pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nikada, ali baš nikada na ovim prostorima nije bilo lako živjeti, mijenjali su se režimi, vladari, ideologije i sve to je nekako prolazilo a mi opstajali i neprestano se nadali boljem, pravednijem i bogatijem životu.

Nažalost čak i u onim rijetkim trenucima povjesti kada smo imali prilike da uzmemo stvari u svoje ruke nismo znali ili nismo htjeli to pametno i dobro učiniti. Po pravilu to naše uzimanje u ruke bi počinjalo ili završavalo krvoprolićem obično tako okrutnim da bi se cijeli 'uljuđeni' svijet zgražao. Tako je nažalost i sada ovih zadnjih gotovo 18 godina, okrutnost, glupost, zločini i laži ono su što opisuje naše uzimanje stvari u ruke.

Beograd gori. I Srbi ga sami zapalili. Zbog Kosova. Scena koja grije srca. Ali s jednim odmakom, gledano iz jedne geopolitičke perspektive, zanemarujući "ponos", "otadžbinu" i sve ostale jezične konstrukte koji su veoma omiljeni na brdovitom Balkanu možemo postaviti pitanje zašto su se Srbi uopće i uzbunili zbog osamostaljenja Kosova. S ekonomske i političke strane gledano, bolje im je bez njega. Brate, bježi od fukare, nek se gone u tri metra jelove građe.
Potpuno je druga stvar što je Srbima potrebno neko potpaljivanje i odušak zbog sve one potisnute agresije zbog gubitka oba rata u devedesetima, loše ekonomske situacije i neprestanog napuhavanja njihovog patriotizma. Za sve ovo su većinom krivi loši srpski političari (ajde neka se to i njima dogodilo jednom) koji su zadnjih dvadeset godina huškali srpsku rulju na rat, ali bez nekog opipljivog pokrića ili razloga izuzev pretenzija poput "Svi Srbi u jednoj državi" i "Gdjegod je Srbin, tu je Srbija" i slične. Zanimljivo je da ako samo uzmemo Novaka Đokovića, Srbija se prostire preko većine terena ATP Toura. :)