pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zadnjih dana je dosta prepucavanja po pollitici tko je kriv za što, tko je lijen, tko troši novce na gluposti.
Govori se, društvo nam je ovakvo, društvo nam je onakvo, ovi su lijeni, oni su glupi i nesposobni.

Društvo čine ljudi, ljudi i njihovo ponašanje stvaraju sliku pojedinog društva.
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?

Mozak, naravno!

Ipak, neki toliko brbljaju o novcu i tržištu da mi se čini da su mozak zamijenili za registar kasu ili nekakav računovodstveni softver pa stalno govore o tome koliko je u što uloženo, koliko tko vrijedi i općenoto sve odnose u društvu objašnjavaju novcem i imovinom. Sve je novčani tok ,bilanca, ulaganja, novac ulazi novac odlazi....

Drugi su ljude poistovjetili s automatima, pritisneš botun i onda stroj napravi ono što hoćeš, tako i ovi donesu pravila i misle da će ljudi raditi po nihovim pravilima, sviđalo se to ljudima ili ne.

Postoji kod nas i dosta onih koji kombiniraju ova dva pristupa, oni misle da je čovjek nešto poput automata za kavu, ubaciš kovanicu pritisneš botun u dobiješ kavu, a ako slučajno ne dobiješ onda je automat/čovjek pokvaren, beskoristan.

Unutarnja nesloga Nato-a – godinama sve očiglednija - uvelike se produbila tijekom priprema za sastanak na vrhu organizacije u Bukureštu početkom travnja. Time se dodatno zaoštrilo pitanje, koliko će vrijediti sigurnosno jamstvo koje iz članstva u tom Savezu proizađe za Hrvatsku.

Ranije je – vidi moj dnevnik Realno o NATO-u – spomenuto da se u javnom propagiranju u prilog ulaska Hrvatske u tu organizaciju sustavno prikriva pravo stanje stvari. Članstvo nas veže uz strateške koncepte koji se znatno razlikuju od onih, koje nam se nameću zbog posebnosti geopolitičkog položaja, a pri tome iziskuje još i znatne dodatne troškove (standardiziranje cjelokupnog naoružanja, investicije u komponente koje su za nas nebitne itd).

U svom članku "Anti-NATO TRKELJARIJE – ima li im kraja ???" (http://pollitika.com/anti-nato-trkeljarije-ima-li-im-kraja), član se pollitike.com Z. R. osvrće na moj članak "Zablude o zabludama o NATOu" (http://pollitika.com/zablude-o-zabludama-o-nato-u). Red je stoga da na njegove primjedbe i odgovorim.

Prvo o troškovima. Ja sam iznio činjenice da će se naši troškovi kada uđemo u NATO bitno povećati i da nečlanice NATO-a u pravilu izdvajaju manje novaca iz proračuna za vojsku. Zvone na to odgovara da mi ionako već imamo izdvajanja od 1,9% BDP-a za obranu tj. da smo već dostigli NATO-ove standarde što se toga tiče. To nije nikakav argument, osim što nam govori da već sad trošimo previše na vojsku i da se to treba smanjiti (bar kao dugoročni cilj).

Na strani MORH-a (http://www.morh.hr/nato/documents/zablude.asp) možemo naći FAQ o "zabludama" o NATO-u. Krenimo redom...

"Hoće li nas NATO uvući u nešto što ne želimo?"
Istina : NATO nema nadnacionalnu vlast i sve odluke donosi konsenzusom.

Prava istina: NATO nema nadnacionalnu vlast i službeno se sve odluke donose konsenzusom, ali neslužbeno postoje veliki pritisci na manje članice i one se uvijek u pravilu pokoravaju voljama moćnijih. Iluzorno je vjerovati da je glas Hrvatske isto što i glas SAD-a.

"Članstvo u NATO-u je skupo?"
Istina: Ukupno izdvajanje za obranu neće se povećavati, nego će se samo promijeniti struktura troškova tako da ćemo izdvajati više za opremu, a manje za ljudstvo. Na taj način dio ljudi do sad angažiranih u obrani angažirat će se u privredi.

Eto, nisu samo obavještajne službe znatiželjne što mislite nego sam znatiželjan i ja. Naime s nekim novim članovima pollitika.com započeo sam raspravu o sigurnnosti. Pa sam kopirao mladog cnn (molim za oprost) i složio upitnik. Da vidimo tko što misli i da li sam u većinskoj grupi ili manjinskoj. Ja ću vrlo otvoreno priznati poraz a rezultati su i tako vidljivi.

Možda je potrebno dodati da sam protiv pretjerivanja u kritici. Kritika može biti oštra ali ne bi trebala prelaziti granice debelog pretjerivanja.

Protiv sam uopćavanja. Mi u Hrvatskoj nismo ni u ćemu bolji ni gori od velikog prosjeka drugih država. Nit smo sposobni niti želimo biti najgori, niti smo sposobni niti znamo postati najbolji.Tu smo gdje nam je mjesto. I zato sam znatiželjan na vaše odgovore.

I u doba novog moderniteta Hrvatska je raskrižje puteva, na kojem se prometuje vjekovima i u tome nešto radi i zarađuje. Na rubnim djelovima prakse, kao i obično, pokušava se kontrola stvari i istovremeno korist i prednosti od prometa koji teče. To izaziva stalne kontradikcije i gužve, takve da je često usijano do nepodnošljivosti. Lokalni šerifi povremeno uvode neki red, ali to je najčeće predah do novog usijanja. Bolji red uvodi cestar, koji povremeno nekog složi na pod. Jedna od rubnih odlika takve prakse, pa i sada, je nedostatak demokratskog potencijala, više nego nedostatak volje. Zna se da su sigurnost, raspodjela novca, uvažavanje različitosti, održavanje putova i nešto reda oko rada glavni problemi. Različita rješenja se nude ali nečeg nedostaje, pa se to uporno izbjegava i prevladava lov u mutnom.

Hrvatska ima solidan zakon o zaštiti potrošača. Hrvatska ima i najveći broj inspekcijskih službi. I onih u sklopu Državnog inspektorata i onih pri resornim ministarstvima i onih pri županijama. Imamo i nekoliko desetaka udruga za zaštitu potrošača. I poveći broj ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kontrole kvalitete proizvoda, pogotovo hrane.

No, znamo li što jedemo? Odnosno, koliko možemo biti sigurni u ispravnost prehrambenih proizvoda. Odgovara li sadržaj deklaraciji? Tko, na kojim mjestima i kako učestalo vrši kontrolu prehrambenih proizvoda? Ta su mi se pitanja nametnula prilikom nedavne rasprave o zakonu o zaštiti potrošača.

Večernji list se zajedno sa Sakomanom "alarmantno" i nadasve puritanski sablažnjava nad činjenicom da je svaki treći vozač kojem je policija ispod jezika gurnula štapić obložen vatom pozitivan na prisutnost droga. Doista "alarmantno" i nadasve iznenađujuće ako znate da neke droge ostaju u organizmu i do 4 tjedna nakon korištenja, zar ne?

Na hrvatskim ulicama pojavio se naime Oxfordski uređaj imena Cozart RapiScan kojim su se dečki u plavom obučili rukovati i koji u roku od 20 minuta otkriva prisutnost pet vrsta droga (amfetamini, opijati, benzodiazepini, kokain i kanabis), a ukoliko se preliminarno utvrdi prisutnost droge slijedi oduzimanje vozačke i slanje na vađenje krvi/urina (što se može odbiti jer recimo žurite nekamo, ali se onda izriče kazna kao da je laboratorijski nalaz pozitivan!). U slučaju pozitivnog sekundarnog nalaza dozvola se oduzima na šest mjeseci, plaća se do 3000kn i dobiva se 5 kaznenih bodova. No ovaj razvoj događaja potpuno je izgledan čak i kad je vozač trijezan kao novorođenče.