pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kao što se ništa ne događa samo do sebe i kao što svi znamo da su prije nas bili neki drugi i da će nakon nas biti opet netko drugi, tako i rijeka igara neprestano teče.
Budućnost je već sutra i nikako nemamo vremena okretati se i ići unazad....
Napredak je ispred nas i imamo kao cijelo društvo odlične preduvjete za sutra. Napredak se tiče svih nas i crvenih i crnih i žutih i zelenih...ma svih oblika i boja, i u ovom presudnom političkom trenutku moramo biti zajedno a krilatica nam treba biti Napredak.
Politički HDZ treba stabilnu koaliciju ili čak što više stabilnog koalicijskog partnera jer SDP progresivno raste. Ako se koalicija pokaže uspješna i pri tom ne izda svoje biraće svi će u vlasti profitirati.Odgovor protivinčkog političkog tabora ne bi smio rušilački.
Ulazimo u fazu kada trebamo ući u EU /vijeće sigurnosti UN/ i iz te pozicije treba izvući puno veću korist.
Veća dipolomatska aktivnost pojedinih stranaka treba izlobirati što više iskustva,znanja,kapitala,sigurnosti na novoj političkoj sceni koja se zove Europska Unija.
Na tom političkom tržištu ima mjesta i za Poziciju i Opoziciju.

Kada su Mesić, Sanader i Šeks javno ustvrdili da o ulasku RH u NATO savez prema Ustavu ne moraju ništa pitati građane doslovno su lagali. Naime, prema članku 86. Ustava RH, predsjedniku i Vladi otvorena je mogućnost da raspišu referendum o pitanjima važnim za "neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Hrvatske", u slučaju da ga zatraži deset posto birača u RH. U tom smislu važno je napomenuti da gotovo 80 % građana smatra da bi Vlada trebala raspisati referendum o ulasku u NATO (prema telefonskoj anketi, koju je za Večernji list provela agencija Metron) kao i to da je ulazak RH u NATO strateški državni cilj, koji ima značaj temeljnog nacionalnog interesa, jer je riječ o sudbonosnoj odluci - o ratu i miru. Dokaz značajnosti nedvosmisleno je i činjenica da je osnovan i Državni odbor za članstvo u NATO-u, u kojem su zastupljeni članovi Vlade i vladajuće stranke, i istaknuti pripadnici parlamentarnih opozicijskih stranaka. Pametnome dosta.

Srijeda, 1. kolovoz ljeta gospodnjeg 2007. Probudio sam se u 6:40. Nakon dugog vremena u Međimurju svježe jutro. Dva tjedna sam se odmarao. Doma, u Šenkovcu. Bez obaveza, putovanja, žurbe, mora i prženja na suncu. Ne znam što će reći moja supruga Anica, ali za mene je ovo bio najbolji odmor u protekih 17 godina. Od ponedjeljka, 30. srpnja i za nju i za mene su normalni radni dani. Ona na svom radnom mjestu a ja svaki dan u uredu stranke u Čakovcu. Dolaze članovi, dogovaramo akcije za rujan, građani pitaju za savjete, daju prijedloge ali i kritike. Sazivam kolegij predsjednika podružnica, pripremamo veliku anketu, starta pozivni centar. Pripreme za izbore.

Katolička crkva u Hrvatskoj koristi podatak od preko 90 posto ljudi koji se pri popisu stanovništva izjašnjavaju katolicima kao temelj svog političkog angažmana. Kad god govore o politici, biskupi i svećenici ne propuštaju upozoriti na ovu statistiku. Ima i onih koji otvoreno, pozivajući se na izjašnjavanje građana o njihovoj religioznoj pripadnosti, tvrde da, govoreći o politici, govore u ime preko 90 posto hrvatskih građana.

Akcija Državnog odvjetništva i njegovog USKOKA nazvana Maestro, trebala je razotkriti korupciju u državi i pokazati svijetu da ovdje stanuje “pravna država”. “Pravna država” angažirala je vrsne manekene, predsjednika Mesića i premjera Sanadera da marketinški obrade hrvatsko i EU tržište. Mesić je u reklami djelovao sigurno, iz širokog osmjeha naslućivao se trijumf, pobjeda nad zlom zvanim korupcija. On je znao sve. Znao je da su tri tenora kriva i da su svi političari nevini. Istraga nije ni počela a Predsjednik je već znao kraj. Očito je čitao scenarij. Drugi maneken, Sanader ništa nije znao o akciji i korupciji ali kada je doznao shvatio je koliko je njegova vlada zaslužna za uspjeh akcije. Uspjeh je bio u tome da Lovrin i Kirin nisu ništa zabrljali jer nisu znali. To je Vladi trebalo čestitati.

Jučer je u Saboru održano aktualno prijepodne, a većina zastupnika SDP-a pojavila se noseći Jubito majice. Prema tom potezu se ne mogu baš odrediti jednoznačno. S jedne strane, Kirinovi istupi jesu cirkusantski i po drugim europskim parlamentima su viđene slične ili još bizarnije akcije.

S druge strane, treba li se na cirkus odgovarati cirkusom? Priliči li to jednoj ozbiljnoj stranci? Priliči li to ozbiljnim ljudima na visokom državnom položaju u ustanovi koja bi trebala biti najviši organ vlasti i prema tome imati nekakav dignitet?
Recite što hoćete, ali meni je bilo (tragi)komično vidjeti Jurjevića u Jubito majici, a posebno gospodina Matu (emajl poruka) Arlovića. Koga on ismijava?

Čovjek se može i smijati, ali i suočiti s realnošću. Izbor novog SDP čelnika je prošao, mirno, kulturno, i uzorno demokratski, što mu je dodalo pozitivnog medijskog naboja. I mnoštvo reakcija suparnika, koje više straše vlastite perspektive, nego pojava nekog mladog i praktički nepoznatog političara. Jer pravi problem jest pitanje da li Milanovića treba tretirati kao osobu ili kao pojavu.

Neki su prije SDP happeninga potiho priželjkivali unutarnji slom, što je otkrio naivni Kirin u Večernjem Vijesti 01.06.2007 : Iza SDP-ovog zahtjeva kriju se problemi kroz koje prolazi ta stranka ŠIBENIK – „Ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin izjavio je danas kako je uvjeren da se iza SDP-ovog zahtjeva za osnivanjem istražnog povjerenstva kriju problemi koje ta stranka upravo prolazi“.

Više od trista uzvanika, među kojima predsjednici Hrvatskog sabora i Vlade, Vladimir Šeks i dr. Ivo Sanader, te ministri kulture Božo Biškupić i znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac okupili su se jučer u velikoj dvorani Muzeja Mimara u Zagrebu, na predstavljanju monografije ''Trogir grad anđela'' koju zajednički potpisuju stručnjak za korporativni indetitet Robert Jakovljević, autor povijesne kronologije mr. Joško Belamarić i fotograf Ivo

Jučer smo u medijima mogli čitati da su Predsjednici države, Sabora i Vlade Stjepan Mesić, Vladimir Šeks i Ivo Sanader na svečanoj sjednici Vlade obilježili 15. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske, ističući kako žrtve koje su pale za neovisnu i međunarodno priznatu Hrvatsku njezino vodstvo obvezuju da stvori uvjete za dobar i perspektivan život svih hrvatskih građana.

Primjer je tom prigodom zaključio:

"Prije 15 godina demokratska revolucija u Europi omogućila je nezavisnost. Nismo propustili priliku. Danas ujedinjena Europa omogućuje mir, slobodu, ravnopravnost, razvitak i blagostanje. Ne smijemo i nećemo propustiti priliku", rekao je Sanader.

Političko-pravosudna sapunica zvana „slučaj Glavaš“ se nastavlja. Traje već pola godine i ne nazire joj se kraj. Podsjetimo se. Počela je svojevrsnom najavom konačnog razrješenja slučajeva ubojstava na Dravi. Najavio je to dio državnog vrha u sklopu kampanje kojom je Big Brothera iz EU nastojao uvjeriti kako u Hrvatskoj postoji vladavina prava. Činjenica da se HDZ na čelu sa Sanaderom netom burno politički rastao od Glavaša za ovu priču ne mora imati presudan značaj. No, da se ipak podsjetimo.

Sapunica se nastavila političkim i medijskim nadmudrivanjem „zaraćenih strana“. Glavaš je pažnju s pravosudnog uporno nastojao prebaciti na politički teren, neprestano ponavljajući tezu kako mu je cijeli slučaj „napakiran“, a proces unaprijed i politički montiran.

Susrećemo se posljednjih mjeseci s mnogim svjedočenjima koja polučuju ove ili one rezultate.

Jedno od prvih i najbombastičnijih je bilo ono policijskog djelatnika Fehira u kojem je optužio Branimira Glavaša da je nalogodavac ubojstava u Osijeku. Vjerodostojnost svjedočenja je temeljio na činjenici da je ista osobno izvršio. Za ovu priču nije najbitniji cinizam kojim su Sanader i Šeks nonšalantno konstatirali da je svjedok eto baš sad odlučio progovorit, ali važno je i da su isticali kako to nema nikakve veze s činjenicom da Glavaš više nije pod kišobranom HDZ-a. Uglavnom, mašinerija se pokrenula i sad imamo ovo što imamo.