Krenuo sam pisati na temu trenutne situacije u SAD predizbornoj kampanji koju rado pratim, prilikom čega sam shvatio da dosta situacija kojih se dotičem vjerojatno nisu poznate pollitičarima koji ne prate US politiku u toj mjeri. Stoga sam napravio uvodni dnevnik u kojima u kratkim crtama postam osnove američkog sustava vlasti, posebice odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti, tj procesa donošenja zakona, odluka i budžeta (sudstvo možda nekom drugom prilikom obradim, također je umnogo različito od našeg).
Osnovna podjela vlasti u SAD je kao i kod nas na 3 glavna čimbenika: zakonodavna vlast (Kongres), izvršna vlast (Predsjednik) i sudbena vlast. Odnosi između njih su ustanovljeni u Ustavu SAD-a, i isti se primjenjuju uz poneke amandmane sve do danas. Sustav počiva na međusobno korekcionom odnosu koje Ameri kolokvijalno nazivaju "checks and balances" (po naški "provjeravaj i važi"). Podrobnije ću opisati taj korekcioni sustav između Kongresa i Predsjednika, te osnovni princip izbora.
Kao što znate, premijer je jučer najavio izradu anti-mafišakog zakona (radni naziv) s cilje da omogući državi efikasniju borbu protiv mafije, organiziranog kriminala.
Pod pretpostavkom da država (DORH i Uskok preciznije) znaju što ih u zakonskoj regulativi koči u efikasnijoj borbi protiv kriminala, za očekivati je da će u novi zakon ubaciti ovlasti koje procjenjuju da im danas nedostaju.
A što bi to moglo biti? Kao i uvijek kada državne institucije traže efikasnije zakone to znači zadiranje u prava pojedinaca, manje demokracije - više policijske države, više prisluškivanja, manje sudskih naloga, pa sve do žešćih momaka u operativi koji su brzi na okidaču a sporiji na čitanju "zakonskih prava po kojima sve što kažete može se i hoće upotrijebiti protiv vas na sudu itd...."
Vidjevši na nekom portalu kratku vijest da su poznati američki glumci i glazbenici odlučili pozvati ljude da se registriraju za nadolazeće izbore i potom glasaju otišao sam na link.
http://www.youtube.com/watch?v=0vtHwWReGU0
Izgleda mi skroz simpa, mada se recimo ne slažem se s američkom politikom rata protiv droge i rata protiv terorizma. A kad sam već na jubitou potražio sam i neke klipove o Sarah Palin jer o ženi ne znam ništa. I nemalo se začudio. CNN-ov Jack Cafferty nije ju nimalo štedio.
Ali kaže Cafferty nemojte me krivo shvatiti - i neki konzervativci su shvatili što se događa. Pa je citirao jednu kolumnisticu "Da je BS (bull shit iliti sranje) valuta Sarah Palin bi mogla sama spasiti Wall street."
http://www.youtube.com/watch?v=oCRKl6ZvorE&feature=related
Cafferty ne može vjerovati da McCainu nije neugodno.
Pozdrav svima, evo me nakon kraćeg, iskreno, ugodnog izbivanja.
Nadovezat ću se na nadasve dobar dnevnik kolege Hyeronimusa:
http://pollitika.com/brze-vise-jace-prica-o-olimpijskom-ratu
koji je otvorio vrlo dobru raspravu o jednom od ključnih geopolitičkih pitanja koje će uvelike odrediti budući izgled međunarodnog sustava. Ruska intervencija u Gruziji definitivno je otkrila novu, odlučnu i moćnu Rusiju, koja je ne samo odlučna prigrabiti ulogu regionalnog lidera koju joj priznaju čak i izrazito proamerički stručnjaci međunarodnih odnosa - Brzezinski, Kissinger...već je odlučna se upustiti i u globalnu utakmicu, inzistirajući na novoj paradigmi MULTIPOLARNOG SVIJETA, koja je misao vodilja Putinove vizije međunarodnog sustava. Ukratko, ovdje ću nastojati postići dva cilja. Prvo,pokušat ću malo rekonstruirati kontekst koji objašnjava kako i zašto je do ovog neo - imperijalnog ruskog uzleta uopće došlo te pokušati biti malo bahat i pokušati predvidjeti politiku koju će Putinova garda zauzeti prema Zapadu i regiji.
Zaprepašten sam. Ne mogu vjerovati. Još jučer, od dnevnika na HRT-u ne modu doći k sebi. Jednostavno ne vjerujem da smo moralno potonuli toliko duboko.
Dražen Budiša, veliki hrvatski političar i kandidat za predsjednika RH je u društvu stotinjak ljudi dočekao teroristu, ubojicu i dugogodišnjeg zatvorenika američkih zatvora Zvonka Bušića. Dočekao ga je sa hvalospjevima i pohvalama. Istovremeno ta ekipa štovatelja lika i djela Zvonka Bušića skandirala je i ponašala se prema njemu kao prema nacionalnom junaku. Sramota.
Prenosim današnje priopćenje Zelene liste (možete ga naći i na našem mrežnom sjedištu).
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava ogorčenje zbog prihvaćanja Sporazuma s Vladom Sjedinjenih Američkih država o pravnom položaju snaga SAD u Republici Hrvatskoj. Hrvatski sabor krotko je prihvatio nepravedni jednosmjerni sporazum, baziran na šovinističkoj pretpostavci da su američki vojnici ljudi posebnog kova.
Druge države, čiji se vojnici eventualno mogu naći u Hrvatskoj, takve uvjete ne traže. Nema ni reciprociteta: hrvatskom vojniku koji se nalazi u SAD može suditi američki sud, pa može biti kažnjen čak i smrtnom kaznom, koju je Europa odbacila kao barbarsku. Svi smo jednaki - ali su Ameri jednakiji od drugih! Sporazum (nastao kao "kruna" niza sporazuma od 1994.) utvrđuje široku eksteritorijalnost američke vojske, kad se nalazi na području Republike Hrvatske.
Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.
Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!
Vidim da je dosta ljudi reagiralo na moj stav da izbor George W. Busha 2000. NIJE bio "sumnjiv", kako je to "eminentni evropski socijaldemokrat" (zvan Esdo ;-) ocijenio u svojih deset grijeha Georga Busha, a na koje grijehe sam se osvrnuo u svom prethodnom dnevniku.
I da vam budem iskren, vidim ja tu puuuuno trkeljanja ... ili, da budem možda malo blaži, elementarnog nepoznavanja činjenica.
Pa vam evo jedan poduži članak iz Economista iz 2000. (pretplatnici Economista članak mogu naći tu - http://www.economist.com/world/na/displaystory.cfm?story_id=E1_QQRJRD ) u kojem je ta priča detaljno ispričana. Da ustanovimo elementarne činjenice:
The Economist, 14.12.200., OPENING A GAWEL OF WORMS
Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.
Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!!
„Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut !
Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom:
