U dilemi sam da li da obrišem dnevnik jer u međuvremenu opet mogu do podataka na stranicama Vlada.hr. S druge mi strane nije jasno zašto mi je pristup bio onemogućen s navedenim razlozima jer sam citirani dio skinula na stranici Vlada.hr. Možda ipak nešto muljaju.
Jedna sam od onih osoba koje se ne želi aktivno baviti politikom, ali priznajem da su mi među favoritima stranice Vlade i Sabora. Volim pratiti sjednice Vlade, tamo nađem prijedloge Zakona koje Vlada predlaže, a mene zanimaju. Mogla sam do svih ministarstava, državnog proračuna... I tako kliknem ja na Vlada.hr a kad tamo:
Pristup odabranom sadržaju nije omogućen
Razlozi tome mogu biti sljedeći:
· Sadržaju se može pristupiti jedino ako je korisnik prijavljen u portal Vlade RH svojim korisničkim imenom i lozinkom,
· Sadržaju mogu pristupiti samo djelatnici u medijima (Kutak za medije) ako su prijavljeni u portal svojim korisničkim imenom i lozinkom,
· Sadržaju mogu pristupiti samo djelatnici Vlade RH.
Molimo Vas da se prijavite na portal korisničkim imenom i lozinkom kako bi pristupili sadržaju.
U sjeni predsjedničke inauguracije i pratećih događanja, aktualnih medijskih hit-tema, prolaze mnoga druga zbivanja ovih dana. Obično su ona od veće važnosti samo za pojedine sredine, iako ne bez refleksija na nacionalnoj razini, a u danim okolnostima zapravo su odraz stanja nacije na regionalne/lokalne (ne)prilike. Naravno, pod stanjem nacije mislim poglavito na gospodarsku situaciju, za koju - nota bene - naša Vlada drži oči širom zatvorene, što bi vjerojatno bio i najslikovitiji prikaz aktualne hrvatske gospodarske politike i onoga što nam se događa kao posljedica toga. A što li nas sve čeka tek idućih mjeseci...?
Ovdje se radi o prometnoj izolaciji Dubrovnika, o produženju agonije juga Hrvatske kad je riječ o prometu, poglavito o približavanju auto-ceste Dubrovniku, koja – umjesto da mu bude sve bliže – ostaje mu još uvijek (pre)daleko, u prostornom smislu, a vremenski je sve dalje i dalje... s one strane obzora.
Nije uvijek sve onako kakvim se čini.
Premijerka se osvrnula i na povlačenje dvojice savjetnika iz Josipovićeva kabineta, Marka Rakara , koji duguje oko milijun kuna poreza, i Mate Mlinarića , koji je nezakonito primao poljoprivredne poticaje. Izjavila je da joj nije jasno “kako nitko u predsjedničkom timu nije primijetio da su neki savjetnici osuđeni za teška kaznena djela, koja nisu beznačajna”. (Varaždin 20. veljače 2010 - prema Jutarnjem)
Tko nedostaje?
Pollitika.com je bila prilično zagušena u vrijeme kampanje za predsjednika Republike Hrvatske i nakon nje, skoro pa istim dnevnicima. Razlika je bila samo u predznaku.
Nakon toga pojavili su se «svakodnevni» dnevnici među kojima je bilo nekoliko upravo odličnih i vrlo dobrih a pobudili su sasvim malen interes. To je velika šteta a posljedica je određenog «umora» nakon «borbe» oko kampanje i kandidata, lomova u strankama i uhićenjima koja zaredaše.
Sve gore napisano je samo moje skromno mišljenje, subjektivna procjena.
Evo samo nekih dnevnika:
Npr.: http://pollitika.com/sedam-tona-kose-povodom-dana-holokausta-auschwitz-6... je dao neki rezultat ali nisam siguran da je rečeno sve što smo trebali i mogli kazati
Svi su oni lopovi… Opelješili su Hrvatsku… Sve su to korumpirani političari,…. Prijevremeni izbori su jedina šansa da se pronađe izlaz iz ovog mraka i dužničkog ropstva koje nam je svakim danom sve bliže… Ili plati ili vrati zavapiše neki… Nema apsolutno govora o nekoj koaliciji SDP-a i HDZ-a osim u slučaju teške ugroze….. Tako nešto nije u domeni razmišljanja ozbiljnih političara…. ...Je samo niz naslova i izgovorenog u raznim medijima ne samo čelnika obiju najvećih stranaka u Hrvatskoj sve do prije neki dan,… sve do okončanja predsjedničkih izbora koji su polučenim rezultatima po svemu sudeći upalili crveno svjetlo za uzbunu najvišeg stupnja u HDZ-u i SDP-u…… jer ovi predsjednički izbori su definitivno potvrdili kako građani sve manje vjeruju u trenutno velike političke stranke sa jedne strane, a sa druge kako sve više preferiraju nezavisne kandidate ili pak traže neke potpuno nove opcije…
1918.-ta ove nedjelje
Kako se zanimljivo, neponovljivo i intrigantno događaju događaji. 10. siječnja su izbori za predsjednika Republike Hrvatske. Postoje 2 kandidata, oba zapravo iz „crvenog“ miljea, ali jedan bi i dalje Hrvatsku vidio, vodio i pretvorio/ostavio u crvenom.
Drugi pak, pokajnički, pa čak djeluje i iskreno, govori o katoličkoj i kršćanskoj Hrvatskoj.
Hrvatska bira između njih dvojice na jedan vrlo značajan datum – mjesec dana ranije prije istog. Mjesec dana kasnije od 10. siječnja je 10. veljače!. Datum na kojeg smo još u čvrstom boljševizmu/komunizmu od milja (:):):):)) zvanom „socijalizam“, mi srednjoškolci i studenti, tamo negdje 1970. i dalje, obavezno išli na Sv. Misu u katedralu, Zagreb. Išli su čak i oni koji nisu niti neki velike vjernici i inače baš nisu pohodili crkvu.
Da, točno mjesec dana prije godišnjice smrti blagopokojnog Blaženog Alojzija kardinala Stepinca Hrvatska će se „dvoumiti“ između EU-ropski odbačenog kršćanstava iz vlastite preambule nepostojećeg joj Ustava i 1300 godina hrvatskog kršćanstva!
Josipović ili Bandić.
Između dva posta u pripremi (u Božićnom intermezzu), a uoči izborne šutnje, i dan prije izbora, čini mi se važnim još jednom osvrnuti na problem prekobrojnih glasača s hrvatskih biračkih popisa, pojavu koja je širom demokratskog svijeta dobro poznata, i kojoj se demokratski svijet podruguje, a unutar Hrvatske stalno izaziva nezadovoljstvo i bijes.
Gospodo, zašto nas činite majmunima? – to je pitanje koje se u ovo predizborno vrijeme samo od sebe nameće, i koje vapi za odgovorom.
Zavladao je nedavno mrak u Dubrovniku, onaj neugodni mrak koji nas je psihološki vratio u vremena rata, kojeg još nismo zaboravili, mada je ratno vrijeme daleko od nas već 18 godina. Kad nestane struje, a tama potraje, pomalo se gasi sve– pa tako uskoro nema ni vode, dok se fiksna telefonija drži, mobilna telefonija slabi ili se glasi, nema televizije, nema radija, nema kompjutera i interneta, vratimo se „čerožinama“ (stari naziv za svijeće od voska – šterike), pa i njih po butigama nestaje, ponestane i baterija…
Jedino naraste nervoza i nemoćni bijes, da se u 21. stoljeću i 18 godina poslije rata opet bespomoćni nalazimo u mraku. U ratu su na Komolac, tu centralnu i jedinu energetsku čvorišnu točku napali srpske neznalice četnici. Ovih dana Komolac su dokrajčili zlonamjerni domaći sveznalice.
Malo je drugačije od zamišljenog, ali eto…
˝Dragi prijatelji, morate znati da sam ja preuzeo ministarsko mjesto pod pretpostavkom da će se sve odvijati onako kako sam ja zamislio. I stvari u mom resoru se i dalje razvijaju prema mojim zamislima, a to što su te zamisli popločene navodnim mitom, korupcijom ili bilo kojom drugom kriminalnom radnjom sada zaboravite jer kako ja mogu znati da su pločice na kojima hodam napravljene od tako strašnih zločina? Vi me pozivate na političku odgovornost, a ja ću vas pitati što imate kazati o slučaju iz 1432. kada je jedan tamo seljak od kojeg svi vi iz opozicije potječete odlučio ofarbati kočiju jednog uglednika farbom koja je bila za 0,00045 posto skuplja od druge koju je predlagao naš predak, tamo neki veliki domoljub i borac za interese vlastite države?˝ Zvuči li vam ovo pomalo smiješno, neistinito ili moguće samo u filmovima? Pogledajte sjednicu Sabora pa ćete vidjeti da je to surova stvarnost. Stvarnost u kojoj jedan ministar na sličan način negira političku odgovornost, i što je još zanimljivije taj način se pokazuje uspješnim.
Sinoć u utorak na zagrebačkoj TV Z1 u emisiji prof. Tomca predstavljeni su gospodin Željko Kekić i bivši saborski zastupnik dr. Anto Kovačević. To je bila jedna od rijetkih prilika da netko, a radi se o gosp. Kekiću iz bivše jugoslavenske obavještajne zajednice, otvoreno istupi pred javnost i opiše svoje djelovanje. On je bio operativac centra SDB-a Zagreb koji je na svojem terenu bio zadužen za praćenje dr. Kovačevića kao opasnog disidenta i neprijatelja tadašnjeg režima. Oni koji žele nešto više saznati kako je djelovala Udba na ovom konkretnom slučaju mogu vidjeti reprizu emisije u četvrtak u 17 sati na programu Z1.
Ovdje ću prenijeti samo dvije stvari. Prema ocjeni gosp. Kekića koji se priključio obrani Hrvatske i aktivno kao branitelj sudjelovao u otporu agresiji samo 10 posto hrvatskih udbaša pristupilo je obrani domovine, dok su ostali još očekivali da će se Jugoslavija spasiti. I drugo, kad su ga upitali je li njegov posao, između ostaloga, bio da prati izvjesnog "Sovu", odgovorio je kako je to bilo u nadležnosti centra Osijek.
Neovisni, ali ne i neutralni