Čitam u jednom dnevniku, ovdje, kako se SDP ispričava zbog nekih stvari, koje je napravio jedan od njihovih dojučerašnjih lidera, pa komentare koji kažu, kako je to dobro, da do sada nitko nije stao predljude i ispričao se i sl.
To je super i to je OK, napraviš sranje i onda se ispričaš, pa onda sve dalje po starom.
Možda bih im i povjerovao, kada ne bih pročitao da Skupština Holdinga sada ima 11 članova.
Čekaj, čekaj, nije li to 11 naknada, 11 toplih obroka, 11 kartica, 11 autića 11...........??!
Meni stvarno nije jasno tko tu koga, ali sa sigurnošću znam tko će to sve platiti.
SDP je u Gradu Zagrebu konačno pokazao svoje lice ( doduše i u Rijeci je to pokazao Linić, gospodar života i smrti na Kvarneru, ali znate onu, daleko od očiju, daleko od srca), te je u maniri najortodoksnijih staljinokomunista, krenuo u čistku, na koju bi i Staljinu krenule sline.
U godišnjem izvješću ORCO grupe stoje mnoge konstatacije i brojke, koje su našim neukim ušima i očima strane i nespoznatljive, ali je unatoč tome posve jasno da je ORCO u teškim problemima, budući da im je samo unutar jedne godine ukupni prihod pao za cca 18 posto. Sam postotak malo znači, no radi se o padu oko 40 milijuna eura. To što je ORCO u financijskim nevoljama za nas nije toliko interesantno no jesz dio izvješća o Sunčanom Hvaru. Evo što tamo piše:
Tek kada svi svjetonazorski i ideološki komunistički politički preci nestanu, problemi korupcije moći će se početi rješavati. Za sada je rješavanje tih problema nemoguće jer se način funkcioniranja tih ljudi koji bi trebali mijenjati stvari na dobrobit društva kosi sa njihovim usvojenim i naučenim općim kodeskom življenja i rada, čiji je jedini cilj opstanak na vlasti jer ona znači moć, interes i korist.
"Dam ti - daš mi" mentalitet
U svom omiljenom kafiću često ispijam kavu koju najčešće platim 10 kuna. Ta kava inače košta 7 kuna, ali 3 kune ostavim konobaru kao tringelt. Na taj način konobara u biti podmićujem jer želim da mi drugi puta bespogovorno, revnije, češće i sa osmijehom promijeni pepeljaru i da mi nova pepeljara koju donese bude suha kako mi se cigareta ne bi ugasila kada ju otresem nakon povučenog dima. Konobara na taj način podmićujem jer želim i da mi odmah donese sve novine i da ga ne čekam duže od dvije minute kada kročim u "svoj" kafić.
Kao što najavih, evo i nastavka priče na temu otvorenu prethodnim dnevnikom Sanader priprema novi puč! ( http://pollitika.com/sanader-priprema-novi-puc), a radi se o prigodnim (pokladnim) viđenjima naše društvene stvarnosti u izvedbi Župskoga karnevala prošle nedjelje u Dubrovniku na Stradunu.
Dakle, za podsjetnik manje upućenima, Župski karnevo je putujuća karnevalska priredba, svojevrsni ulični teatar, specifičan i po tome što svoj program izvodi izvan matične općine (Župa dubrovačka). Nastao je prije trideset godina, kao izraz društvenoga bunta na namjeru ondašnje Općine Dubrovnik da na silu održi odlagalište smeća, koje se nalazilo na ulazu u Župu dubrovačku iz pravca Dubrovnika, svega par kilometara od Grada. Kako je počelo, tako se i nastavilo, a prvih godina Župski karnevo je izvodio svoj program još i u Cavtatu (općina Konavle), od čega se u međuvremenu odustalo, jer je bilo prenaporno za sudionike čitav dan biti u džiru.
Bit će opet premijer vaš doktor Ivo,
piškit će i kakit će, bilo vam pravo ili krivo.
Negdje u ovo doba prošle godine objavio sam dnevnik Karnevalom protiv karnevala (http://pollitika.com/karnevalom-protiv-039-karnevala-039). To je bilo izvješće sa Straduna s lanjske priredbe Župskoga karnevala, ali i kraći osvrt na povijest toga osebujnog karnevala, koji evo već 30 godina ne samo nasmijava Dubrovčane, nego je i puno više od toga, svojevrsna institucija (za manje upućene čitatelje topla preporuka da pročitaju lanjski dnevnik, radi lakšega razumijevanja konteksta sljedećih redaka).
Finale ovogodišnje priredbe, održane jučer (nedjelja, 7. veljače) na Stradunu ispred crkve svetoga Vlaha bilo je pojavljivanje, bolje rečeno ukazanje bivšega premijera Sanadera, i to s terase palače Sponza, one iste odakle knez pušta glumce da uđu u Grad svakoga 10. srpnja, na ceremoniji otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara.
Dragi pollitičari,
Proteklih dana raspravljali smo o političkoj predstavi u režiji HDZ-a, govoreći o gđi Kosor, Sanaderu, "plesnoj družini", kazalištu lutaka i trbuhozborcu, jeftinoj predstavi i tome slično.
A zatim o onoj drugoj predstavi u režiji SDP-a; o predstavi Milanović protiv Bandića.
Kako god bilo, prekratko sam na pollitici da bih shvatila "precizne mehanizme", na čijim principima ove dvije Savršene Političke Predstave funkcioniraju.
Kad pomislim na ovu drugu SDP predstavu, obuzme me ogorčenje i bijes prema Milanoviću. Zato što je pustio da Bandy tumor raste, pa se sad odjednom protiv njega bori.
I neki od nas. Da ne govorim o Zagrebčanima, koji Bandića moraju trpjeti deset godina.
Jučer sam čula odvratnu VIJEST iz NESVIJESTI ili BESVIJESTI.
U riječkom "Metrou" na Grobniku, čovjek je dobio otkaz telefonom na Silvestrovo, 31.12.'09. oko 18,00 sati.
Ali, show must go on.
Neki dan sam gledao prvi dio trilogije ''The Godfather''. Rat među mafijaškim obiteljima Clemenza [ili Sonny] je objasnio čisto kao rješavanje zle krvi koje se mora dogoditi svakih pet ili deset godina. Ne mogu se oteti dojmu da je u HDZ-u događa slično. Naime, rješavanje zle krvi unutar stranke dogodilo se prije desetak godina kad se Sanader rješio Pašalića i njegove struje, a sad se gosp. Kosor na sličan način rješava Sanadera. Izvrsnu analizu i točnu pretpostavku razvoja događaja dala je kolumnistica Lidera, gdja. Višnja Starešina 11. prosinca prošle godine [Lider broj 219, nažalost nisam pronašao link] dok još nikome nije bilo ni na kraj pameti da bi se Sanader poželio vratiti.
Ovakav razvoj događaja dobar je iz tri razloga. Prvo, vidim da Hrvatskom ipak ne vlada toliki podaničko - čobanski mentalitet da bi puk tek tako prešao preko Sanaderovog povratka kao što je prije pola godine prešao preko njegova naprasnog odlaska. To je vidljivo po reakcijama ljudi koji pokazuju da ipak ne trpe takvo vulgarno manipuliranje i omalovažavanje kao što im pruža Sanader uz nekolicinu svojih istomišljenika.
Ako se neki ne sjecaju mojega teksta ili ga nisu procitali...pogrijesio sam
samo u vremenu. Evo Ive opet u politiku...imunitet i osobno osiguranje mu
trebaju kao i svima onima koji su unistili i pokrali Hrvatsku izgradjenu na
krvi dragovoljaca...svima koji su poslali hrvatske generale u Haag...svima koji
nasoj djeci unistavaju djetinjstvo i buducnost, zivot dostojan covjeka.
Ocito je Hrvatska zahvaljujuci Sanaderu, Mesicu i njima slicnima koji su se
preko noci obogatili postala Africka banana drzava...ako se jos mozemo i sa
Afrikom mjeriti.Jedna smo od najkorumiranijih drzava na svijetu...drzava gdje
se zakonsko-ustavni postupci primjenjuju samo za zastitu vladajucih politicara
i njihovih interesa.
Ocito Sanaderu i njegovim HDZ ovcima koji su si napunili djepove gori pod
petama sada kad je Hrvatska pred vratima EU i kada se u svijetu mjenja
politika.
Kriza je tako i tako odstranila sve elemente koji su kocili vodece politicare
svijeta i multinacionalke - umjetno izazvana da se pocisti negativno. I sada
dolazi ciscenje u svijesti politicara...dolazi mlada generacija koja svijet i
politiku gleda drugim ocima i koja nece tolerirati ono sto su radili Sanader,
Sicilijanski mafijaš Salvatore Toto Riina (porijeklom iz mitskog Corleonea, pripadnik najgornjeg sloja talijanske „mafije“) u idiličnom krajoliku Malte je posjedovao imanje, gdje je u pitomom okruženju dobroćudnih mještana dugo vremena uspješno glumio „tihog susjeda“, kojeg su svi voljeli i svakodnevno mu donosili svoje najbolje proizvode. Moj malteški prijatelj Tiziano (koji je stjecajem okolnosti bio jedan od njegovih susjeda) jednom mi je prilikom ispričao grozomornu strku nastalu poslije Totovog hapšenja, kad su mještani odjednom shvatili skoro nepojmljivu činjenicu da je godinama među njima živio zločinac najvišeg kalibra (čovjek koji je bio spreman ne trepnuvši okom bližnjemu zavrnuti vratom ko piletu).
Neovisni, ali ne i neutralni