Tagovi

Je li 2016. za Hrvatsku prijelomna godina?

Kad se analiziraju politički događaji kroz koje je Hrvatska prošla u ovoj godini onda bi se moglo zaključiti da je na izvjestan način 2016. prijelomna godina za razvoj države i hrvatskog društva. Treba podsjetiti da Republika Hrvatska postoji već četvrt stoljeća, ali da još ideološki, politički, ekonomski i demografski nije izišla iz dječjih bolesti karakterističnih za zemlje u tranziciji nakon raspada komunizma i prijelaza u demokratski ustrojene države s tržišnom ekonomijom.

Lice izdaje

Mislio sam da o njoj nikad više neću čuti ni riječi, ali prevario sam se. U jednom tjedniku ovih se dana za riječ se javila Milka Planinc, zloglasni egzekutor Masovnog pokreta. I naravno, teško bolesna, u 83-oj godini nastoji promijeniti činjenice i ispričati priču o 1971. i onome što je slijedilo nakon toga na svoj način. Falsificirajući. Prije nego što ode pokušava ostaviti bolju sliku o sebi.

Da je moja susjeda i da joj treba pomoć ja bih joj pomogao. Da je nema tko odvesti liječniku ja bih ju odveo.

Ali preko njenih izjava ne mogu preći. Milka Planinc, ima partizanski staž te dugogodišnji komunistički partijski uspon iza sebe. Koji ju je doveo sve do Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a kasnije kad je odigrala svoju ulogu u rušenju Masovnog pokreta i dalje sve do mjesta predsjednika vlade socijalističke Jugoslavije.

Umro je Šime Đodan – i kakve to veze ima s Miljenkom Smojom

Prije nekoliko dana umro je Šime Đodan.
I kako to već biva, dobio je nekrolog na Dnevniku. U kojem su o njemu jako lipo pričali. Ko nije pratio zbivanja u Hrvatskoj 90-tih, rekao bi da je čovik bio neki svetac – hrvatski proljećar, politički zatvorenik, sa standardnom transformacijom u uglednog HDZovca i saborskog zastupnika 90-tih – jednom rječju, velikan hrvatske povijesti, ma uz bok Franji stoji na Olimpu hrvatskih veličnika.

Je je, stvarno su lipo o njemu pričali. Valjda po onoj „o mrtvima sve najbolje“.

Moj poklon njemu

25. svibnja 1972,god. otišao sam u političku emigraciju koja je trajala sve do 1990.god. Namjerno sam izabrao taj dan, jer se slavio rođendan "najvećeg sina naših naroda i narodnosti", nosile su mu se štafete, slavilo se i računao sam da će pažnja na granici biti manja i imao sam glede toga pravo. Samo nekoliko mjeseci ranije Tito je razbio, slomio, Masovni pokret u Hrvatskoj, moji kolege, prijatelji i znanci svršili su u zatvorima, izbacivani su s posla, ukinuto je mnogo novina i časopisa, zatvorena Matica hrvatska pa sam se i ja našao na cesti. E, da sam bio samo na cesti. Dogodilo se i gore od toga. Samo nekoliko dana nakon što su pohapšeni Matičari (siječanj 1972.god.) rano ujutro banula je udba i meni na pretres. Njih petorica a na čelu im drug Stevo koji je došao iz Beograda pomoći "drugovima u Zagrebu". Nakon pretresa priveli su me u udbinu zgradu na Zrinjevcu(danas Ministarstvo vanjskih poslova). Dugo sam sjedio sam, kad je u prostoriju ušao jedan udbaš i rekao mi da je moje privođenje zabuna i da mogu kući.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci