Mudri Lucius Annaeus Seneca, ( 4. p. n. e. - 65 n. e ) je jednom davno rekao:
Baveći se fenomenom Obame, malo tko se kod nas bavi fenomenom koji je Obamu lansirao tamo gdje se danas nalazi. A taj fenomen neumoljivo gazi dalje, taj fenomen je obilježio kako promjene u političkoj konstelaciji svijeta na globalnim razinama, tako i naših malih lokalnih svjetova. S izuzetkom našega Potjeha-Macana (koji se inače intenzivno bavi različitim dimenzijama ovog fenomena) i Nemezis (ne samo po nicku ljubitelja svevremenske i uvijek aktualne antike), kod nas uglavnom još nismo baš svjesni što sve ove promjene zaista predstavljaju i kamo nas vode - a promjene su neosporno goleme -i s njima se treba suočiti.
Čini mi se aktualno vrlo umjesnim ovo pitanjem is naslova, a na njega me zadnje vrijeme stalno vraća moj prijatelj i susjed (ovdje „anonimni“ u požarnom devniku). Potaknut njegovim razmišljanjima, ali i mnogim ovdje vođenim (mora priznati decentnim) raspravama, pa i onom pjesmicom Bare i plaćenika (Put ka sreći):
Gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći
i ja sam sebi postavih pitanje, koje prosljeđujem i drugima:
Zaista, gdje je nestao čovjek?