant, Hegel, Kangrga, Medison, federalni spisi i Američki Ustav, Hjum, Dekart, ...Platon... Aristotel…
Naravno, gospodin Lovrinčević misli drugačije
2. Počet ćemo sa Heraklitom i završiti sa Popperom
Zračna luka Zagreb nema konkurenciji kod pružanju usluga opsluživanja zrakoplova u ovom dijelu Hrvatske. Nema potrebe vabiti svoje klijente, avio prijevoznike i putnike, da koriste njene usluge. Cijene su po principu "uzmi ili ostavi". U zračnoj luci novac pada s neba.Taj novac, zahvaljujući nebrige vlasnika, odlazi i opet po principu "kako došlo tako otišlo".
Seriju napisa o radništvu i klasnim odnosima u Hrvatskoj započeo sam prekjučer tekstom Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista, te nastavio jučer tekstom Jutarnji list: Glasnogovornik Svjetske banke i Hrvatske udruge poslodavaca. Prenio sam više komentara serije napisa u navedenim novinama, o tome kako su Hrvati (čitaj: "hrvatski radnici") lijeni, nesposobni i razmaženi. Ova kampanja pokazuje zaoštravanje klasne borbe u Hrvatskoj od strane hrvatskih i globalnih kapitalista, koji su krenuli u agresiju za dalje porobljavanje radničke klase, dok s druge strane još nema adekvatnog odgovora.
Opće me je sram povedati da sam 1990.g. ustupil dobro plačeno radno mjesto drugoj osobi (naravno da i drugi moraju živeti) ali ne zato kaj sam oslobodil mogućnost nekemu za egzistenciju već zbog tega kaj sam se stavil na raspolaganje “domovine” i tak sve do 2001.g. Kak vojnik domovine glej ćuda, ostal sam živ, a zerica mi je falila. Veliju mi deca denes kaj s diplomami od vrat do vrat tajkunskih hodiju – oče uznositi, daj ti nam poveć u ćem si ti to kak akademski građanin participiral zadnjih 20 let. A ja, gledim sve one svoje papirnate dokaze o znanju – da bi reč rekel i suzu spustil. Kaj bi god rekel bilo bi bljutavo...
Nakon mlakih prosvjeda u organizaciji matijaševićevog sindikata zapitat će se mnogi u RH bili taj sindikat mogao možda bolje organizirati zimnicu svojim radnicima, i odgovor bi sigurno bio da, jer ovo što je trebalo biti oluja, bio je samo blagi vjetrić koga vlast nije zapravo ni registrirala. Jeli to bilo početničko neznanje ili smišljena diverzija kojom Vlast poručuje da eto radnici znaju kako je za njih štetno demonstrirati? Dali je to tako ili je Ozren Matijašević „Vladin trojanac“ u nevladinom sektoru kako su neki dobroobavješteni često tvrdili ili je on samo dobar stručnjak za socijalističko organiziranje zimnice, možemo samo nagađati.Kako bi uopće razumjeli kako funkcionira taj „nevladin sektor“ ali i politička Hrvatska često se vraćam na tekst u zadarskom HL:
„Kad smo se odlučili u zadnjemu broju objaviti tajni dokument hrvatske obavještajne zajednice pod nazivom „Suradnička mreža" s popisom 139 osoba za koje je navedeno da su bili suradnici bivše jugoslavenske tajne službe, nismo ni sumnjali da će to izazvati žestoke reakcije, pa i šok u cijeloj Hrvatskoj. http://www.hrvati-amac.com/trazilistecitajte.html
Na početku jedna vijest iz medicine, u Zagrebu je otkriven prvi slučaj svinjske upale pluća. Simptomi su apsolutna ne osjećajnost prema bližnjima, bježanje od odgovornosti, visoka temperatura, malo vitra koji strašno smrdi i bez stolice. Posljednje dvije pacijentove meke stolice odnijela je gospođa Kosor, koja se ponosno valja u njima bez obzira što su vruće.
Oboljlog je posjetio ministar zdravstva i testom pogačice od sira utvrdio da je pacijent dobro. Ovih dana se očekuje povratak pacijenta u krdo gdje je ujedno i počasni prasac, oprostite predsjednik. Liječnici i javnost s strahom očekuju vruću jesen zbog opasnosti od epidemije svinjske upale pluća. Rizične skupine uglavnom se kreću u i oko koca počasnog pacijenta.
No, idemo dalje.
U ovom dnevniku osvrnuti ću se samo na dio javnih službenika - prosvjetara koji su zajedno s ostalima najavili štrajk za 12.05.2009.
Između ostaloga, već sama tvrdnja kako je to štrajk za dostojanstvo (onih 6% ili oko 200-tinjak kuna po prosvjetaru), ne stoji. Koje dostojanstvo krasi taj sloj društva? Već tridesetak godina u prosvjeti , koliko je znam, situacija je jednako "dostojanstvena". Promijenila su se društvena uređenja, iz socijalizma stigli smo u obećani kapitalizam, od HDZ-ove vlade preko SDP-ove i ostale ekipe, ponovo do HDZ-ove, a što se tiče prosvjete u jednako je dostojanstvenom položaju. U istom, ili gorem, će i ostati bez obzira na izborne rezultate i bez obzira na to bilo na izborima "mrtvih duša" ili ne.
Pregovori sindikata državnih i javnih službenika oko smanjenja plaća imaju puno zanimljivih dimenzija: taktike pregovaranja, uloga medija i javnosti u pregovorima (vidjeti moj prošli dnevnik), odnos sindikata prema krizi, uloga predsjedništva HDZ-a u donošenju teških odluka itd. Moglo bi se o svemu tome pisati puno dnevnika ... ali između redaka se nameće jedna tema koja me posebno intrigira: reakcija privatnog sektora i zaposlenih u privatnom sektoru na 'tvrdoglavost' sindikata.
Ne volim pratiti forume i komentare ispod članaka na portalima, ali ovaj put mu je pozornost privukao jedan obrazac: ispod svakog članka o pregovorima između sindikata i Vlade javlja se brdo komentara ljudi iz privatnog sektora koji pljuju (ti komentari uglavnom samo pljuju po nekome, pa je to razlog zašto ih uglavnom ne čitam) po sindikatima i još više zaposlenima u javnim službama. Ok, znam da se dio tih komentara odnosi na organizirane kampanje stranačkih ljudi , ali dio je zasigurno stvaran i iskren. Ključni argumenti napada su: neradnici, mi u privatnom sektoru radimo više, mi punimo proračun, živite na našoj grbači, paraziti, mi vam zarađujemo za plaće itd.
Svojevremeno je Premijer dr. Ivo Sanader “stručnu” izjave dr. Ljubu Jurčića o “srpskom kapitalu” svrstao u anale političke gluposti, a politiku SDP-a potpuno glavinjanje. Nakon nešto više od godinu dana, tog istog Ljubu Jurčića visoko pozicioniranog SDP-ovca, premijer zove u svoje vijeće“ekonomskih stručnjaka” ? U međuvremenu su SDP i njihov nesuđeni premijer Jurčić izgubili izbore. Zbog navedenoga nije jasno što se promjenilo, da li više Jurčić nije glup ili premijeru upravo takav treba?
O tempora, o mores!
