U Srbiji ne odustaju od propagandne ofenzive protiv Republike Hrvatske nakon što je oslobađanje generala Gotovine i Markača praktički oslobodilo Hrvatsku od "udruženog zločinačkog pothvata" koji je bio glavni motiv da se na političkom planu Hrvatska od žrtve pretvori u agresora i čak dovede u pitanje njezina državna vjerodostojnost u međunarodnoj zajednici.
Budući da su iscrpljene druge mogućnosti osporavanja te presude i nametanja krivnje Republici Hrvatskoj za, prema srbijanskim stajalištima, genocid nad hrvatskim Srbima, diplomacija Beograda usredotočila se na 10. travanj iduće godine za kad je bivši srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić a sadašnji predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda zakazao javnu raspravu o ulozi međunarodnih kaznenih sudova, o pravdi i pomirenju na prostorima bivše Jugoslavije i unapređenju odnosa Srbije sa zemljama u regiji.
Ono što me osobito zaintrigiralo oslobađajućom presudom generalima Markaču i Gotovini jesu reakcije i držanje onih pojedinaca, skupina i indexoidnih medija koji su godinama podrivali sada i dokumentiranu čistoću hrvatske države, njenog vojnog i političkog vrha, prije svega Franje Tuđmana, Gojka Šuška i u konačnici samih generala. Iako su cijelo vrijeme do prve presude generali bili nevini, jer presumpcija nevinosti ne znači dokazivanje nevinosti, nego krivnje, spomenuti podrivači sustavno i sinergijski iznutra i izvana, zlurado i nesmiljeno stvarali su atmosferu apsolutne krivnje hrvatske države, politike i vojske, a svaki pokušaj suprostavljanja takvim silama ničim drugim doli istinom proglašavan je nacionalizmom kockastih i krezubih glava, čak i fašizmom.
Ovo je bilo poniženje, kažu Srbi i predlažu bivšem visokom dužnosniku RSK Savi Štrpcu i direktoru Veritasa da obuče papuče kada sljedeći puta bude telefonirao Josipoviću.
Dugo jedna fotografije nije podigla toliko prašine u političkim krugovima. Fotka na kojoj hrvatskiki predsjednik Ivo Josipović sjedi u svom Kockastom uredu na Pantovčakući i u lijevoj ruci drži telefonsku slušalicu, a u desnoj palicu za bejzbol, razbijesnila je Srbe. Naime, Josipović je upravo u tom trenutku razgovarao s bivšim visokim dužnosnikom Republike Srpske Krajine Savom Štrpcom, a Srbi su ovu scenu, koju je zabilježio službeni fotograf, a objavila HINA, shvatili kao uvredu. Za Srbe ova fotografija simbolizira hrvatsku moć i pobjedu i srbsku podređenost.
– Ova fotografija otkriva od koga naš Savo prima naređenja kako da upravlja zemljom – gnjevno je komentirao Vojislav Koštunica iz opozicijske Demokratske stranke Srbije.
Potpredsjednik DSS-a Dragan Jocić dodao je da je fotografija “prikriveno poniženje Srbije i njezinih građana”. Reagirajući na optužbe, Kockasta kuća objavila je priopćenje:
Kada sam odlučio pisati ovaj dnevnik, prvo pitanje koje mi se nametnulo, samo od sebe bilo je:
Čemu sva ta buka oko Bajića i Državnog odvjetništva?
Zamislite samo! Čovjeku su oduzeli pola vikenda kako bi se napravilo novo izvješće Europskoj komisiji vezano uz prcesuiranje ratnih zločina. Pa to je prava sramota! Taj Brammertz stvarno nema srca, to je nečuveno postupanje i povreda prava na tjedni odmor.
Nu, postoji tu i jedan ali.....
Bajić je naravno s vikenda pozvao svu silu svojih djelatnika, a onda je uznemirio i Crnog Marka, jer je od njega tražio pomoć i policajaca. Oni su tada na brzinu pretresli slućajeve, pisali izvješća i td. Ne zaboravite, cijelo su vrijeme imali presiju, jer su morali pisati tako da se taj izvještaj na kraju svidi europskim sponzorima.
Kako je zapravo sve u ovoj državi neorganizirano!
Da Bajić ima imalo soli u glavi, možda bi se dosjetio i cijelu strku i frku riješio samo jednim jedinim telefonskim pozivom! Trebao je nazvati drugaricu Vesnu Teršelič u Dokumentu i ona bi mu s velikim zadovoljstvom ustupila sve podatke koje skuplja već godinama.
[Slika]
Domaći navijači za haaško tužiteljstvo tipa Žarko Puhovski, Ivan Zvonimir Čičak, Vesna Teršelić, Damir Kajin itd. uporno, čak i nakon presude generalima, ponavljaju i ponavljaju svoje brojke “žrtava ratnih zločina”, "Srba civila”, navodno ubijenih tijekom i nakon Oluje. Evo jednog od primjera:
Citiram: “…podatci HHO-a, koji govore o 677 ubijenih… Na popisu žrtava … nalaze se isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje”, tvrde u HHO-u…”
Dakle 677 (slovima: šest stotina sedamdeset sedam) “civilnih žrtava”, tvrdi HHO. Ali, što piše u haaškoj presudi generalima?
Predlažem da sjednete.
Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima 86 (slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.
Hrvatski sabor treba i mora po prioritetu donijeti:
Zakon o zaštiti osobne časti i tjelesnog integriteta svih Hrvatskih branitelja.
Taj Zakon sa snagom iznad svih zakona treba i mora stupiti na snagu odmah, a djelovati i retrogradno.
To znači da se kažnjene Hrvatske branitelje mora rehabilitirati, osloboditi svake kazne, Hrvatske branitelje vratiti nekažnjeno iz Den Haaga u Hrvatsku i od stupanja na snagu Zakona nijedan Hrvatski branitelj ne smije više biti pravosudno gonjen od nijednog kaznenog suda u Hrvatskoj i nikako izvan Hrvatske radi događanja u Domovinskom obranbenom ratu protiv srbske agresije izvana i iznutra.
Hrvatska se je branila u svojoj zemlji
Hrvatska i Hrvatski branitelji nisu nikoga napadali, nego su se branili i u obrani sebe, svojih obitelji i svoje domovine Hrvatske padali su kao nedužne žrtve, a u tome ratu, kao i u svakome ratu padali su također osvajački neprijatelji i poneka žrtva iz njihove civilne infrastrukture.
Neprijatelji su sami krivi za pogibije svake vrste jer su izazvali i vodili rat protiv Hrvatskog naroda u njegovoj Domovini.
Kada je američka središnja obavještajna agencija (CiA) prije dva dana na svojim službenim stranicama objavila izvještaj, s kojeg je nedavno uklonjen znak tajnosti, o tobožjem zločinačkom djelovanju Tomislava Merčepa za vrijeme rata na gospićkom i vukovarskom području, prva stvar koja mi se učinila nelogičnom jest zašto bi agencija poput CIA-e objavila skup izvadaka-informacija iz srpskih medija, izvještaje međunarodnih organizacija za ljudska prava, te svjedočanstva izbjeglih Srba(!) kao rezultat svojih istraga.
Nimalo senzacionalno. No, neki hrvatski mediji, poput internet portala net.hr, vijest su sa očiglednim veseljem senzacionalistički prenijeli kao da je Tomislavu Merčepu već izrečen sudski pravorijek. Konkretnih, relevantnih dokaza nema, a sve djeluje kao dio, srpske propagande sa potpisom vjernog pomagača Carle del Ponte, pred hrvatskim pravosuđem 2002. godine aboliranog Save Štrbca i igre američkih obavještajca u službi balkanskih kraljeva.
...ili jasnije: Carla te tuži, Carla ti i sudi!
U svakom sudskom procesu vrijedi pravilo: optuženik je nevin sve dotle dok Sud ne utvrdi drugačije...osim procesa i postupaka po haaškim pravilima koja interpretira isključivo glavna tužiteljica Carla del Ponte, kako god joj se prohtije!
Uzgred, na optuženičkoj klupi ne sjedi nevino optuženi ratni heroj Ante Gotovina nego(-što je bez presedana u pravosudnoj praksi čak i jednog Nuernberškog procesa nacističkim zločincima-) 'hrvatski narod odnosno njegov vojni i politički vrh' s anatemom udruživanja u zločinačku organizaciju s ciljem etničkog čišćenja, rasnog i vjerskog progona....itd.!
