Nema tog medija u Hrvatskoj, a i šire koji ovih dana ne lamentira o tome da li su odjeknule detonacije nepoznatih naprava u Zagrebu rezultat terorističkih aktivnosti nekog pojedinca ili možda čak prave i dobro organizirane, neke nama u ovom trenutku nepoznate terorističke organizacije, a k tome i sa još manje o mogućim motivima!?. Dakle svi se redom pitaju dali se i Hrvatskoj počelo događati ono što u bijelom svijetu već odavno nije nepoznanica.
Da ministrom Jovanovićem nešto nije u redu bilo je jasno već na početku njegova minis/trovanja hrpom obećanja kako će on unutar svog djelokruga uraditi puno toga ... ma svašta nešto. I bogme jest odmah na početku mandata započeo pravi rat sa kako ga je i sam nazvao nogometnim „podzemljem“ kojeg je kao što znamo vrlo efikasno „očistio“ od svih nikada predstavljenih nedaća, a posebno se istakao uspješnim odstranjenjem iz hrvatskog nogometa onog tipa poznatog po „nećeš razbojniče“… dakle ministar je „ispunio“ sve kako je i mjesecima obećavao. Prevedeno na Hrvatski jezik onaj „nećeš razbojniče“ mu je baš lijepo pokazao tko od njih dvojice ima mozak (i još nešto drugo) a tko previše zuji a da meda uopće ne daje.
I sada bi taj tolerantni Jovanović kako i sam ističe rado poveo dijalog sa svim tim neistomišljenicima, posebno onih u svezi „zdravstvenog odgoja“ iliti svima onima koji napadaju njegovu Vladu ali je istovremeno u toj svojoj silnoj toleranciji istaknuo i mali problem. Tim kritičarima Vlade, posebno se iz rečenog da jasno iščitati onih iz redova predstavnika Crkve, po ministru Jovanoviću nedostaje mozak, no čini se da isto vrijedi i za sve ostale kritičare.
Vlada RH je nakon nešto više od godinu dana od preuzimanja vlasti i nekoliko uludo potrošenih milijuna javnosti konačno predstavila već dugo najavljivan projekt "Analiza postojećeg stanja u državnim tijelima i trgovačkim društvima s konceptom poboljšanja efikasnosti upravljanja" odnosno Clean start (Čisti početak). Zašto im je za utvrđivanje „pravog“ stanja javnih financija trebalo više od godine dana nikome nije jasno budući u ovom „projektu“ nije iznesen ni jedan novi podatak koji već nije bio poznat kroz razne i javnosti već odavno dostupne dokumente, počevši od onih financijske prirode pa sve do mnogih izviješća Državne revizije koja svake godine redovito i do u detalje češlja poslovanja svih ministarstava, tvrtki, ustanova, odnosno svih koji imaju bilo kakve veze proračunskim novcem na svim razinama.
Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.
U malo je emisija Nedjeljom u dva Aleksandar Stanković tako dobro odradio svoj voditeljski i novinarski posao. Malo puta je tako dobro zastupao interes i pravo javnosti da zna. Nikada Stanković nije tako dobro spojio svoju profesiju i sport kojim se amaterski bavi. Damir Kajin je naprosto bio nemoćan i morao je pokleknuti pred serijom vrlo preciznih direkata, lijevih i desnih krošea a ništa se bolje nije obranio ni od iznenadnih aperkata logičnih ali zato još nezgodnijih pitanja. Iako je meč završio oslonjen na konopce i spuštenih ruku, od toga da u dubokoj nesvjesti završi na podu ga je spasila samo dobra izdržljivost koja je posjedica dugogodišnje vježbe u političkom ringu. Da emisija nije išla uživo, vjerojatno bi Kajinov trener u ring bacio ručnik i pokušao spriječiti da se meč uopće prikaže.
Nije lako a bogme ni ugodno uputiti lijepe želje za nadolazeću 2013. a istovremeno biti svjestan da su iste gotovo pa neostvarive. Ipak, sa druge pak strane nikada nije na odmet uputiti toplu riječ ili lijepu želju prijatelju, poznaniku…. čovjeku prije svega, posebno jer ekonomska situacija kakva danas vlada u Hrvatskoj je već toliko deprimirajuća da polako i oni najhrabriji i najustrajniji počinju odustajati od borbe ne vjerujući da je uopće moguće bolje sutra, bar ne sa garniturom koja nas vodi ovih prethodnih godinu dana.
Pretpostavljeno nam vrijeme nesmiljene otuđenosti suvremenog čovjeka od samoga sebe u kojemu živimo, vrijeme koje je Raspudić opisao kao srednjovjekovnije od samog Srednjeg vijeka, vrijeme je u kojemu ulogu primata društvene instance odgoja pojedinca - obitelji, sve više i nemilosrdnije preuzima način življenja, okolina i mediji kao glavni kreatori svijesti, misli i osjećaja. U tako koncipiranom društvu uokviravanje stvaranja zdravih pojedinaca i društva u konačnici, kroz postavljanje pravila između ostalog i seksualnog odgoja, opća su nužnost. To je nesporno.
Zadnjih dvadeset-i-nešto godina u ovoj zemlji u pravilu glasujemo protiv. I na zadnjim nacionalnim izborima napravili smo isto: izjasnili smo protiv vlasti paralizirane vlastitim korupcijskim skandalima i nesposobnim ministrima. Nedvojbeno, prethodna je vlast imala silnih kadrovskih problema: aparatčik Đuro Popijač, nakon što je bio pomoćnik direktora u ZAP-u, pa prešao u HUP i potom u Vladu, savršen je primjer nesposobnosti HDZ-a u stranačkom kadroviranju.
Ministri pripravnici
No ni Milanovićevi pioniri kao ministri-pripravnici nisu ništa bolji. Svoju nesposobnost, a koju nepogrešivo odaje državna statistika i brojevi, i ova vlast kao i prethodna pokušava umanjiti ili otkloniti kontroliranjem medija, spinovima i otvaranjem silnih afera ne bi li se prosječan Hrvat zasitio svime i otupio na stvarne crne vijesti.
Kažu kako nikada nije kasno, a bogme niti rano bilo kome i u bilo koje doba godine zaželjeti dobro. Neki su to shvatili toliko doslovno da su čak i vjerski blagdan Božić, pa tek onda i državni „praznik“, počeli rabiti za upućivanje lijepih želja. I doista ništa tu ne bi bilo sporno niti bi mi ikada palo na pamet reagirati da se radi o doista iskrenoj i duhovno prožetoj poruci odnosno željama ljudi kojima vjera i sam kršćanski svjetonazor tako nalaže.
Svašta čovjek u životu doživi ali da u državi u kojoj živi čak 89% katolika jedan ateist ili agnostik u ime RH ili Vlade upućuju građanima božićnu čestitku jest za mnoge ljude ne samo krajnji neukus već i teška provokacija, i ako baš hoćete možda čak i „uvreda ili sama pljuska“ za sve katolike ove zemlje. Ipak u svemu ovome treba biti iskren i pravedan pa jasno kazati i to da su upravo oni sami, dakle onih - nas 89% građana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao katolici sami birali i izabrali upravo ovo sadašnje vodstvo koje nam eto ima drskosti uputiti božićne, i dakako, najljepše želje…..
Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
