pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Beograd gori. I Srbi ga sami zapalili. Zbog Kosova. Scena koja grije srca. Ali s jednim odmakom, gledano iz jedne geopolitičke perspektive, zanemarujući "ponos", "otadžbinu" i sve ostale jezične konstrukte koji su veoma omiljeni na brdovitom Balkanu možemo postaviti pitanje zašto su se Srbi uopće i uzbunili zbog osamostaljenja Kosova. S ekonomske i političke strane gledano, bolje im je bez njega. Brate, bježi od fukare, nek se gone u tri metra jelove građe.
Potpuno je druga stvar što je Srbima potrebno neko potpaljivanje i odušak zbog sve one potisnute agresije zbog gubitka oba rata u devedesetima, loše ekonomske situacije i neprestanog napuhavanja njihovog patriotizma. Za sve ovo su većinom krivi loši srpski političari (ajde neka se to i njima dogodilo jednom) koji su zadnjih dvadeset godina huškali srpsku rulju na rat, ali bez nekog opipljivog pokrića ili razloga izuzev pretenzija poput "Svi Srbi u jednoj državi" i "Gdjegod je Srbin, tu je Srbija" i slične. Zanimljivo je da ako samo uzmemo Novaka Đokovića, Srbija se prostire preko većine terena ATP Toura. :)

Za razumijevanje kosovske nezavisnosti i odcjepljenja Kosova od Srbije, odnosno za razumijevanje prava koja daju legitimitet tome činu, prije svega je potrebno razumijeti što su i koja su to legitimna prava koja dozvoljavaju bilo kojoj zajednici na svijetu pravo na vlastitu državu. Prava na državu predstavljaju sve ono što čini vlastitu spoznaju odnosno samosvijest neke zajednice dovoljno jakom da istu učini održivom i opstojnom na određenom prirodnom jedinstvenom prostoru, uz pretpostavku postojanja izgrađenog identiteta na temelju povijesnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog nasljeđa na tome prostoru, ali uzimajući u obzir i danu realnost trenutne zbilje. Sve to čimbenici su koji govore u prilog kosovske nezavisnosti.

"Ne pregovorima - samoodređenje!"

Dvodnevni referendum o novom ustavu Srbije, u kojem se Kosovo proglašava dijelom Srbije unatoč međunarodnim pregovorima o konačnom statusu pokrajine koji su još u tijeku održao se 28. i 29. listopada. Cijela priča oko donošenja novog Ustava Republike Srbije - koja lebdi u zraku još od rušenja Miloševićeva režima - ponovno je podgrijana kada je opstanak Vlade doveden u pitanje. Preliminarne procjene rezultata dvodnevnog referenduma o potvrđivanju novog Ustava Srbije pokazuju da je 51,4 posto građana, od izašlih 53,5 posto, dalo svoj glas najvišem pravnom aktu Srbije - za neke je to potvrda da je Kosovo zauvijek srpsko, a Europa poručuje: "Srbija će u Europu bez Kosova.". Novodonešeni Ustav je očigledno recept za centralizirani sustav, vjerojatno gori od onoga obilježenog Miloševićevom erom.