Primio sam e-mail od prijatelja i...evo sam se malo osvrnuo...
NAPUTAK ZA IZLAZAK...Split i Zagreb ...
„21-godišnjeg mladića jutros oko šest na platou kod Jedra na Bačvicama nepoznata je osoba ubola nožem u trbuh. Mladić se nalazi u splitskoj bolnici gdje se liječnici bore za njegov život...“
(u međuvremenu umro...)
„...spremaš se za izlazak i uzimaš nož, novčanik i mob... a to malo mozga ostaviš doma...“
„...je li se ovo i split pretvara u kulturnoumjetnički grad poput zagreba?...”
„...to su u južnim krajevima zasad ostali "samo" na noževima....u ZG je od opreme još obavezna i pucaljka....“
“...nasilje i agresija...”
“...zasto se nasi gradovi uz more pretvaraju u bosansku krcmu... nozevi, tuce i turbo folk... gdje su nase konobe, briskula, bevanda i klapa...”
“...e moji debili, samo vi po cajkama laprdajte... kamo srice da vas sve vrag odnese glupe, primitivne i agresivne.... sljam i talog mladosti....“
Evo me jos jednom na istoj temi, i to iz dva razloga. Prvi, sad sam tek uhvatio vremena sjesti za komp i suvislo složiti više redaka o toj temi (za razliku od proslog posta koji je klasična brzinska reakcija "iz pete" na situaciju oko nas). Drugo, iskristalizirali su se stavovi, kritike, kao i medijski napisi. Pa imamo dodatnog materijala za pisanje. Prije nego li se bacim na samu temu, dobro je imati na umu Macanove tekstove o PR obradi ovog dogadjaja, te kako reakcija u jednom, odnosno drugom trenutku ne moraju imati iste (neposredne) posljedice. No misljenja sam da - usprkos svoj snazi PRa, sve akcije i reakcije grade dugorocnu bazu, i da svaki spin prije ili kasnije mora doći na naplatu. Nadam se prije, jer je inače cijena veća. Za društvo u cjelini.
Dakle, pozabaviti ću se kritikama koje se upućuju SDPovom (hehe, i mom) traženju prijevremenih izbora (proizvoljnim redosljedom).
Nedavno je sada već budući bivši ministar unutarnjih poslova, Berislav Rončević branio svoju tezu kako smo izuzetno sigurni (iako ni sami toga nismo svjesni) iznoseći razne statističke podatke koji mu idu u prilog. Današnji događaji demantirali su ga do boli! Tada je rekao da je broj prijavljenih kaznenih djela lani bio za 6,41% manji nego 2006. a pozitivan se trend nastavlja (da li to istovremeno znači i manje počinjenih djela).
Stalno zadržavanje postotka razriješenosti kaznenih djela na razini od 65-67% svrstava Hrvatsku na gornju razinu sigurnosti europskih zemalja, a naš glavni grad jedna je od najsigurnijih metropola u Europi, rekao je tada Rončević! Ipak, dodao je da stanje sigurnosti može biti i bolje.
Promatrajući ovakve postotke, čovjek bi rekao da sustav ipak nešto poduzima po pitanju sigurnosti, penalizacije i prevencije... Ali, statistika je samo skup pogrešnih podataka. Netko koga osobno jako, jako dobro poznam ima nešto drugačije iskustvo o tim postotcima. Taj netko, nazovimo ga za potrebe ovog dnevnika g.Z vozio je bijeli VW golf, tvornički opremljen hrpom dodatne opreme, upadao je u oči. Jednu večer (nije bilo tako kasno), tamo negdje na Vrbiku, začuo je zvuk dvaju alarmnih sirena istovremeno: kombinaciju instaliranu u njegov automobil parkiran s druge strane zgrade.
Još sam prije par dana mislio kako je gale neozbiljan, kad je najavio "Pada vlada". Danas više ne mislim tako. Već cijela Hrvatska bruji o novom ubojstvu - još jednom kriminalu sa porukom. I baš kao što sam napisao u dnevniku "Statistička sačekuša", i ovdje se radi o "zločinu sa porukom", samo što je ovoga puta poruka podvučena najtežim kaznenim djelom - ubojstvom.
To se jednostavno ne može i ne smije tolerirati.
A ključni politički subjekti u državi - na čelu sa premijerom i predsjednikom - svojim su višegodišnjim (ne)djelovanjem izgubili svaki kredibilitet za davanje te iste izjave. Njihovo političko (ne)djelovanje je i dovelo do situacije u kojoj se nalazimo. Što to znači kad Sanader izjavljuje "Više nećemo tolerirati organizirani kriminal niti mafijaška ubojstva". VIŠE?!?! To samo znači da su do sada tolerirali.
Odbijam vjerovati da u hrvatskoj policiji nema pojedinaca koji su sposobni brzo i efikasno rješavati slučajeve koji u posljednje vrijeme obilježavaju javni život u Hrvatskoj.
Odbijam vjerovati da u hrvatskom državnom odvjetništvu nema tužitelja koji su sposobni brzo i efikasno rješavati te iste slučajeve.
Odbijam vjerovati da u hrvatskom sudstvu nema sudaca koji su sposobni brzo i efikasno rješavati te iste slučajeve.
Danas oko 11 sati nepoznati počinitelj je sa dva metka u glavu na stubištu zgrade u kojoj živi ubio 26-togodišnju Ivanu Hodak, kćer odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše saborske zastupnice Ljerke Mintas Hodak.
Ne znam za vas, ali mene osobno je ova vijest p(r)otresla do temelja! Nevjerica, pa red beštimanja, pa onda opet nevjerica („Ma čekaj, to jednostavno ne može biti istina. TO NE MOŽE BITI ISTINA!“), pa onda opet malo „utjehe“ u beštimi ... i pitanje koje mi proteklih par sati čini rusvaj u glavi - U KAKVOJ MI TO PROKLETOJ ZEMLJI ŽIVIMO!?
A da je prokleta, prokleta je do srži, jer ovakva hladnokrvna mafijaška egzekucija usred bijela dana, u centru Zagreba par stotina metara od središta zagrebačke policija ne ostavlja više nikakve dvojbe.
Zadnjih dana je dosta prepucavanja po pollitici tko je kriv za što, tko je lijen, tko troši novce na gluposti.
Govori se, društvo nam je ovakvo, društvo nam je onakvo, ovi su lijeni, oni su glupi i nesposobni.
Društvo čine ljudi, ljudi i njihovo ponašanje stvaraju sliku pojedinog društva.
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?
Mozak, naravno!
Ipak, neki toliko brbljaju o novcu i tržištu da mi se čini da su mozak zamijenili za registar kasu ili nekakav računovodstveni softver pa stalno govore o tome koliko je u što uloženo, koliko tko vrijedi i općenoto sve odnose u društvu objašnjavaju novcem i imovinom. Sve je novčani tok ,bilanca, ulaganja, novac ulazi novac odlazi....
Drugi su ljude poistovjetili s automatima, pritisneš botun i onda stroj napravi ono što hoćeš, tako i ovi donesu pravila i misle da će ljudi raditi po nihovim pravilima, sviđalo se to ljudima ili ne.
Postoji kod nas i dosta onih koji kombiniraju ova dva pristupa, oni misle da je čovjek nešto poput automata za kavu, ubaciš kovanicu pritisneš botun u dobiješ kavu, a ako slučajno ne dobiješ onda je automat/čovjek pokvaren, beskoristan.
Unutarnja nesloga Nato-a – godinama sve očiglednija - uvelike se produbila tijekom priprema za sastanak na vrhu organizacije u Bukureštu početkom travnja. Time se dodatno zaoštrilo pitanje, koliko će vrijediti sigurnosno jamstvo koje iz članstva u tom Savezu proizađe za Hrvatsku.
Ranije je – vidi moj dnevnik Realno o NATO-u – spomenuto da se u javnom propagiranju u prilog ulaska Hrvatske u tu organizaciju sustavno prikriva pravo stanje stvari. Članstvo nas veže uz strateške koncepte koji se znatno razlikuju od onih, koje nam se nameću zbog posebnosti geopolitičkog položaja, a pri tome iziskuje još i znatne dodatne troškove (standardiziranje cjelokupnog naoružanja, investicije u komponente koje su za nas nebitne itd).
Eto, nisu samo obavještajne službe znatiželjne što mislite nego sam znatiželjan i ja. Naime s nekim novim članovima pollitika.com započeo sam raspravu o sigurnnosti. Pa sam kopirao mladog cnn (molim za oprost) i složio upitnik. Da vidimo tko što misli i da li sam u većinskoj grupi ili manjinskoj. Ja ću vrlo otvoreno priznati poraz a rezultati su i tako vidljivi.
Možda je potrebno dodati da sam protiv pretjerivanja u kritici. Kritika može biti oštra ali ne bi trebala prelaziti granice debelog pretjerivanja.
Protiv sam uopćavanja. Mi u Hrvatskoj nismo ni u ćemu bolji ni gori od velikog prosjeka drugih država. Nit smo sposobni niti želimo biti najgori, niti smo sposobni niti znamo postati najbolji.Tu smo gdje nam je mjesto. I zato sam znatiželjan na vaše odgovore.
I u doba novog moderniteta Hrvatska je raskrižje puteva, na kojem se prometuje vjekovima i u tome nešto radi i zarađuje. Na rubnim djelovima prakse, kao i obično, pokušava se kontrola stvari i istovremeno korist i prednosti od prometa koji teče. To izaziva stalne kontradikcije i gužve, takve da je često usijano do nepodnošljivosti. Lokalni šerifi povremeno uvode neki red, ali to je najčeće predah do novog usijanja. Bolji red uvodi cestar, koji povremeno nekog složi na pod. Jedna od rubnih odlika takve prakse, pa i sada, je nedostatak demokratskog potencijala, više nego nedostatak volje. Zna se da su sigurnost, raspodjela novca, uvažavanje različitosti, održavanje putova i nešto reda oko rada glavni problemi. Različita rješenja se nude ali nečeg nedostaje, pa se to uporno izbjegava i prevladava lov u mutnom.
Hrvatska ima solidan zakon o zaštiti potrošača. Hrvatska ima i najveći broj inspekcijskih službi. I onih u sklopu Državnog inspektorata i onih pri resornim ministarstvima i onih pri županijama. Imamo i nekoliko desetaka udruga za zaštitu potrošača. I poveći broj ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kontrole kvalitete proizvoda, pogotovo hrane.
No, znamo li što jedemo? Odnosno, koliko možemo biti sigurni u ispravnost prehrambenih proizvoda. Odgovara li sadržaj deklaraciji? Tko, na kojim mjestima i kako učestalo vrši kontrolu prehrambenih proizvoda? Ta su mi se pitanja nametnula prilikom nedavne rasprave o zakonu o zaštiti potrošača.
Neovisni, ali ne i neutralni