pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.

Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!

Vidim da je dosta ljudi reagiralo na moj stav da izbor George W. Busha 2000. NIJE bio "sumnjiv", kako je to "eminentni evropski socijaldemokrat" (zvan Esdo ;-) ocijenio u svojih deset grijeha Georga Busha, a na koje grijehe sam se osvrnuo u svom prethodnom dnevniku.

I da vam budem iskren, vidim ja tu puuuuno trkeljanja ... ili, da budem možda malo blaži, elementarnog nepoznavanja činjenica.

Pa vam evo jedan poduži članak iz Economista iz 2000. (pretplatnici Economista članak mogu naći tu - http://www.economist.com/world/na/displaystory.cfm?story_id=E1_QQRJRD ) u kojem je ta priča detaljno ispričana. Da ustanovimo elementarne činjenice:

The Economist, 14.12.200., OPENING A GAWEL OF WORMS

Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.

Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!!

„Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut !

Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom:

Predsjednik USA George W. Bush dolazi u posjet Hrvatskoj sutra, 4. travnja 2008. Izuzimajući kratki boravak prethodnog američkog predsjednika Billa Clintona u zračnoj luci Pleso na proputovanju iz Bosne 1996. godine, ovo će biti prvi puta da samostalna Hrvatska ugošćuje tako visokog gosta iz Amerike.

Službena Hrvatska čini sve da dočeka Busha na što dostojniji način i da prikaže Hrvatsku u što boljem svijetlu – uz pompu, ceremonije i luksuz, ne osvrćući se nimalo na prilično dubiozan politički profil najmoćnijeg čovjeka na Svijetu. To je i logično, jer je u interesu Hrvatske, kao i bilo koje zemlje slične težine, biti u dobrim odnosima sa USA, bez obzira tko trenutno stoji na čelu te velike zemlje. Osim toga, Bush se je osobno založio za ubrzano približavanje Hrvatske NATO savezu i to mu ovdje u Hrvatskoj neće biti zaboravljeno.

Gotovo, riješeno, problem solved, comedia e finita, ... kako god hoćete, ali tinta koja se prolijeva na priču o hrvatskom ulasku u NATO je uzalud prolivena. Barem u onom dijelu u kojem se lamentira/priželjkuje/zahtijeva održavanje referenduma o ulasku u NATO.

It ain't gonna happen, jer narod se, po običaju, ništa neće pitati :-).

Što je u biti žalosno/jadno/neodgovorno i razlog za prosipanje mnogo žuči po svim hrvatskim portalima i forumima. Ali, koliko god razno razne inicijative (BORNA) pokušavale stvar svesti na „pravo na održavanje referenduma“ i želju za „pravom/točnom informacijom o troškovima/benefitima“, činjenica jest da sve takve inicijative idu na anti-NATO gorivo :-).

Unutarnja nesloga Nato-a – godinama sve očiglednija - uvelike se produbila tijekom priprema za sastanak na vrhu organizacije u Bukureštu početkom travnja. Time se dodatno zaoštrilo pitanje, koliko će vrijediti sigurnosno jamstvo koje iz članstva u tom Savezu proizađe za Hrvatsku.

Ranije je – vidi moj dnevnik Realno o NATO-u – spomenuto da se u javnom propagiranju u prilog ulaska Hrvatske u tu organizaciju sustavno prikriva pravo stanje stvari. Članstvo nas veže uz strateške koncepte koji se znatno razlikuju od onih, koje nam se nameću zbog posebnosti geopolitičkog položaja, a pri tome iziskuje još i znatne dodatne troškove (standardiziranje cjelokupnog naoružanja, investicije u komponente koje su za nas nebitne itd).

Ko o čemu, ja o NATO-u :)

Zašto NATO želi Hrvatsku?
Osim radi bazâ, prodaje vojne opreme i ljudstva (o čemu vidi dolje), Hrvatska je NATO-u bitna i radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad njom. Naime trenutno, dok Hrvatska još nije u NATO-u, njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zračne koridore od 10 km širine i to moraju plaćati. Ako uđemo u NATO, čitav će im hrvatski zračni prostor biti besplatno dostupan.

Baze

U svom članku "Anti-NATO TRKELJARIJE – ima li im kraja ???" (http://pollitika.com/anti-nato-trkeljarije-ima-li-im-kraja), član se pollitike.com Z. R. osvrće na moj članak "Zablude o zabludama o NATOu" (http://pollitika.com/zablude-o-zabludama-o-nato-u). Red je stoga da na njegove primjedbe i odgovorim.

Prvo o troškovima. Ja sam iznio činjenice da će se naši troškovi kada uđemo u NATO bitno povećati i da nečlanice NATO-a u pravilu izdvajaju manje novaca iz proračuna za vojsku. Zvone na to odgovara da mi ionako već imamo izdvajanja od 1,9% BDP-a za obranu tj. da smo već dostigli NATO-ove standarde što se toga tiče. To nije nikakav argument, osim što nam govori da već sad trošimo previše na vojsku i da se to treba smanjiti (bar kao dugoročni cilj).

Glavni je argument zastupnikâ ulaska Hrvatske u NATO-u sigurnost. Tobože ćemo u NATO-u biti sigurniji. NATO će nas braniti ako nas tko napadne. Na stranu sad činjenica da nas članice NATO-a u slučaju nekog mogućeg napada zapravo nemaju obavezu braniti (a naivan je tko vjeruje da će nas SAD braniti iz dobrote – branit će nas samo u slučaju da u tome nađu svoj strateški interes), valja komentirati pristup Hrvatske NATO-u u pogledu nedavnih događaja oko Kosova te izjava srpskih i ruskih političara. Nekima su izjave srpskoga radikala Tomislava Nikolića (http://www.totalportal.hr/article.php?article_id=176005i) i ruskoga predstavnika u NATO-u Dmitrija Rogozina (http://www.nacional.hr/articles/view/43003/) lijepo došle kao argument za tvrdnju – "eto sad vidite zašto moramo u NATO!". Nikolić je tako izjavio da bi da Srbi, slijedeći princip kosovskih Albanaca, mogli tražiti svoju državu u Hrvatskoj, a Rogozin je rekao da bi Rusija mogla primijeniti silu budu li NATO i Europska unija i dalje "izazivali" u vezi s Kosovom.

Na strani MORH-a (http://www.morh.hr/nato/documents/zablude.asp) možemo naći FAQ o "zabludama" o NATO-u. Krenimo redom...

"Hoće li nas NATO uvući u nešto što ne želimo?"
Istina : NATO nema nadnacionalnu vlast i sve odluke donosi konsenzusom.

Prava istina: NATO nema nadnacionalnu vlast i službeno se sve odluke donose konsenzusom, ali neslužbeno postoje veliki pritisci na manje članice i one se uvijek u pravilu pokoravaju voljama moćnijih. Iluzorno je vjerovati da je glas Hrvatske isto što i glas SAD-a.

"Članstvo u NATO-u je skupo?"
Istina: Ukupno izdvajanje za obranu neće se povećavati, nego će se samo promijeniti struktura troškova tako da ćemo izdvajati više za opremu, a manje za ljudstvo. Na taj način dio ljudi do sad angažiranih u obrani angažirat će se u privredi.

Danas je i službeno stavljena "točka na i" na skoro 30-godišnju kosovsku dramu. U nedjelju, 17. veljače, oko 16 h, kosovski je parlament u Prištini usvojio Deklaraciju o neovisnosti, kojom se Kosovo proglašava neovisnom državom i raskida sve veze sa Srbijom. Malo nakon toga, u istom su parlamentu usvojeni i novi simboli nove države - zastava i grb.

Trebali su jedni jako sumnjivi predsjednički izbori u SAD, osam sivih godina predsjednikovanja Busha jr., neizvjesni predizbori na strani Demokrata pa da svi skupa uvidimo kako američka demokracija ipak funkcionira i može biti uzor mnogim zemljama. Da, slijedi još jedan blago amerikanofilski tekst sličan Zvoninom stilu, molim dežurne amerikanofobe i teoretičare zavjera da se uzdrže prežestokih reakcija na prvu ruku dok ne pročitaju cijeli tekst.

Za početak bih citirao Billa Clintona koji je rekao "There is nothing wrong with America that can not be fixed with what is right with America." Naravno, ako krenemo od Amerike kao jedine globalne supersile danas koja efektivno može provoditi, pa i nametati svoje interese, uvijek ćemo naći niz primjera koji neće biti pohvalni. A opet, ako ćemo biti iskreni i pošteni, možemo naći i niz primjera gdje Amerika djeluje pozitivno na svjetske probleme, koristeći svoje resurse, ljude, opremu (OK, u skladu sa svojim interesima, ali nevertheless... ne poznajem primjere čistog altruizma u svjetskoj politici).

Mitt Romney odustao je od utrke za republikansku nominaciju.
Čovjek koji je potrošio desetke miljuna svojih dolara i u samom startu pretkampanje bio jedan od dvoje favorita za osvajanje nominacije (ovaj drugi je Giuliani) doživio je SuperTuesday debakl!

Mitt Romney je mormon i tu leži njegov najveći problem. Koliko god konzervativan bio (a nije oduvijek takav), na polici ne drži Bibliju. Na to se Huckabee više puta osvrtao. Nije uspio iz još jednog razloga. Birači s njim ne osjećaju bliskima. Huckabee (njegov ljuti protivnik s desnice) je rekao da je razlog tome što se ljudi ne mogu s njime poistovjetiti jer ne izgleda kao njihov kolega s posla već onaj koji će ih otpustiti.

S druge strane McCain je uspio, ne samo vratiti se u utrku iz koje su ga pred nekoliko mjeseci otpisali, nego i poraziti desnicu unutar svoje stranke. I tu je nastao problem. McCain je unutar svoje vlastite stranke omiljen koliko i tandem Billary i mnogi se pribojavaju da bi u slučaju njegove pobjede imali puno veću opoziciju u Bijeloj kući nego da ponovno zasjedne bračni par Clinton. Hillary je naime spremnija na kompromise i puno se puta primicala desnom centru.

Uuuu, baš mi se nasekiro ...

A kad se tako nasekira moj čitatelj za kojeg imam samo jednu riječ - respect (usprkos nekim našim posve oprečnim mišljenjima), onda se tome triba detaljnije posvetit. Sve je počelo kad sam odgovarajući na štefičin komentar na svoj prethodni post, napisao među ostalim i ovo:

Od svih kandidata, jedino bi McCain uopće mogao razmišljati o napadu na Iran :-))) Što ga u mojim očima čini još dražim jer tu bandu triba držati na kratkoj uzici :-)
Na što je borgman furiozno opalio:

@Zvonus Radikalus... ti bi napadao Iran? Smatraš kako je želja za pravljenjem nuklearnog oružja jednog arapina "znak ludosti", a mogućnost jednog G.W.B-a da to oružje upotrijebi je znak "zdrave demokracije"? Nekako mi se čini kako bi ista pravila trebala vrijediti za sve, a ako ne vrijede za sve, onda ih i nema. (borgman 30.01.2008. 19:38)