Tagovi

GAZA i znakovi apokalipse (I)

Možete li zamisliti da se bavite čak 45 godina jednom temom – temom Izraela i Bliskog istoka -, i da danas, 2014. godine, slušajući, gledajući, čitajući, raspravljajući o toj temi, osjećate se izrazito DEPRESIVNO, IZGUBLJENO, kao da ste proćerdali više od pola života odgonetavajući kvadraturu kruga, kao da ste se zapleli u CIRCULUS VITIOSUSE, začarane krugove, koje je nemoguće odčarati. I, zašto bi to učinila jedna relativno anonimna persona kada to nije uspjelo ni Ben Gurionu, ni Goldi Meir, ni Anvaru El Sadatu, ni Jasseru Arafatu, ni Yitzaku Rabinu, ni Shimonu Perezu, ni brojnim predsjednicima USA, SSSR-a, poslije Rusije, bliskoistočnim kvartetu, UN-u, Vijeću sigurnosti…, ni papama, uključujući papu Franju! Red molitvi, red ataka, grubih, pogubnih, red intervencija stranih čimbenika, red suza, red osmijeha, i redovi leševa, mladih, starih, žena, djece…sa kefijama, sa talesima, jarmulkama… Magen David kontra Polumjeseca, i Polumjesec kontra Magen Davida!? Tko se još sjeća brojnih posrednika za Bliski istok, Gunnara Jarringa, švedskog diplomate, primjerice? Da, u vrijeme Gunnara Jarringa i njegove posredničke misije zainteresirao sam se za tu neuralgičnu točku zemljopisne kugle, uvjeren tada a i danas, da u ovom pupku svijeta determiniraju se važne civilizacijske i kulturne relacije, da je Jeruzalem grad mira, ali i grad prijepora, realan grad ali i mit za jedne, druge, treće…Maturalni rad u gimnaziji 1968. nosio je naziv "Izrael kao jedina nearapska zemlja Levanta", a diplomski rad na Fakultetu političkih znanosti 1973. "Arapsko-izraelski sukob" - možete si pretpostaviti kako je bilo pisati na te teme u vrijeme Josipa Broza Tita, kada se Jugoslavija otvoreno svrstala na stranu Arapa i kada je Izrael bio označavan AGRESOROM, opasnim conističkim agresorom. Nesvrstanost je bila IN, kritičnost prema vanjskoj politici Jugoslavije nepoželjna, ali u akademskim krugovima ipak povremeno i gdje-gdje prisutna.
Svoditi aktualni konflikt Hamasa i Izraela, ekstremnih palestinskih militanata i IDF-a, na pitanje Gaze, pojednostavljivanje je konflikta koji traje najmanje jedno stoljeće, bremenita podkonfliktima koji opterećuju svaku racionalnu misao i napor za uspostavljanje nasušne potrebe ljudi, država, ove regije - MIRA!
Sazvano je Vijeće sigurnosti UN, donijet će se nakon dugog natezanja diplomata (Krleža je negdje zapisao da su diplomati poput komaraca anofelesa..!) još jedna rezolucija, u međuvremenu će moguće je završiti još jedna intervencija u pojasu Gaze, jedni izvori će tvrditi da je poginulo toliko i toliko osoba, drugi, da je to bila legitimna vojna akcija IDF-a i izraelske vlade.. Naravno, potegnut će se i antisemitski arsenal objeda židovskog naroda, Izraelci će biti uspoređivani sa nacistima, fašistima itd. i tsl.
Raspolućen sam, razumijem i Palestince, za nijansu više razumijem i Izraelce, jer, krv nije voda…, šizofrena je to situacija za mnoge Židove (vjerojatno i za Palestince), jer očekuje se opredjeljivanje. Ako napišem ovako, zamjerit će mi moji, ako napišem onako, zamjerit će mi oni drugi, pokušavam pisati po savjesti, depresivan, djelomično izgubljen, vođen mišlju zlatne Golde Meir: „Nije problem što Arapi ubijaju nas, problem je što su oni naučili nas Izraelce da ubijamo njih!“ U toj izjavi sažeta je možda više nego u ijednoj drugoj, tragedija židovskog naroda, Izraelaca, svakog kritičkog intelektualca, od Naoma Chomskog, Urija Avnerija, Amosa Oza, Davida Grossmanna, Henry Bernard Levyja do Slavka Goldsteina i, dozvolite, moje persone koja si utvara sve manje, jer svijetom, možda više nego ikada vladaju ekscentričnost, ekstremizmi i – RAVNODUŠNOST! Gdje su naši rabini, hodajuće mudrosti? Poziva se na molitvu, a molitve nisu dovoljne, odlaze u vjetar, odlaze do Zida, pa i do Zida plača…I kako god bilo apsurdno vjerojatno ovaj stari vic govori jednako kao i izjava Golde Meir: CNN-ova novinarka je čula za jednog starog Židova koji je zadnjih šezdeset godina molio svaki dan dva puta dnevno na Zapadnom zidu-Zidu plača, te ga je odlučila posjetiti i napisati članak o njegovom iskustvu. Gledala ga je nekih 45 minuta kako moli i kad je završio i krenuo nazad, prišla mu je i zatražila intervju.
"Oprostite, ja sam Rebecca Smith, CNN. Kako se zovete?"
"Morris Feinberg", odgovorio je stari Židov.
"Gospodine, koliko dugo dolazite i molite na Zapadnom zidu?"
„Šezdeset godina."
"Šezdeset godina, to je zadivljujuće, a za što molite?
„Molim za mir među kršćanima, Židovima i muslimanima. Molim za prestanak mržnje i ratova. Molim da djeca odrastu u odgovorne zrele osobe i da vole svoje bližnje."
"I kako se osjećate nakon šezdeset godina?"
"Kao da govorim zidu...!“
Da, mnogi se od nas osjećaju kao da govore zidovima (Zidu), Zapadnom zidu, Zidu plača, jer suze su tu ostavile traga, nitko ne zna koliko je tu suza proliveno dobronamjernih ljudi, vjernika-pacifista kao i na milijune ceduljica (među njima i moja iz 1971.) samo sa jednom željom – da mir zavlada Bliski istokom!
ESKALACIJA NASILJA
A kako, kada svjedočimo eskalaciji nasilja, spirali smrti, koja se penje u vis, razorna. opasna da opasnija ne može biti. Jer, od otmice i grozomorne smrti triju izraelskih mladića, preko ubojstva palestinskog dječaka ( koji je navodno živ spaljen, a da nismo saznali koja bolnica . koji liječnici su proveli obdukciju?) svijet se suočio sa raketnim napadima iz pojasa Gaze na naselja u Izraelu, u dometu raketa koje dosežu čak i šire područje Tel Aviva, pa čak i Jeruzalema. Ono što ima zabrinjavati do besvijesti je da su Hamasove rakete pale i u blizini nuklearnog centra Dimona, dakle, napadnuto je pola Izrela, uključujući ne samo nasumce ispaljene rakete, već i one u namjeri da se izazove totalni kaos. Ostati suzdržan (što se preporuča vladi Benjamina Netanyahua) gotovo je nemoguće, jer pitam sasvim dobronamjerno: postoji li ijedna država na svijetu koja bi u svojim granicama tolerirala na stotine dalekometnih raketa ili pak ogromne količine ILEGALNOG oružja? I koja ne bi pitala kako je to oružje stiglo u pojas Gaze, tko ga je dopremio, tko ga je platio?
Ostati suzdržan ako kojim slučajem neka Hamasova raketa pogodi Zid plača, Crkvu S, .Groba na kraju i džamiju Al Aksa u Jeruzalemu?…
Cijeli Bliski istok, Srednji istok, od arapskih proljeća prepunih nada do danas u silnim je turbulencijama, na djelu su geopolitička preslagivanja, mijenja se dramatično odnos snaga, raspadaju se neke države (Irak), od ranije je tu podijeljeni Libanon, uzavrela Sirija, nestabilan Egipat a negdje u pozadini dvije moćne i bogate države – Saudijska Arabija i Iran. Na razvalinama nekada koliko-toliko stabilnih država bukvalno preko noći uskrsnuo je neki kalifat, na valu zapravo snažne islamizacije koja je opet posljedica i površnih politika USA, EU, velikih, posebno, super sila… Jer, dok se oči usmjere prema sukobu Ukrajine i Rusije, dok trećina svijeta živi od danas do sutra, od utakmice do utakmice na Mundijalu, 2/3 svijeta suče mačeve i sablje, e da bi uhvatila komadić teritorija, jer. svijet funkcionira na ideji da samo državni okvir štiti narode i kulture…
..............................
(nastavit će se!)

Ljubo R. Weiss: Suzdržana Hrvatska u UN - Salamonsko rješenje

Prije četiri-pet dana, sudeći po vijestima koje su pristizale iz svijeta, činilo se kao da cijeli svijet ovisi o jednoj rezoluciji Opće skupštine UN-a, a nakon što su svjetla reflektora usmjerila ka novim izazovima međunarodnih odnosa, ispred poslanstva delegacije Palestinske autonomije postavljena je nova pločica kojom je područje u Izraelu tj. Zapadna obala i Gaza označeno kao „Palestina – promatračica, država nečlanica“, cijeli događaj brzo pada u zaborav. Stizale su i snimke o velikom slavlju u Palestinskoj autonomiji, zamalo da su svi pomislili - nezavisna država Palestina je rođena! Kao i obično u nas, kada se radi o izraelsko-palestinskim odnosima, razbuktala se rasprava da li je Hrvatska svojim suzdržanim držanjem promašila metu, tj. dio medija i analitičara se zgrozio neutralnim držanjem Vesne Pusić i MVP-a te predsjednika dr. Ive Josipovića, kao važnog kreatora vanjske politike RH, koji su presudno utjecali na zauzimanje našeg stava. Mišljenja sam, koliko god bili kritični prema institucijama hrvatske države da je odluka o suzdržanosti odnosno neopredjeljivanje za Hrvatsku solomonsko i realno rješenje.
ZAŠTO SOLUMUNSKO I REALNO RJEŠENJE?
Zašto?

Ivo Josipović u Izraelu kao državnik

Kao građani Hrvatske rijetko osjećamo ponos kada je riječ o našim političarima – tako su, nažalost, ozloglašeni kroz proteklu 21 godinu
da je zamalo nemoguće naći osobnost koja bi se izdigla iz prosjeka ili pak odskočila iz stereotipa da su svi oni isti. Bez obzira na poneku kritičku primjedbu ipak dr. Ivo Josipović, gotovo točno nakon dvije godine od inauguracije, pokazuje znakove da prerasta od političara u državnika. Govoreći pred izraelskim Knessetom (parlamentom), ispričavši se zbog počinjenih zločina ustaša, u ime hrvatskog naroda, pokazao je još jednom da mu govore na temu holokausta i hrvatsko – izraelskih odnosa ne mora pisati nitko iz Ureda predsjednika - izgovorene riječi su tekle spontano, ali i promišljeno, odgovorno je pristupio osjetljivim temama i našao mjeru te iskazao pravničku osjetljivost za pravdu (što nije čest slučaj u pravnika koji se drže prije svega zakona) i što držim najvažnijim, pokazao da ima dušu mirotvorca.
OBOSTRANO PRIZNANJE DRŽAVA

Izrael i Zrće zajedno! (kakve veleposlanike treba Hrvatska?)

Kud svi Turci, tu i mali Mujo – pomisao je na nekoliko tekstova o hrvatskom turizmu na pollitici, kojem, eto, dodajem i jedan ipak specifičan. Naime, moj drug S.P. često me nagovara da radim paralele Hrvatske i Izraela, pa je ovaj tekst jedan iz te moguće serije. Ujedno, dobar primjer kriterija kakvi bi trebali biti hrvatski veleposlanici u inozemstvu, a gdje, kao obično, podržavam predsjednika Josipovića da ne odustane od svojih oštrih kriterija i onom Kosoričinu tekliću-potrčku Gordanu Jandrokoviću (HDZ) koji ga je optužio za političke igre, pokaže zube. Uz Zrće i Novalju ovih tjedana spominjao se Izrael – kombinacija koja naizgled nema logičnu vezu. Međutim, ako se retroaktivno pogleda pažljivo program-festival pod nazivom „Čarolija ljeta - Izrael u Novalji", zajednički projekt Veleposlanstva Izraela u RH i Grada Novalje kojim se građanima Novalje, brojnim turistima, ali i široj hrvatskoj javnosti kroz glazbu, film, umjetnost i gastronomiju predstavio suvremeni Izrael, postaje jasno da se turistička ponuda Novalje proširila na najbolji mogući način.

"Opet nas grebe" - Židovi, Izrael, Libija,Tamica Rudanica

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci