Sex & Crkva & Vlast
Sigurno svi znamo za bezgrešno začeće, jedno od temeljnih misterija kršćanske vjere, slijedno tome i katoličke crkve, čije smo posljedice upravo neki dan proslavili. Stvar je u tome što je, prema navedenom predanju, Marija zadržavši svoju nevinost, rodila zdravo muško dijete. Jasno da na takvo medicinsko obrazloženje se pojavio nemali broj onih koji su izrazili svoju opravdanu sumnju, te je za te i takve objavljena otorinolaringološka dopuna priče gdje se detaljno objašnjava da je navedeno začeće izvršeno kroz uho.
-Stani s tom rukom, kamo si krenuo, dilberu moj…?, prijeteći je govorila Dragica, svom Dragi koji se smjestio uz nju na kauču.
-A draga moja, ljubavi moja…aškom više kolena, osjećaš li kako… kako mi prsti klize??, šapće naš Don Juan, a draga mu se opire!
-Zašto bježiš, draga… nije to u redu... ne voliš me?!
Dragica mu se dražesno nasmiješi, no i dalje drži svoju ruku na njegovoj, zaustavlja ga:
-Misliš, ako smo okitili bor i razmijenili darove, da sad možeš raditi što hoćeš?? E, neće moći! Zar nisi pročitao letak?
- Prvo, donio sam ti kući bor na poklon. Drugo, kakav letak, počela je revolucija? Nezaposlenost, korupcija pa čak i gladnih imamo.,. Siromaštvo ne kuca na vrata, ono je tu... počela revolucija???, pita Drago svoju Dragicu, praveći se nevješt, i neinformiran.
- Odmah da ti kažem: donio si bor u zadnji čas, dalje, lani je bio iste veličine 150 kuna, ove godine je 70 kuna…Bor s velikim popustom! Znaš ti dobro na koji letak mislim, onaj s Kaptola, od Bozanića..
-Od Božanića?, pita naoko zbunjeni Drago.
- Uvijek krivo kažeš... Naš kardinal zove se Bozanić, ne Božanić!
AŠKOM VIŠE KOLENA
Ljubav i ego
Kada bi vas netko upitao: „Što je ljubav?“- što biste odgovorili? Imate li ikakvu predodžbu o ljubavi? A ego? Znate li što je ego? Bojim se da bi rijetki išta suvislo mogli reći po tim pitanjima. Da je situacija normalna, svi bi znali što su ljubav i ego. Ali, situacija nije normalna, zar ne? Ljubav se glorificira, veliča na sve moguće načine. O njoj se naveliko govori, snimaju se filmovi, piše, čita, a da nitko nema pojma o čemu je riječ. Nitko nema iskustvo ljubavi i zato je to potpuno nepoznata pojava. A zbog njenog značaja u životu svakog čovjeka, o njoj bi se trebalo znati sve.
Ego, pak, nije toliko popularan. O njemu se zna još i manje. Kao da ljudi zaziru od njega, ali nisu svjesni u čemu je njegov ili njihov problem. Ego se poriče, on se potiskuje, često i ignorira, a da ne postoji životna situacija u kojoj se on ne izražava u svom punom kapacitetu. Ego je agresivan, nasrtljiv, vrlo opasan lažni „ja“, pa ipak ljudi ne razumiju što je ego i po kojem modelu im upropaštava život. Zato pitanje:“Što je ego?“- nije ništa manje važno od pitanja- „Što je ljubav?“
Nije krivo to kaj su nas pritisnula ljeta, šećeri, tlak, kolesterol, trocifrene kilice, i ostale radosti trećeg doba. Ma zdural bi ja to skup s mojim pajdašima da nema ovih 35 ili 36 stupnjeva u hladu. Sjedimo, Lajavec i ja pod mojim orahom i hladimo se sa Radlerom, diskutiramo o svemu i svačemu, cestom prolaze prijatelji, i mi ih podzdravljamo dižući ruku s flašom u zrak. Zahvaljujući hladovini oraha, a pri tome ne smijemo zaboraviti i flaše, društvo nam se nekak brzo povećava. Reklo bi se da imamo više od potrebnog kvoruma za sastanak mjesnog odbora a da ni pozive nismo slali.
Razgovori zdravo seljački. Jesi li požeo, si bil na sajmu, kave su cijene telića i odojaka, i slično. I dok većina ljudi očekuje kišu i osvježenje, nam bi pasalo još pet dana ovakvog pakla, sve dok se ne obavi žetva.
Za politiku i politiziranje nemamo vremena. Konačno većina od nas ne ide na godišnji odmor, pak nemremo biti normalni kak ministri. Da se bunimo? Nemamo s čime. Motike su zamijenile „freze“. Nemreš na rame deti rotacionu kosu, a one stare ionako nisu sklepane i nabrušene. Srp nemreš najti da ga išćeš s USKOK-om, jedino čekiće imamo svi. Pa sad ti demonstriraj.
Nekada dok smo bili mali cesto smo slusali a bogme i gledali bajku o Snjeguljici i sedam patuljaka. Vjerujem da je prica svima poznata. U novoj verziji glasila bi nekako ovako:
Afera crni fond poput crne rupe uvlaci sve veci broj pripadnika stranke ili pokreta pod imenom Hrvatska demokratska zajednica. Zahvaceni opcom nevjericom u mogucnost kolektivne odgovornosti par mjeseci pred izbore te nedostatkom kadra s kojim bi popunili izborne liste grcevito mijenjaju price iz sata u sat te po uputama spinmakera pokusavaju ublaziti stetu. Jedan od najvecih spinova je "da li su znali" i oko toga se vode velike rasprave zamucujuci bit cijele price. Dakle podsjetimo HDZ je pod vodstvom Ive Sanadera isisavao novac iz brojnih uglavnom drzavnih firmi te ga usisavao u torbe koje su sluzile ili za podmirenje osobnih potreba ili za placanje izborne kampanje. pri tome uopce nije vazno da li je Milinovic znao da je novac za obnovu firme isisan iz HEP-a ili INE ili je karta za Kosoricin put isto tako placena iz istih izvora. Onda ih nije bilo briga jer im je osnovno bilo da se svi njihovi prohtjevi podmiruju brzo i efikasno bez obzira na izvor novca s kojim se bahatost i rasipnistvo placa.
Vjerujem da gotovo nitko na pitanje treba li država donijeti zakon u kojem bi točno propisala proceduru za međusobno upoznavanje i uspostavljanje kontakata između pojedinih građana ne bi odgovorio potvrdno. Pozitivan odgovor vjerojatno ne bi dao ni na pitanje treba li država propisati uvjete pod kojima se ljudi smiju međusobno družiti a sigurno nitko ne bi podržao zakon prema kojem bi država trebala građanima davati odobrenje prije stupanja u spolne odnose, osim određivanja dobne granice između odraslih i djece. Nenormalnim bi zasigurno proglasili svakoga tko bi podržao rješenje prema kojem bi država trebala izdavati odobrenje za svaki pojedinačan spolni odnos odraslih kojega građani kane ostvariti. No ipak, još uvijek će se naći veliki broj onih koji će ne samo šuke promatrati već i zahtijevati od države da radi upravo to. Razlog za takav paradoks leži u činjenici da smo skloni istu stvar u jednim okolnostima nazvati jednim imenom a u drugima drugim.

Ovih dana, na razmeđi korizme i karnevala,
Hrvatska se, pomoz' Bog, na prosvjede dala;
pjevaju se ode HDZ-u, Vladi i Kosorici Jaci,
ne štede nikoga ti besprizorni HR-Indijanci.
Na tisuće se skupi, pa u dugu šetnju gradom,
specijalce darivaju cvijećem, mi vas volimo;
to s vladajućim šprdaju se nimalo kradom,
tek za poštovanje mi sitnozubani vas molimo.
Sve od Cvjetnoga trga oni tako redom hodočaste,
pored Plive, pa Poštanske banke i Poglavarstva,
središnjicu HDZ-a prigodnim epitetima počaste,
ni SDP ne preskoče, a bogme ni tajkunska carstva.
Pozdrav Jaci i krumpir-salati na Ravnicama stiže,
Bauerovom, samo u prolazu, pozdravljaju i Šeksa,
od tih i takvih pozdrava Hebrangu se kosa diže,
Jebo vas Ivo Sanader – jasno, ne može bez seksa.
Mnogo je postaja prosvjedničkoga križnog puta,
nabrojit' nije ih lako, ma jednu nećemo preskočit',
s Jelačić-placa skupina i do Kaptola doskakuta,
Sve ono desno što se ne sadrži i radićevštinu, i starćevićanstvo, podrazumijeva se; i tuđmanizam, ali i neke ideje hrvatske lijevice i antifašizma kao dokaza pripadnosti ostatku svijeta, i to bez presedana, jednostavno neće uspjeti, kao što i ne uspjeva.
