Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
Odvikavam se od pollitike i politike, ali neke stvari mi ponekad padnu na pamet :-)
1. Kako je doslo do toga da si nasi politicari misle da je normalno da ako su oni izabrani, da je nakon izbora ok i normalno da oni sami donose odluke o svemu. Ako dobro shvacam demokraciju, mi biramo ljude koji nas predstavljaju i oni bi trebali donositi odluke u nase ime i u nasem interesu. Zasto se sve okrenulo na taj nacin da se izborom jedne stranke i nekih (njihovih ljudi) oni misle da mogu raditi sto hoce, pa nakon 4 godine nek biramo druge ako se ne slazemo sa njihovim odlukama?
2. U Belgiji se kaznjava ljude ako ne izadju na izbore. Zasto se to ne uvede kod nas? Moje najlogicnije objasnjenje je da to nije u interesu strankama koje naizmjenicno vladaju, jer onda bi ipak oni koji ne izlaze na izbore dali glasove nekim drugim ljudima.
Mislim da do sada nisam bazirao svoj dnevnik na velikom broju citata iz nekog objavljenog teksta. No mislim da ovo izvješće koje je inace na margini i ne vjerujem da ce siri krug zainteresiranih znati za njega zasluzuje puno vise paznje nego sto ce ga dobiti. Platformu 112 osmislile su i napisale zajedno preko 60 OCD-a prije posljednjih parlamentarnih izbora. Prateci rad vlade u ovom periodu napisali su izvjesce koje u kratkim crtama glasi:
Sada, početkom veljače 2013., dovoljno je vremena prošlo da možemo ocijeniti ne
samo riječi, već i djela nove vlasti. Na žalost, nije se dogodio veliki zaokret od
partitokracije prošle vlasti, vođene dvostrukim mjerilima i kratkoročnim
dobitima, prema demokratskoj vladavini koja realizira viziju vladavine
prava, društvene pravde i održivog razvoja. Umjesto toga, izraženo
obilježje djelovanja nove vlasti je nedosljednost u pogledu vrijednosti,
programa i sposobnosti provedbe politika, što ne znači da važnih
pozitivnih promjena nije bilo, već da za njima ostaje gorak okus izostanka
sistemske promjene i cjelovite vizije.
Bojimo se da će nekonzistentnosti još snažnije doći do izražaja u nastavku mandata,
Predsjednik Republike Ivo Josipović od svojeg prvog lažnog obećanja o Novoj pravednosti ne prestaje svojim istupima obmanjivati javnost. Tako je bilo i s nedavnim nastupom u Institutu za inovacije u kojemu je održao predavanje o razvoju poduzetništva.
Naglasak iz Josipovićevog nastupa nalazi se u rečenici: „Naša je velika boljka u kulturi kukanja, većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti“. Naravno predsjednik Josipović je u pravu, ali bi u toj kritici trebao poći od sebe, jer sve što je dosad konkretno učinio i radio u prve tri godine svojeg mandata bila je kuknjava o svim važnijim problemima ove zemlje. Doduše, po ustavnim ovlastima, on nije mogao mnogo toga promijeniti, osim u vanjskoj politici, nadzoru nad obavještajnom službom i kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ali imao je po čl. 101. Ustava mogućnost predložiti Vladi da održi posebnu sjednicu i „razmotri određena pitanja“. Na toj pretpostavljenoj sjednici koju nikad u svojih 10 godina mandata nije sazvao predsjednik Mesić, a u ove tri godine ni predsjednik Josipović, predsjednik Republike „može biti nazočan i sudjelovati u raspravi“.
U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.
Vjerojatno će mnogi kazati kako nedavnim prosvjedima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nastali problem oko uvođenja ćirilice u Vukovaru baš i nije tema o kojoj bi se trebali očitovati umirovljenici odnosno političke stranke umirovljeničke preferencije. Ipak za razliku od ostalih, mi u BUZ-u mislimo malo drugačije smatrajući da po ovom i te kako važnom pitanju svi koji se smatramo odgovornima za budućnost svoje domovine, trebamo jasno i glasno iskazati svoj stav, kao za isti preuzeti i svoj dio političke odgovornosti.
Cijela priča oko uvođenja ćirilice u Vukovaru nije nimalo bezazlena, jer je ona samo dio nove velikosrpske agresije n Hrvatsku koja je uobličena u Memorandumu2 Srpske akademija znanosti i umetnosti. O tom Memorandumu usvojenom u tajnosti prije godinu i po dana u Hrvatskoj uopće nije bilo riječi u strogo kontroliranim medijima koji zagovaraju jednaku krivnju za strahote koje su Hrvatska i hrvatski narod pretrpjeli u velikosrpskoj agresiji početkom 90- godina prošlog stoljeća. O tome nije bilo riječi ni na Hrvatskoj televiziji, na kojoj se pak pokušava, prije svega se to odnosi na Zorana Šprajca, ali i na Aleksandra Stankovića koji su obojica etnički Srbi, minimizirati nove prijetnje koje dolaze od istočnog susjeda.
Sigurno je od sada bilo puno priča o tome s različitih strana. Zašto bi to trebalo učiniti, a zašto ne. Oni koji smatraju da bi to trebalo napraviti obično ovih dana nazivaju komunjarama i izdajnicima Hrvatske. O čemu se zapravo radi?
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (link: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina) u svom članaku 3, kaže:
(1) Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potporu i zaštitu, uključujući pozivtivne mjere u korist nacionalnih manjina.
Sjeća li se više itko neke ankete u kojoj su građani rad Kukuriku vlade ocijenili dobrim odnosno da kao država idemo u dobrom smjeru?? Zacijelo ne jer je i puno prije od prvog dana njihov stolovanja mnogima bilo jasno da od onog pompozno najavljivanog plana 21 neće biti ništa što se svaki dan potvrđuje, ali je zato isti poslužio kao dobra ješka na koju su se na žalost svih nas ipak mnogi dali upecati.
Bila jednom jedna mljekarica.
Posel joj je išel šepavo, no moglo se je živjet, a uz sve to je bilo uvjek mljeka na stolu. Jedan dan ona odluči bolje živjet, pa kak zarada više nije mogla podmirivat račune, ona odluči prodat kravu. Mljeka ču si onda moči kupovat, a novaca če biti i za druge stvari.
Ta priča nas podsječa na situaciju zemalja u razvoju.
STE SIGURNI U TO?
U Berlinu je jedan dio gradskog vodovoda privatiziran, pa se je gradska blagajna nadopunila.
Dali su prodavači znali da če voda za građane poskupljeti i da če se broj radnih mjesta smanjit mi nije poznato, no to se je dogodilo.
Portugal i Grčka su več privatizirale svoju opskrbu pitkom vodom.
Dali su na to bili prisiljeni od strane EU, MMF-a i ECB mi je nepoznato, no nezgodan ukus mi je u ustima.
Po novom bi se ta privatizacija trebala sprovest u svim zemljama EU.
Da se tu radi o ogromnim svotam govori i činjenica (tržište vodom če 2020 biti vrijedno oko 20 biliona $) da se za privatizaciju zauzima francuska vodena industrija i multinacionalne financijske institucije.
