Nakon što je Ivica Račan objavio svoje povlačenje iz političkog i javnog života, hrvatski medijski prostor su poput bujice preplavila nagađanja o njegovom nasljedniku i pravcu u kojem će se SDP razvijati bez njega i njegovog utjecaja. U prvom su se naletu pojavile čak i nemoralne ponude „prijateljskih“ stranaka tipa „mi premijera – vi ostalo“. Srećom po hrvatske građane, nesnalaženje je prošlo i to je iza nas.
Predstavljanjem SDP-ovog gospodarskog programa, a nešto kasnije i njihove obrazovne i strategije zdravstva, pažnja javnosti je usmjerena na prava pitanja i probleme našeg društva.
Najsnažnija i najorganiziranija oporbena stranka u Hrvatskoj nakon osamostaljenja proživljava svoje najdramatičnije trenutke.
Zašto sve počinjem sa naj!?
Pa jednostavno, čovjek sa najdužim liderskim stažom u jednoj stranci je prestao politički djelovati. Stranka , istina reformirana, je nastavak jedne političke partije koja je bila na
vlasti skoro 50 godina.
Što bi bilo da je netko drugi bio na mjestu Ivice Račana na dobro znanom IV kongresu
saveza komunista Jugoslavije, nikad nećemo znati , ali sigurno znamo da je u tom trenutku prekinuo tzv. hrvatsku šutnju, te donio vrlo važne i za Hrvatsku povijesne odluke.
U tri dana (od prekjučer do danas), u medijima koji nisu anti-SDPovski, pojavila se prvo kolumna, pa vijest i potom poricanje te vijesti.
Od svega smatram najintrigantnijim ovaj dio "kolumne" Pavla Kalinića (poznat i kao Davor Domazet - Lošo SDP-a) na bivšem iskonu:
Tako će vjerojatno biti i u svakoj velikoj stranci koja (u Hrvatskoj je to pravilo) nema samu po sebi razumljivu unutrašnju demokratsku strukturu. Dolazak novog vodstva izravno vodi i do prestrukturiranja, u kojem će se mnogi naći na izlaznim vratima. To je već viđeno i drugdje. Pobjednik, koji će nakon "demokratskih" pregovora i dogovora preuzeti stranku je, u stvari, onaj koji za sebe i sljedbenike uspije sačuvati ona tri slova – prepoznatljiv brend. Čak i ako se stranka rascijepi po pola (kako se svojevremeno rascijepio i HDZ) - pobjednik uzima sve: i ime i prilike koje iz toga proizlaze.
Mnogo se dogodilo otkad ne pisah, i vrijeme je da se čuje moj glas. Jučer se dogodilo nešto (u više navrata) o čemu jednostavno moram pisati. Moj momak radi kao vozač u firmi za distribuciju tiska. Postoji smjena (za one koji slučajno ne znaju) u kojoj se svakoga dana od cca. 19:30h do cca. 21:00h dostavlja sutrašnji tisak glavnim punktovima u gradu (Autobusni, Glavni, Trg...) i koja često i mene zapadne (umjesto romantičnog spoja). I jučer, tako, kao i mnogo puta prije toga, slažem tisak za dućan na Glavnom, kad, dignuvši pogled, shvatim da se znatiželjna masa naginje, naviruje, čak mi i bezobrazno kuckaju po staklu (valjda da im okrenem novine).
Ne slušam Hrvatski radio tako često, osim kada putujem pa me današnji pregled tjedna u Novom listu zapanjio. Pa zar su moguće ovakve stvari u 2007. u modernoj Hrvatskoj - uistinu smo pošli unazad. Dio Pressalija Novog lista pod naslovom "bespuća hrvatskog radija - drugovi raus!"
»Drugarice i drugovi, raus!«, stisnuo je usnice neki nesretni urednik s Hrvatskoga radija kada je u srijedu pošao »urediti« posljednje priopćenje u životu Ivice Račana. Pa su ti »drugovi« i te »drugarice« – koje je SDP teška srca vratio u svoj politički rječnik – iz etera uistinu nestali, pretvarajući Hrvatski radio u posljednji pusti otok te vrste glupave, prave »šestojanuarske« političke cenzure. Naime, spikeri Hrvatskoga radija, čitajući integralno Račanovo oproštajno priopćenje, pročitali su i adresate iz toga kratkog teksta: »Kolegice i kolege, prijatelji...« Ali samo neke: one posljednje, politički najzanimljivije, a za nepoznatog nekog na Hrvatskome radiju očito i najnezgodnije – »drugarice i drugove«, dakle – naprosto su prešutjeli.
Profesionalno infantilno? Nipošto: pa Hrvatski radio, osim što u javnost neprestano pripušta stanovite umirujuće zvuke, mnogo je više prava riznica najraznovrsnijih cenzorskih bedastoća. Prisjetimo se jednoga epohalnog: kada je onomad američki predsjednik Bill Clinton, odjeven poput Jamesa Deana, na proputovanju preko Zagreba nakratko stao u zračnoj luci, dočekao ga je Franjo Tuđman u odijelu i afanu, zajedno s cijelom napirlitanom pobočničkom svitom. S toga je posjeta ostala znamenita fotografija kako se Clinton, u društvu uparađenog Tuđmana, grohotom, posve nesuzdržano smije. Kako bilo, predsjednik svih Hrvata u svojemu je uzbuđenju Clintonu rekao: »Neobično sam srećan što vas vidim.« »Ništa zato!«, zavapio je dežurni urednik na Hrvatskome radiju, i sazvao jake snage dežurnih tehničara. Stvar je sređena u času: omraženi srpski »ć« suvremena je tehnologija začas zamijenila stamenim i nepokolebljivim hrvatskim »t«. I Hrvatska je mogla nastaviti spavati, snom srećnika umirenog istinom Hrvatskoga radija.
Naslov je komentara na business.hr kojeg vrijedi pročitati u cijelosti.
Dio hrvatskih medija čija bi ključna osobina trebala biti brzina, dakle radio stanice i Internet portali, su pali na ispitu profesionalizma, ali i ljudskosti. Radio 101, T-Portal, Net.hr, Monitor i Javno - svi oni su u četvrtak objavili da je Ivica Račan umro.
Debakl hrvatskih medija počeo je u četvrtak oko 13:30, kad je Radio 101, pozivajući se na neslužbene izvore, objavio da je Ivica Račan umro. Nije bilo potvrde te informacije iz stranke, kao ni obitelji, kao ni bliskih prijatelja i/ili suradnika, ali informacija je kao neupitna ipak objavljena u eteru.
Ostavka Ivice Račana u ovom trenutku i nije neko iznenađenje. Možda se čak na to trebao odlučiti i ranije s obzirom na prirodu bolesti od koje boluje ( bilo je jasno da se neće vratiti politici) i na to da smo u izbornoj godini. Ovako se u SDP - u mogu samo nadati da im njegov odlazaka neće previše utjecati na popularnost,te moraju biti vrlo pažljivi u odabiru novog predsjednika, jer nije lako nasljediti nekoga sa takvom karizmom i političkim utjecajem.
S obzirom na kadar koji SDP ima, gotovo će sigurno zadržati određenu popularnost, no pitanje je koliko će se brzo uspjeti konsolidirati i pripremiti za izbore.Ako to učini dovoljno brzo, odlučno i uspješno SDP bi mogao na krilima promjena otvoriti novu eru u hrvatskoj politici.
Pohodi nastavljeni. Divizije novca prešle granice, odavna, fronta nema, stižu nove, čak i Hypo. Popkultura blista, ništa se ne baca, pretjerani sentimenti, podstrekači, nekoliko američkih homoseksualaca, bi se šokirali. Velik promet na granicama, nije jednosmjerno. Zbrka veća nego očekujemo, nešto iznenadi i u najsigurnijim pitanjima, obično prekasno, osuđeni na bajanja. Optimizam, ni jedna igra nije završena, iskustva i iscrpljenje, rasterećenja. Koncepcija i strategija više nema, zapravo nije ni bilo, mislili ste bar je isplaniran prostor, je za Rima, a sad, harmonika svira. Kapital je odavna prešao granice, kad se pjevalo obrnuto, to se znalo, nove snage prodiru i dalje. Mirno teku rjeke. Osvajanja teku. Par krokija. Pretovarena dama, sve više se traži i davi a sve manje omogućava. U osnovi nesporazumi i sentimenti, sporedne stvari, popkultura. Damu se donekle i razumije, ništa ekskluzivno a ni nevina nije, a kočijaši, njih slabo. Kočijaša puno i sve preekskluzivno, a malo koga to zanima. Isto, samo drugi. Dama je Engelsova tekstilna tvornica, šije. Analitičar uočava raskorake, što se više šije to to nije. Rastu razine, menadžeri i svi drugi. Stvar je rastegnuta. Isto, samo scena. U igri obični sastojci sigurnosti, novca, raspodjele, tehnike i nešto igre. Povremeno glazba, ipak zbrka. X i Y su na rubovima, X je izdanak Y-a a i Y je izdanak Y-a, H jedno i drugo, N jedno i drugo i treće, al to nije važno, S jedno i treće al u sjeni, drugi slično. Svi zaokupljeni. Rekao je. Ali ciklus završava, kakva drama?
Moja prva reakcija bila je - Velika odluka velikog čovjeka. Jedan je od rijetkih koji su imali snage odlučiti se na završetak politike.
Malo koji političar u modernoj hrvatskoj povijesti može reći da je imao ključnu ulogu u prelasku iz jednostranačkog u višestranački sustav. A on je bio jedan od najzaslužnijih da je sve prošlo mirnim putem i da u Hrvatskoj nije krenuo građanski rat koji su neki priželjkivali.
Podržao je odluku o referendumu za samostalnost Hrvatske.
Razvijao je SDP. Od njega je stvorio jaku stranku. Krenuo je devedesete s tri mandata u Saboru koliko se sjećam.
Predsjednik SDP-a Ivica Račan podnio je danas ostavku u prisustvu vodstva stranke: zamjenice predsjednika Željke Antunović, potpredsjednice Milanke Opačić, potpredsjednika Zlatka Komadine, glavnog tajnika Igora Dragovana, predsjednika Glavnog odbora Tonina Picule i voditelja Tima za izbore Slavka Linića.
Tekst ostavke objavljujemo u cijelosti:
Kolegice i kolege, prijatelji, drugarice i drugovi!
Suočen s teškom bolešću nastavljam svoju borbu za život, ali je vrijeme da vam zahvalim na zajedničkom radu i podršci u mom političkom djelovanju. Zajedno smo gradili stranku i ponosan sam na Socijaldemokratsku partiju koju smo stvorili. Ponosan sam na vrijednosti - moral, rad, poštenje i toleranciju koje smo neizbrisivo ugradili u politički život Lijepe naše. Učinio sam koliko sam znao i mogao. Ovime podnosim ostavku na mjesto predsjednika Stranke i morat će te nastaviti bez mene. Novu snagu pronađite na izbornoj konvenciji, a ja sam siguran da ona u SDP-u postoji.
