pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Satrla me gripa danas. Satrla ! Kad je toplomjer pokazao 39,5 a ja sam doma (dica u vrtiću a žena na poslu) počeo sam ozbiljno razmišljati na kojoj ono tjelesnoj temperaturi dolazi do koagulacije bjelančevina (ili tako nešto slično što smo učili nekad davno u školi – čini mi se da je 42 stupnja točan odgovor ;-).

Ipak, stanje se nakon temeljitog preznojavanja malo popravilo, ali situacija nije nimalo bajna. Glava puca, oči kod svakog iskašljavanja žele iskočiti iz svojih duplji, leđa otkidaju, ...

I sad se Vi sigurno pitate, a što se ne odmaraš nego tu piskaraš po blogu ????

Bi ja, ali ...

Ali pročitao sam vijest u Večernjem i ne mogu a da se ne osvrnem. A vijest kaže ovako (prenosim u cjelini, a bold je moj):

Kontroverza slučaja Ane Magaš, koji je sad dobilo i svoj etički spin-off u slučaju Marinović, počiva uglavnom na ocjeni prihvatljivosti osmogodišnje kazne za optuženu makar je sud utvrdio da je Magaš postupala u "samoobrani". U javnosti je dominiralo pitanje kolika bi kazna trebala biti odmjerena za usmrćenje u situaciji kad je počinitelj i sam žrtva istovremenog napada koji od sebe pokušava otkloniti te što čini "prekoračenje nužne obrane". No dok javnost spremno raspravlja o odnosu agresora i žrtve u slučaju Magaš, oko istog pitanja na međunarodnoj razini - srpskom agresoru i hrvatskoj žrtvi - rasprava je dosegla svojevrsni konsenzus i reducirala intenzitet: Hrvatska se poput Ane Magaš branila i njen je odgovor bio "obrambeni", a ne "zločinački".

Pitanje nužne obrane pojedinaca (kolokvijalno "samoobrane" makar je moguća i nužna obrana drugog, ne samo sebe) ima svoj pandan u međunarodnom pravu, tzv. obrambeni rat. Tvrdi se da i nacija ili barem država ima pravo upotrijebiti vojnu silu radi nacionalne obrane na isti način kao što i pojedinac koji je napadnut može ubiti u "samoobrani". Ova prilično jednostavna analogija je jedna od glavnih odrednica filozofije, prava i etike modernog ratovanja - dapače, radi se o toliko fundamentalnoj postavci da je teško zamisliti pojam "opravdani rat" bez nje.

No postoji li zapravo analogija između samoobrane i nacionalne obrane i je li pokušaj formuliranja međunarodnog prava i etike na temelju domaćeg prava pogrešan? Može li obrana biti opravdanje za rat i stradanje kao što je opravdanje za ubojstvo gospodina Magaša? Vrijede li dihotomije "agresor ili žrtva", "heroj/heroina ili zločinac" i "obrana ili napad" podjednako za Anu Magaš i za složeni etnički sukob u Hrvatskoj kojeg službena politička elita u svrhu mitogeneze zove "Domovinski rat"?