Prekjučer navečer, vozeći se trajektom na otok Brač bio sam se spreman okladiti u skupu večeru kako se Milan Bandić neće kandidirati za predsjednika SDPa, nekoliko minuta prije nego što je oklada skoro pala, proširila se vijest kako je Bandić prihvatio kandidaturu i ovaj neočekivani potez zagrebačkog gradonačelnika odjednom baca sasvim novi pogled na kampanju za upražnjeno mjesto predsjednika SDPa.
Mediji s pravom vrlo detaljno promatraju proces izbora SDPovog predsjednika pa ste tako u raznim novinama mogli svašta pročitati o dosadašnjim kandidatima. Neki su se navodno okoristili stranačkom infrastrukturom unatoč dogovoru da se to ne čini, neki trguju nepostojećim mandatima, pozicijama na listama i naručenim novinskim člancima, neki pak obilaze okolo i lobiraju po lokalnim organizacijama, neki u tišini dogovaraju svoj nastup na drugolipanjskoj konvenciji, a za barem jednog se nije niti očekivalo da uopće uđe u trku poznavajući njegov moto da se ne ulazi u trku koju nije moguće dobiti…
Kao i svi političari željni slave preko noći, koji su otvorili svoje blogove na internetu, ali nemaju što pisati, niti im se piše, tako i Zoran Milanović. Eto, otvorio Milanović u travnju blog u blogosferi pa ispisao svoju srcedrapateljnu biografiju prepunu drva i ugljena u jednom od zagrebačkih stambenih blokova, pa na kraju posta (jedinog u mjesecu) daje narodu svečano obećanje:
Zašto, s kojim motivima te zašto je stranačka demokracija toliko važna – u sljedećem postu. Definitivno prije Praznika rada!
Mršić je odustao od utrke, za OVU godinu (ostavio je mogućnost kandidature poslije izbora za Sabor). Komadina još šuti, iako ima podršku dijela Primoraca i Dubrovčana, a Bandić kaže: "Idem na pobjedu !". tekst vijesti ovdje
Grad Zagreb ima 316 delegata na Konvenciji 2. lipnja, a ako je suditi po broju glasova na prošloj konvenciji (dobio je TOČNO onoliko glasova, koliko je bilo zagrebačkih delegata u DVA kruga za zamjenika predsjednika) on će ovaj put, u ovako podjeljenoj stranci i mrtvoj utrci (otprilike: Osijek/Slavonija i Dalmatinska zagora, te Mladi za Milanovića; Virovitica, dalmatinski gradovi i Žene za Antunović, Sisak i Zagrebačka za Piculu, izvor: podrške i izjave lokalnih partijskih uglednika).
Ajme, šokirana sam ljudskom glupošću!
Slijedeći link o Milanoviću, naiđoh na još veću sdp-ovsku
glupost, bože me sačuvaj.
Tih se dana govorilo kako će posmrtni ostaci Ivice Račana biti razasuti na dvama mjestima koja je najviše volio: selu Kamanjo pokraj Karlovca te Pučišćima na Braču. Na tim su lokacijama Ivica Račan i Dijana Pleština imali vikendice i posjećivali su ih uvijek kad su imali priliku.Posebno je na ovakvoj vrsti ukopa inzistirala Dijana Pleština koja je veliki dio života provela u Americi gdje je odlaganje urni ili rasipanje pepela na pokojnikovim najdražim lokacijama, čest običaj. Znajući gdje je njezin suprug volio boraviti, htjela je na ovakav način postupiti i s njegovim pepelom.
Možda se to uopće ne bih pitao da je na jednostavno pitanje koje mu je sinoć postavio Index.hr Zoran Milanović jednostavno i odgovorio s da ili ne, i to je moje pravo. No, odgovor je bio vrlo zanimljiv:
No, na pitanje da potvrdi ili demantira je li se sastao s Ninoslavom Pavićem, s "da ili ne". Milanović odgovara: "Ne želim komentirati tu kolumnu".
Naime tu "trećerazrednu" kolumnu po Milanoviću objavio je danas Nacional, a autor kolumne je Zoran Šimatović, potpredsjednik županijske organizacije SDP-a Ličko-senjske županije i sudionik stvaranja SDP-a kako ga potpisuje tjednik. Komentirajući kandidature Željke Antunović, Zorana Milanovića i Milana Bandića, ustvrdio je da je Antunović svojim kalkuliranjem prema Jurčiću otvorila prostor Milanoviću. Kako prenosi Index:
Kao...... Baš ovaj tjedan, kad je SDP predstavio svoj "politički" mirovinski plan, kao naručeno se pojavila zanimljiva diskusija na Economist.com site-u. Zapravo, radi se o diskusiji o etičnosti deficita. Ako malo razmislite, zdravo razumski, odmah će te povezati dva i dva. SDP najavljuje povećanje izdataka za mirovina od 10% već u 1. godini mandata. Nadalje, obećavaju uvođenje državnih mirovina u 1. godini mandata kako bi izjednačili nove sa starim umirovljenicima. I evo sočnog djela; za to će izjednačavanje biti potrebno 1.6 milijardi kuna. I bit će to najskuplji projekt u SDP-ovom mandatu.
Izborna je godina. Političke stranke angažirale su savjetnike za kampanje pa glancaju svoje programe, zatežu bore, skidaju kilograme, za divno čudo slušaju i smiješe se biračima. Skuplja se novac, prodaju mjesta na listama. Miri se podijeljena dijaspora, dogovaraju se izborne mučke. Priprema se artiljerija, teška i laka. Ona će se aktivirati u trenutku kada će nedostajati nekoliko postotaka. Ta artiljerija hrani se municijom punjenom gadostima suparnika.
Teret gadosti osjeća HDZ, na naplatu su došli računi iz Verone, Brodosplita, računi za satove, neprijavljenu imovinu, autoceste i tako dalje.
Često prelistam stare novine kako bih prisjetila sebe i druge kako je TO radila Velika koalicija za vrijeme trećejanuarske diktature. Zgodno je i kao pouka ovoj vlasti da zna što tišti male ljude i što je važno što bolje riješiti, taman to netko nazvao kupovinom glasova. Pa naravno da će mali čovjek "prodati" svoj glas onome tko će najbolje zastupati njegove interese. Neće valjda glasovati za "lijepe oči". Dakle idemo s prvim pasusom (reče Mrak da ih treba biti najmanje 3):
Slobodna Dalmacija, srijeda, 4.9.2002.
Povratak na termopeći!
Dvotarifno mjerilo isplati se samo onim kućanstvima koja imaju termoakumulacijske peći koje se u pravilu pune noću, od 23 do 7 ujutro. A baš te iste termopeći, prelaskom na konvektore, rashladne uređaje i sl., mnogi su građani prošlih godina masovno bacali pred kuće i vozili na otpade
Moram priznati da me ugodno iznenađuje, da se nakon SDP-a i HNS sjetio napraviti svoj gospodarski program. Iza njega stoji glavom i bradom gospodin Radimir Čačić, sada već dugogodišnji kandidat HNS-a za premijera. Naravno, prva stvar koju sam išao tražiti jest energetika i uistinu, energetici je od 17 stranica posvećena čitava jedna stranica (str. 13/14). Također, kao i Ljubu Jurčića i Radimira Čačića je vezano uz energetiku moguće posluhnuti na Jubitou.
No, kao što sam nedavno Ljubu Jurčića secirao po šest točaka energetske problematike, tako ću i HNS-ova kandidata za premijera secirati po istih šest točaka. U energetskoj problematici naime, čini se ili barem tako ostavlja dojam, HNS je daleko konkretniji od SDP-a i daleko hrabriji izvući konkretnije stvari već prije izbora, što mi ujedno olakšava posao analize. No, koji god ishod bio, drago mi je da je politika konačno uvidjela da je energetika major issue... :-)
Ili 25. studenog iste godine. Oba je datuma iznio Ratko Maček, poznat kao najdraži čarobnjak magle našega Ive Sanadera. Meni je problem u tome što Mačeku ne vjerujem da se zove Ratko, a da ne govorim o svim ostalim informacijama koje odluči podijeliti s medijima. I neki će neupućeni, možda, reći, da nam Ratkec servira maglu na svakodnevnoj osnovi samo da bi naš Ivo Sanader bio i ostao neokrznut. Pa čak i bez njegova znanja. Što je jako daleko od istine. Jako dobro naš premijer Sanader zna što Ratko radi za njega i ne bi bio na mjestu i dužnosti koju obnaša da to ne radi. Možda je mogao izabrati drugačiji način, s manje laži, odnosno s barem mrvicom istine, ali nismo svi isti. Tko zna bi li ja lagao za premijera, da je na tom mjestu, recimo, Radimir Čačić, Željka Antunović, Ljubo Jurčić ili Josip Friščić. Ili, možda najbolja opcija, Anto Đapić.
