Nakon najnovije informacije koju su mediji dobili od „neimenovanog“ člana Vlade RH, dakle najbližeg suradnika Zorana Milanovića, doznajemo kako nije isključeno da su u igru oko curenja informacija u javnost, odnosno niza kompromitirajućih e-mailova Kukurikavaca upleteni ljudi iz tzv. obavještajnog podzemlja.
Ne treba biti odveć pametan za zaključiti prema kome je i u ovom slučaju odapeta još jedna strelica ne bi li se tako bar na kratko uspjelo skrenuti pozornost sa biti problema, onog koji kaže da u Milanovićevoj nesposobnoj Vladi doslovno ništa ne štima počevši od toga da ništa nisu uspjeli pokrenuti osim povećati broj nezaposlenih i isto tako efikasno eutanazirati i ono još malo preostale proizvodnje. Korupcija, nepotizam i bezbrojna stranačka uhljebljenja dignuta su na razinu koja se nije mogla zalijepiti čak ni HDZ-u u najgorim kombinacijama.
Vec se dosta dugo mucim s tekstom o ovoj temi. Nekoliko puta sam krenuo pisati pa bih na pola teksta odustao. Svaki put bih mijenjao i naslov i strukturu teksta ali i poantu.
I tako odlucih konacno sve to sto mi je zbrda zdola poslagano u glavi istresti pred cijenjeni publikum.
Na pocetku pitanje je sto je uopce to Medijsko sveuciliste? Medijsko sveuciliste je privatni pothvat EPH medijske kuce koja je vjerojatno imala obavezu prilikom preuzimanja Slobodne dalmacije pokrenuti novinarski fakultet. Obzirom da nisam najbolje upucen u visokoskolsko zakonodavstvo ne zna koji su kriteriji da bi neka ustanova dobila naziv sveuciliste. Znam da su sveucilista organizacije visokog skolstva sa vise raznorodnih fakulteta i da je dug i tezak put da bi se sveucilistem postalo.
I tako bilo kako se ta ustanova za skolovanje nazivala prvotno je trebala izgleda biti na Hvaru. No onda se seli u Split. U Splitu su iz meni jos nedokucenih razloga od svega odustali.
EPH onda uspijeva dogovoriti u Varazdinu pocetak rada. No ne znam kako je to u skladu sa preuzetom obavezom pri preuzimanju Slobodne dalmacije no kod nas se i tako ne treba drzati zakona kao pijani plota.
Tijekom proteklih godina medju hrvatskim pukom uslijed gadjanja partiokratskim nacinom vodjenja politike prihvacena je krilatica "svi su oni isti". Znaci za koga god da glasas isto ti je. Nema razlike u nacinu vladanja.
Dugo sam smatrao da to ipak nije tako i da ipak izmedju sirove i surove kleptokratije HDZ-a i socijaldemokracije SDP-a postoji razlika.
No posljednjih tjedana i mjeseci sve vise sam uvjeren da narod u svojoj mudrosti ipak ima pravo.
Ne bih navodio sve afere od Ferencaka preko Holi i Cacica nego bih spomenuo samo posljednja tri slucaja.
1. U ozujku mjesecu 2012. godine na mjesto tajnice Medijskog sveucilista u Koprivnici zaposlena je cerka drzavne odvjetnice Bagaric. Sto je tu cudno? Cudno je to sto u ozujku mjesecu Medijsko sveuciliste jos nije postojalo u Koprivnici, sto grad Koprivnica jos nije donio odluku o partnerstvu sa EPH. Odluka je donesena tek u lipnju 2012. godine.
Kad bi se krivotvoritelj novca uhvaćen pri pokušaju da ga ubaci u platni promet pokušao opravdati proceduralnom pogreškom, ne samo da mu nitko ne bi povjerovao već bi ga većina ljudi smatrala ili ludim ili drskim do mjere da vrijeđa zdrav razum policije, suda i svih kojima se pokušava opravdati. Jednako bi prošli i oni koji bi proceduralnom pogreškom pokušali opravdati zapošljavanje s krivotvorenom diplomom. Iako se do krajnih granica natežući logiku i razum možda i može govoriti da bi ispravna procedura bila da osoba prvo proda određenu robu ili pruži neku uslugu pa tako zaradi novac koji bi potom trošila ili da prethodno godinama uspješno studira, dobije diplomu pa se tek onda zaposli tamo gdje je diploma nužna, krivotvorenje novca i krivotvorenje diplome se nikako ne može smatrati tek proceduralnom pogreškom. Takve je pogreške zakonodavac nazvao drugačije – kaznenim djelom protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, odnosno kaznenim djelom protiv vjerodostojnosti isprava. Zbog toga u svakodnevnom životu nikome ne bi palo na pamet ni nazvati ih proceduralnom pogeškom a kamoli nuditi to kao opravdanje.
Politika jest dio svakodnevnog života ali se na nju izgleda odnose neka sasvim druga pravila, barem tako misle političari. Jedino zbog toga može biti moguće da klasičan slučaj krivotvorenja službene isprave nazovu tek proceduralom pogreškom.
I Silvana Hrelju hitno transferirati na „odmor“
Kako ovih dana vladaju doista iznenađujuće rekordne vrućine, i to slučajno baš u trenutku kada se politička elita sjatila na more kako bi se nakon napornog rada malo odmorili i na posao vratili „normalni“, tako se i na opće iznenađenje konačno oglasio predsjednik HSU-a Silvano Hrelja mada bi bilo bolje za njega da nije ni sada.
Ako se u ičemu predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović trudi, onda je to uporno pokazivanje neznanja i nesposobnosti za dužnost koju kao nositelj izvršne vlasti u Republici Hrvatskoj obnaša. Otprilike godinu dana prije nego što je SDP na čelu Kukuriku koalicije pobijedio na saborskim izborima i dobio mandat za sastav nove Vlade, Zoran Milanović je na sastanku sa stranim veleposlanicima u Hrvatskoj izjavio da o ekonomiji ne zna ništa i da to nije bitno.
Ta je izjava trebala konsternirati ne samo javnost, nego i samo članstvo u SDP-u koje se pak, a to je potvrđeno na posljednjim stranačkim izborima u toj stranci, odnosi prema svojem predsjedniku kao što se u Sjevernoj Koreji odnose prema Dragom vođi. Štoviše SDP pod Zoranom Milanovićem sve više počinje ličiti na HDZ pod Ivom Sanaderom, jer u stranci jednostavno ne postoji stranačka demokracija. Članstvo SDP-a ponaša se kao ovce, a sam Zoran Milanović pobrinuo se da još u začetku eliminira neposlušne kritičare, pa su tako iz stranke marginalizirani Željka Antunović, Mato Arlović, Antun Vujić i drugi neistomišljenici. Neki su čak morali napustiti ministarska mjesta, bez obzira na okolnosti, poput Zlatka Komadine i Mirele Holy.
Dok se sa jedne strane mnogim poreznim dužnicima bez ikakvog opravdanog razloga opraštaju milijarde kuna duga nerijetko nastali svjesnom odlukom (utajom) o neplaćanju poreza, sa druge strane se u isto vrijeme bukvalno otima od usta onima koji svoje obveze uredno podmiruju.
Javna objava Linićeve „Liste srama“ je već prvog dana prouzročila pravi tsunami raznih komentara, izjava, reportaža, prozivki, optužbi, kao što je i ništa manjim intenzitetom otvorila brojna pitanja, objašnjenja i opravdanja mnogih navedenih sa „Liste“. Ako na trenutak čak ignoriramo činjenicu kako je na stupu srama zapravo država i njena nesposobnost a ne porezni dužnici onda se na tren možemo pozabaviti i pravim značenjem 50 milijardi poreznog duga koji je javnosti serviran bez suvislog obrazloženja. Bilo kako bilo doista zastrašujuće zvuči 50 milijardi kuna poreznog duga što je zapravo iznos koji odgovara polovini godišnjeg proračuna RH, a kada ovome dodamo i podatak da je Vlada upravo ušla u otvoreni „rat“ sa sindikatima u pokušaju da od istih „otme“ milijardu ili dvije kuna koje nedostaju u proračunu onda se doista moramo upitati tko u ovoj priči doista jest a tko samo glumi da je blesav.
Najavom uvođenja poreza na oružje koje građani RH posjeduju legalno smo zacijelo stigli samo do korak od uvođenja istog na zrak koji udišemo, a sve će vjerojatno završiti uvođenjem poreza na sunce, kišu i sl. Takvom besmislenom poreznom politikom ministar Linić će vjerojatno uspjeti oderati građane za dodatni iznos koji mu navodno još uvijek nedostaje u državnoj blagajni, a zašto stalno nedostaje novaca vrlo vjerojatno ni on sam ne zna odgovoriti.
Dvije kamenčine na „dva kamenčića”
„Ratifikacija- jednostrani je međunarodni čin kojim država na međunarodnom planu daje svoj pristanak da bude vezana međunarodnim ugovorom.”
„Moderna ustanova ratifikacije u međunarodnom pravu razvila se u 19. stoljeću, u doba građanskih revolucija kao izraz za nadzor predstavničke vlasti nad izvršnom.”
....
Sporazum Račan-Drnovšek o pitanju razgraničenja u Savudrijskoj vali nije važeći, jer ga Hrvatski sabor nikada nije ratificirao.
Problem je trebao ići na Međunarodni sud, ali zbog toga što bi sud presudio po međunarodnome pravu po kojemu bi očito RH imala prednost zbog neratifikacije u Saboru, hrvatski političari podlegli su ucjenama Slovenije i Međunarodne zajednice, zbog svoje silne želje za ulaskom u EU.
Hrvatski političari pristali su na Arbitražu izvan Međunarodnoga suda, ali ne i hrvatski narod, jer mu nisu dali referendum o tom pitanju, kao što su to Slovenci omogućili svome narodu.
NB. Evo teksta koji će oduševiti razne jugonostalgičare, komunjare, velikosrbe, pa i četnike na ovom portalu, pa gospodo drugovi požurite s minusima da ga što prije izbrišete. Ugodno čitanje.
