Lijepo je vidjeti kako SDP vidi štednju, njihova županica Marina Lovrić-Merzle upravo zapošljava vjerovatno i 14 savjetnika sa plaćom od 5 000 kuna. SDSSovci nemaju brige, ako su bili tužioci u terorističkoj krajini, ako su izbačeni sa svih poslova zato što su direktno podržavali zločine, čak štoviše sudili i radili u sklopu zločinačke krajinske vlasti, tokom DR, županica će ih sve primiti.
Za sada ima 2 SDSSovca, ali sve mogućnosti su otvorene. Možda i kapetan Dragan dobije savjetničko mjesto kod Martine, jer ona voli sve pripadnike krajinske vojske, od običnih četničkih pobjegulja (http://www.sisak.info/?p=10005857) kojima ide u posjete do sudaca iz SDSSa, poput Nikole Sužnjevića.
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/39847/Sisacku-zupanicu-savjetuje-...
Stvarno je teško promatrati kako vladaju ove "krvoločne" Ustaše i fašisti, koja količina mržnje i osvete vlada u ovoj državi.
U proteklih mjesec dana nestabilnosti koje smo prošli, u puno situacija spomenuo se HSS kao nositelj stabilnosti koalicije. Ja nekako mislim da to i nije baš tako jer je HSS u ovome času u doista bezizlaznoj situaciji (neovisno o relativno solidnom rezultatu na lokalnim izborima koj je uglavnom generiran od strane različith koalicijskih aranžmana a manje stvarnog rezultata), a Josip Friščić je ionako lik na odlasku (priča kaže da je on htio napraviti ono što se danas zove "Sanaderov manevar" no Ivo ga je preduhitrio a Pankretić je u tom dealu malo izgubio predsjedničku fotelju). Kako bilo, osim trgovačkog mentaliteta kojime HSS obiluje i koji u stvari pogoduje samo malenom broju ljudi, njihov je vitalni interes održanje koalicije i da Jadranka jedno jutro crno proglasi bijelim oni bi se rastrčali po zemlji objašnjavajući kako je bijelo novo crno i da je to u stvari oduvijek bilo tako te da je u ovim teškim vremenima to najbolja moguća odluka.
Radeći jedno istraživanje nevezano uz političke teme, slučajno sam naišao na jedan članak čiji bi sadržaj mogao zanimati čitatelje pollitike.
Radi se o članku "What is to be done? Succession from League of Communists of Croatia" ("Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske"), autora Paule M. Pickering i Marka Baskina, koji se trenutno nalazi u postupku objavljivanja u časopisu "Communist and Post- Communist Studies", odnosno "Komunističke i postkomunističke studije", koji se bavi politološkom, sociološkom i povijesnom analizom komunističkih pokreta i ideologija, kao i razdobljem postkomunizma u zemljama u kojem su komunistički pokreti bili na vlasti.
Napomena: sadržaj članka dostupan je samo pretplatnicima, ali moguće mu je pristupiti i preko Carneta.
Članak govori o "kompleksnom i nasilnom procesu tranzicije u Hrvatskoj", i vjerujem da čitateljstvo pollitike zanima što u tom članku piše, pa sam odlučio dio njegovog sadržaja prevesti i prepričati. Uvijek je zanimljivo vidjeti što znanost iz drugih dijelova svijeta kaže o nama, posebno ako se radi o ovakvim temama za koje hrvatski znanstvenici ne mogu biti do kraja objektivni (uz dužan respekt njihovoj profesionalnosti), jer su dio iste te političke zajednice. Pa da vidimo.
Na Thopsonovom koncertu u Zagrebu pojavilo se nekoliko pijanih klinaca koji su vikali "Ubij Srbina" i još pokoju frazu kojom valjda dokazuju svoju hrabrost sebi i ekipi, pogotovo je to hrabro u vremena kada nema rata. Jer, da je kojim slučajem 1991. mogli bi se primiti puške, upititi na front i pokušati krknuti kojega Srbina u tenku, bunkeru ili oklopnom vozilu. Ali istovremeno, srbin bi im mogao i vratiti nazad bilo kojim od kalibara koje su dobili od JNA i pucali po našim dečkima opremljenima lakim oružjem i velikim srcem...
Dežurni dušebrižnici i stražari od opasnosti da se Ustaše ne vrate na vlast u Hrvatskoj (?!?) pozabaviti će se ovim klinicima i pokušati ušutakti Thompsona jer im on smeta više od tih pijanih budala... Neka rade svoj plaćenički posao...neću o njima i toj temi, ima dnevnik o tome...
Ali isto tako, niti jedan od dušebrižnika se neće oglasiti na govor mržnje koji stiže ovih danas od službenih srpskih predstavnika, s vrhuncem danas na skupu Srpskog narodnog vijeća.
Nužnost nužnosti u nužnom nije posve nužna (naglasak na "u nužnom"), mogućnost još ne nije nemoguća a razlozi za to nisu tako posve neodoljivi i posve snažni. Slutilo se je to već prije, po blagim nijansama i rijetkim trenucima slabosti, što sada može biti predmet pažnje ne gledanja (uključujući tv), kada nužnost nužnosti u nuždi nužno mora obaviti nuždu (jer je marljivim napredovanjem sazrelo ponešto toga za nužnu nuždu, uz zadovoljenje svih ekoloških zahtjeva i kriterija, već se razno podrazumijeva).
Bozanić je prije nekoliko dana lansirao svoju uskršnju poruku. Pokušavajući nadmašiti svoju famoznu rečenicu o "grijehu struktura" (za što sam saznao da uopće nije njegova rečenica, nego malo preuređeni stav jednog drugog našeg teologa) ovoga uskrsa Bozanić je spomenuo "infantilnost" naše politike.
Nisam se previše trudio pronaći originalni tekst poruke da vidim da li je upravo ta riječ upotrijebljena ili je to nešto što su novinari sami zaključili, no sklon sam se složiti da je naša politika krenula u neke totalno čudne vode i da se mnoge odluke koje naša vlada donosi doista čine infantilnima.
Ne znam dali se još netko sječa školskog predmeta iz doba socijalizma, TIPS-a. Taj predmet, kao što mu i ime kaže, bavio se teorijom i praksom socijalizma. Za mnoge TIPS je bio teško razumljiv zbog svoje nelogičnosti. TIPS je trebao pomiriti teoriju gdje su svi ravnopravni a svu vlast i vlasništvom nad imovinom ima narod, i praksu u kojoj vlast ima partija a među ravnopravnima, ravnopravniji su članovi partije.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća građani Hrvatske, nezadovoljni Jogoslavenskom zajednicom kao i njenom verzijom teorije i prakse socijalizma, odlučuju se za samostalnost i demokraciju. U smislu te odluke na demokratskim, višestranačkim izborima izabrani su zastupnici, konstituiran je Sabor, usvojen je demokratski Ustav.
Ivo Sanader upravo na svojoj koži osjeća kako je teško naslijediti nesposobnu i nemoralnu vladu. Bivša Vlada novoj Vladi u nasljeđe je ostavila: rekordno zaduženje, rascvjetanu korupciju, razpamećeno pravosuđe, razbuktanu inflaciju i predratno stanje sa susjedima. Prema toj bivšoj Vladi, vođa sadašnje Vlade ne upućuje kritike i ne žali se na katastrofalno nasljeđe.
Jednostavno, bivša vlada bila je njegova baš kao što je i ova vlada njegova. Juhu koju je zakuhao u prošlom mandatu sada mora velikom žlicom srkati. Juha od pokvarenih otpadaka, ne može biti ukusna. Ta juha, u prvoj fazi tjera suze na oči, a s vremenom reakcija će biti veća i jača. Osim suza zaplakat će mu i guza. Bit će trke do toaleta.
Fotografija prikazuje rezultat primjene ZERP-a, dobio sam je od prijatelja Mladena, zahvaljujem se.
citam ovdje razne dnevnike na razne teme tipa povrca, inflacije, nato-a, zidova, holocausta, itd...
dnevnik i debata na temu holocausta i zidova potaknuo me na razmisljanje kako to da se nitko od dusebriznika blogera nije sjetio otvoriti debatu o problemu hrvatske manjine u hrvatskoj, odnosno pitanje kako je moguce da djeca u skoli u republici hrvatskoj nemaju mogucnost ucenja hrvatskog jezika?
ako je hrvatski jezik sluzbeni jezik u republici hrvatskoj u kojoj se takodjer uvazavaju prava manjina i omogucuje ucenje vlastite kulture i jezika u skolama, kako je moguce da se dogodi situacija da u jednoj skoli djaci koji nisu sluzbena manjina moraju putovati u udaljenu skolu kako bi slusali standardnu nastavu?
pa me zacudjuje da nitko ovdje nije reagirao svojim dnevnikom na tu temu. taj je primjer odlican uvod u to da se nastavi odgajanje djece na podjelama koje jednog dana mogu rezultirati u bolesnim idejama o razno-raznim "ciscenjima". i to niti jednog blogera dusebriznika ne zabrinjava. (!)
Naslov je preuzet iz odličnog teksta s index.hr - Milorad Pupovac jedini partner kojega Sanader nije uspio prevariti Tomislava Klauškog koji samo potvrđuje sve ono o čemu sam pisao još prošle godine - Sanader je naišao na zajebanog igrača i popušio ga - a cijenu ćemo nažalost platiti svi mi.
Zagriženim HDZ-ovcima samo podatak da im je potpredsjednik Vlade Uzelac bio zadnji sekretar Saveza komunista u Zagrebu prije rata - he he - toliko o tome tko se s komunistima druži i sklapa koalicije.
Koga ova tema zanima neka pročita cijeli tekst, ali želio bih izdvojiti nekoliko citata, samo da znate s kime imamo posla - prvo malo o liku i djelu:... Pupovac je za to sve platio (djelomičnim) gubitkom političkog obraza. Kad se 1997. godine izglasavao Tuđmanov paket ustavnih promjena, između ostalog kad se parlamentu dao stari NDH naziv Hrvatski državni sabor, zastupnici su sat vremena čekali jedan, presudan glas. Bio je to srpski glas Milorada Pupovca. On je u zadnji trenutak ušao u već uskuhalu Sabornicu i tiho izgovorio svoje "da" za ustavne promjene. Za to je nagrađen gromoglasnim pljeskom HDZ-ovih zastupnika i prezirom ondašnje opozicije. Pupovac je odmah žigosan kao Tuđmanov Srbin.
Neovisni, ali ne i neutralni