Neovisni, ali ne i neutralni

« Vjerojatno nema Boga. Sada se prestanite brinuti i uživajte u svom životu»

Ateistička kampanja koju je pokrenuo britanski list Guardian u listopadu prošle godine izazvala je veliki interes javnosti, ali i sponzora koji su tu kampanju već u prvom danu podržali sa 60 000 funti. Ideju oglašavanja poruke u kojoj se kaže da Bog vjerojatno ne postoji preuzeli su i ateisti u Španjolskoj ( Barcelona ) i Italiji ( Genova i Pescara ) gdje se javlja još jedna poruka koja kaže : «Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega».

Naravno da ovakve poruke kod vjernika izazivaju osjećaj gorčine i nezadovoljstva. Naime, svećenik Živko Kustić smatra da se sloganom «Bez Boga, bez gospodara» ( što je hrvatska verzija spomenute kampanje ) ne izražava ateistički stav nego prkosi vjeri.

I žene su na strani Boga...

Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.

Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.

Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.

Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.

Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.

Opinioiuris, studeni 2009.

Nije tajna a ni iznenađenje kako institucionalna Crkva misli da jedino ona zna i u pravu je oko svega u vezi postanka života na Zemlji kao i oko toga na kojim bi vrijednostima trebalo počivati ljudsko društvo, uključujući naravno i to kako bi ono trebalo biti uređeno. Katolička Crkva u Hrvatskoj nije izuzetak a u odnosu na dijelove njene institucije koji djeluju u drugim zemljama, ostvarila je svakovrsne i vrlo značajne probitke, tolike da joj vjerojatno zavide. Dio tih je uglavljen sporazumima između Sveze Stolice i Republike Hrvatske a dio je rezultat vještog iskorištavanja turbulentnih događanja u Hrvatskoj nastalih početkom devedesetih i kasnije bolesne potrebe novonastalih političkih elita da joj se umile i tako zadobiju njenu podršku.

Upravo je strah aktualne vlasti da joj se ne zamjeri, barem ne previše, ohrabrio Crkvu da sve otvorenije atakira na državne institucije i pokuša se staviti iznad njih. Kad god bi se u Hrvatskom Saboru donosili zakoni koji joj nisu po volji, Crkva bi dizala svoj glas. Jer se još uvijek nije pomirila sa sekularnim karakterom hrvatskog društva, Crkva i dalje pokušava promijeniti svoj ustavni položaj, srećom bezuspješno. Možda zato ili zato što drugačije ne zna, svaki svjetonazor različit od svoga nastojat će prikazati ostatkom komunističkog mentaliteta pa bi se shodno tome i oni koji se s Crkvenim svjetonazorom ne slažu valjda imali smatrati komunistima.