Cijela priča oko uvođenja ćirilice u Vukovaru nije nimalo bezazlena, jer je ona samo dio nove velikosrpske agresije n Hrvatsku koja je uobličena u Memorandumu2 Srpske akademija znanosti i umetnosti. O tom Memorandumu usvojenom u tajnosti prije godinu i po dana u Hrvatskoj uopće nije bilo riječi u strogo kontroliranim medijima koji zagovaraju jednaku krivnju za strahote koje su Hrvatska i hrvatski narod pretrpjeli u velikosrpskoj agresiji početkom 90- godina prošlog stoljeća. O tome nije bilo riječi ni na Hrvatskoj televiziji, na kojoj se pak pokušava, prije svega se to odnosi na Zorana Šprajca, ali i na Aleksandra Stankovića koji su obojica etnički Srbi, minimizirati nove prijetnje koje dolaze od istočnog susjeda.
Sigurno je od sada bilo puno priča o tome s različitih strana. Zašto bi to trebalo učiniti, a zašto ne. Oni koji smatraju da bi to trebalo napraviti obično ovih dana nazivaju komunjarama i izdajnicima Hrvatske. O čemu se zapravo radi?
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (link: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina) u svom članaku 3, kaže:
(1) Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potporu i zaštitu, uključujući pozivtivne mjere u korist nacionalnih manjina.
Sjeća li se više itko neke ankete u kojoj su građani rad Kukuriku vlade ocijenili dobrim odnosno da kao država idemo u dobrom smjeru?? Zacijelo ne jer je i puno prije od prvog dana njihov stolovanja mnogima bilo jasno da od onog pompozno najavljivanog plana 21 neće biti ništa što se svaki dan potvrđuje, ali je zato isti poslužio kao dobra ješka na koju su se na žalost svih nas ipak mnogi dali upecati.
Bila jednom jedna mljekarica.
Posel joj je išel šepavo, no moglo se je živjet, a uz sve to je bilo uvjek mljeka na stolu. Jedan dan ona odluči bolje živjet, pa kak zarada više nije mogla podmirivat račune, ona odluči prodat kravu. Mljeka ču si onda moči kupovat, a novaca če biti i za druge stvari.
Ta priča nas podsječa na situaciju zemalja u razvoju.
STE SIGURNI U TO?
U Berlinu je jedan dio gradskog vodovoda privatiziran, pa se je gradska blagajna nadopunila.
Dali su prodavači znali da če voda za građane poskupljeti i da če se broj radnih mjesta smanjit mi nije poznato, no to se je dogodilo.
Portugal i Grčka su več privatizirale svoju opskrbu pitkom vodom.
Dali su na to bili prisiljeni od strane EU, MMF-a i ECB mi je nepoznato, no nezgodan ukus mi je u ustima.
Po novom bi se ta privatizacija trebala sprovest u svim zemljama EU.
Da se tu radi o ogromnim svotam govori i činjenica (tržište vodom če 2020 biti vrijedno oko 20 biliona $) da se za privatizaciju zauzima francuska vodena industrija i multinacionalne financijske institucije.
„Zar je moguće da će mo ni dvadesetak godina od završetka krvavog Domovinskog rata u kojem smo se nakon niza stoljeća konačno izborili za pravo da budemo svoji na svome dopustiti da Kukuriku Vlada svojim izdajničkim Zakonom sve to poruši vračajući nas u doba kada Hrvati na svome nisu bili svoji.
Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskome saboru i predsjednik Srpskog narodnog vijeća nastavlja svoju velikosrpsku medijsku ofenzivu, naravno koristeći za to medije u Srbiji da bi prenio poruku hrvatskoj političkoj i široj javnosti. To u stvari nije ništa nova, jer se on kao samozvani zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj već deklarirao kao otvoreni zagovornik nove velikosrpske politike predstavljene Memorandumom 2 Srpske akademije nauka i umetnosti. Prilikom analiziranja Pupovčevih istupa uvijek je važno istaknuti da je on „samozvani zastupnik srpske manjine u Hrvatskoj“, jer je za njega na posljednjim saborskim izborima glasovalo samo 7,9 od ukupno upisanih birača na listi Srpske nacionalne manjine. Nažalost, hrvatska podložnička politička elita, bilo ona u SDP, ali i u HDZ-u omogućila je Pupovcu medijsku eksponažu kao da zastupa 79 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, a u tom se posebno ističu vodeći mediji, počevši s HRT-a, preko „Jutarnjeg lista“ i „Večernjeg lista“ koji nikad nisu doveli u pitanje legitimitet „samozvanog predstavnika srpske nacionalne manjine“ u Hrvatskoj.
Kako se vrijeme održavanja lokalnih izbora približava tako se sve češće u medijima pojavljuju razni analitičari koji pokušavaju objasniti kako su baš njihove analize i predviđanja ono što će se dogoditi na lokalnim izborima u svibnju ove godine. Ipak, i samo površnim čitanjem niza uradaka nije teško ustvrditi da se mnoge od tih „analiza“ koriste isključivo kako bi se u dostupnom medijskom prostoru pokušalo kreirati javno mnijenje u korist neke osobe. Dakle raspravljati o argumentiranosti svih tih analiza koje se redom baziraju na „obimnim istraživanjima javnog mnijenja“ bi bilo prije gubljenje vremena no neki ozbiljan posao.
Prateći zadnjih dana prijepore oko zdravstvenog odgoja te uklanjanje plakata za kazališnu predstavu prisjetio sam se onih divnih dana socijalističkog samoupravljanja kad su imali sjednice nekakvih foruma na kojima su drugovi partijci i ideološki pobornici pravog socijalističkog puta pisali razne bijele knjige i osuđivali iseološka skretanja raznih kulturnih pregalaca na brdovitom balkanu. Tada su se na udaru oštrice pera Šuvarovih jurišnika našli i brojni pisci, redatelji, glumci, pjesnici i drugi.
Slično se danas događa u Hrvatskoj samo s drugim predznakom. Danas vrh katoličke crkve želi biti ono što je prije trideset godina bio savez komunista vrhovni arbitar i krojač svih društvenih zbivanja u državi. Tako se Bozanič poput Šuvara ili Špiljka petljaju u sve i svašta, tako katolička crkva u katoličkoj ideološki zasljepljenoj mladeži ima nove jurišnike koji su spremni raditi slično kao komunistički jurišnici kada su šezdesetih godina prošlog stoljeća šišali mlade tek propupale hipijebraneći se uklanjanjem uvojaka kose protiv dekadencije zapada.
Budući smo država koja si voli tepati da smo važna turistička destinacija, što u nekim našim „okvirima“ doista i jesmo, nemalo smo se iznenadili izjavom gradonačelnika Dubrovnika gospara Andre Vlahušića koji se u buduće namjerava obračunati sa kako kaže onima koji Dubrovnikom „samo šetaju a ništa ne troše“ izrekavši tako "Bit će penalizirani svi oni koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju",
Posljednji događaji oko Hrvatske televizije i u njoj samoj ukazuju da je na najvažnijem javnom mediju u državi prevladao boljševički mentalitet i totalitarna isključivost. To je posljedica nadzora mješavine neoboljševičke i neoliberalne politike koju provodi Kukuriku koalicija na čelu sa SDP-om još uvijek ideološkim zatočenikom svoje komunističke prošlosti. U doba stvaranja hrvatske države Hrvatska radiotelevizija bila je jedan od važnih stožera u borbi za slobodu, demokraciju i neovisnost hrvatskoga naroda. Tada je njezin prvi ravnatelj Tonći Vrdoljak možda pretenciozno lansirao krilaticu o HRT-u kao „katedrali hrvatskog duha“.
