Tagovi

Zadnji je čas ili jako blizu njemu

.
Ajmo sad ozbiljno.
Hrvatska država pored Zakona o informiranju (Arhuška konvencija) ignorira i Zakon o protokolu a koji su nadležni zakonima koji se donose kod nas, a tiču se obale, prostornog planiranja, koncesija...

Radi se o Zakonu o potvrđivanju protokola o integralnom upravljanju područjem sredozemlja važećem od 17.10.2012 te Protokolu koji je RH potpisala u Madridu 21.01.2008.

To su ozbiljni propusti u hrvatskom zakonodavstvu do kojih ne bi došlo da u Saboru i Vladi ima samo malo tolerancije i razuma, odnosno da su prihvatili za početak amandmane na Zakon o koncesijama.

Na žalost Zakon o koncesijama je tek jedan od Zakona koji se mijenjaju, a kojima se već ili će se do kraja godine pokušati razvlastiti narod Hrvatske o svega što danas poznajemo kao opće i javno dobro.

Obzirom na hitnost izrade amandmana na ZOK kao i važnost navedenih članaka zanemarili smo zadnji dio ZOKa koji na žalost služi kako bi se podržao Zakon o naknadnoj privatizaciji prethodno neprivatiziranog zemljišta, a u praksi služi pogodovanju preuzimanja i privatizaciji šumskih područja u kojima postoji ili je postojala ugostiteljska djelatnost: KAMP
Pošto nismo taj dio naglasili do sada treba svakako upozoriti javnost na kombinaciju zakona o državnoj imovini i ugostiteljskoj djelatnosti s ZOKom, ali i Zakonom o prostornom planiranju i Zakonom o postupanju s nelegalno izgrađenim zgradama (legalizaciji) koji u kombinaciji vode do:

Privatizacije šumskog zemljišta uz vrlo značajna i vrijedna područja (koja se štite Ustavom i devastiraju Zakonima) kao što su more, nacionalni parkovi i ZOP. Privatizacija nije jedini problem jer se radi o legalizaciji nelegalne gradnje upravo na tim značajnim područjima preko novog Zakona o PP i Zakona o legalizaciji preko kojih se devastator nagrađuje obavezom kupnje državnog i lokalnog šumskog zemljišta za relativno male novce, a preko Zakona o državnoj imovini do vrijednosti od 1 milijun eura prodaje direktnom pogodbom s ministrom.

Vrhunac stranačke prostitucije - koalicija HDZ-HNS

Posljednji politički događaji, a posebice stvaranje koalicije HDZ-HNS, samo su dokazali da je Hrvatska ušla u dugotrajnu političku krizu koja je u stvari počela padom Oreškovićeve Vlade kad je prvi put morala svojim autoritetom koji proizlazi iz ustavnih ovlasti intervenirati predsjednica Republike. Treba podsjetiti da je višedesetljetnu idilu smjene na vlasti HDZ-a i SDP-a poremetila pojava Mosta nezavisnih lista. Otada pa unaprijed više ništa ne može biti isto kao što je to bilo u posljednja dva desetljeća vladavine dvije vodeće stranke. Stvaranje koalicije HDZ-HNS samo je vrhunac dosadašnje stranačke prostitucije na hrvatskoj političkoj sceni. Ni jedna ni druga od dvije vodeće stranke, naravno s izuzetkom apsolutne premoći HDZ u prvim godinama stvaranja države, više ne mogu vladati a još manje učinkovito upravljati bez satelita.

Pernarov teror ima dalekosežne posljedice po Hrvatsku / Domovinski zakon i Domovinska sigurnost jedini jamac stabilnosti

PERNARA-IZNOSE-660x330

Kada zaustave Sabor država je mrtva, jer se poništava volja naroda i zastupnici koje je narod izabrao više nisu u mogućnosti biti ono što jesu - Zakonodavna vlast. Država u kojoj zakonodavna vlast ne postoji nije država, a Pernar i ekipa po nečijem nalogu više uopće ne dopuštaju da se održavaju sjednice zakonodavnog predstavničkog tijela.

Jednostavno rečeno, Pernar je suspendirao demokraciju.

Problem sa našom državom je što definitivno ne funkcioniraju službe za zaštitu ustavnog poretka pa je tako moguće da zastupnici države Hrvatske sami otkrivaju, čak dapače, hvale se da idu u ambasade stranih sila koje nisu nimalo prijateljski nastrojene prema Hrvatskoj, a sa kojima smo, da stvar bude bolja, preko saveza NATO u hladnom ratu ili sukobu niskog intenziteta koji prijeti prerasti u svjetski rat.

Javno privatni kriminal

Demokracija nije za svakog. Demokracija nije samo ustav i zakoni. Demokracija je kada se taj ustav provede u život. U Hrvatskoj imamo Ustav kojeg zovemo demokratski. Po njemu su napravljeni zakoni kako bi osigurali ono što nam ustav nudi. Imamo i političare koji u ime građana upravljaju državom. Za političare građani misle da su ih oni birali na izborima. No to nije tako. Za izbore liste kandidate predlažu predsjednici stranaka po kriterijima, podobnosti, stranačkoj pripadnosti i količini novca koji se donira. Na izborima građani, te kandidate pretvaraju u demokratski izabrane. Ti "demokratski izabrani" političari jednom kada dođu na vlast, slušaju i izvršavaju samo naloge onih koji su im omogućili dolazak na tu vlast. Javna je tajna da svaki hrvatski tajkun koji drži do sebe ima svoga ministra ili premijera.

Kako to izgleda u praksi jasno proizlazi iz javno privatnog partnerstva u zračnoj luci Zagreb.

Zračna luka Zagreb bila je javno poduzeće u većinskom državnom vlasništvu. Pozitivno je poslovala ali je zaostajala u razvoju. Razlog zaostajanja bio je u lošoj poslovnoj politici vlasnika, dakle države, gradova i županije. Da je vlasnik imao jasne ciljeve, uprave bi te ciljeve provele, kako su i slijepo provodile sve ostale naloge. Uz racionalizaciju poslovanja, kvalitetnim planiranjem, vlastitim sredstvima i kreditima zračna luka bi se modernizirala na daleko bolji i jeftiniji način od koncesije.

CJELOVITA pljačkaška ofanziva preko CJELOVITE porezne reforme uz UCJENA- glasovanje i MITO od 150 000kn po glavi zastupnika

CJELOVITA pljačkaška ofanziva na hrvatske građane preko CJELOVITE porezne reforme upakirane uz UCJENA-cjelovito glasovanje i MITOM od 150 000 kn za svakog zastupnika

Establishment uvodi „Cjelovite reforme“ i na glasovanje u Sabor šalje Cjeloviti zakon o porezima, kako bi kroz cjelovitost upakirao zastupnicima toliko materijala da niti najeminentniji stručnjaci iz danog područja ne bi stigli do dana odluka o takvim reformama proučiti i shvatiti sve posljedice i implikacije takvih reformi.

„Cjelovite reforme“ omogućavaju nevjerojatno manipuliranje, ali nameću i „CJELOVITO GLASOVANJE“ i tako uskraćivanje prava na glasovanje zastupnicima o pojedinim važnim pitanjima, o pojedinim zakonima, zbog nametnute cjelovitosti i nevjerojatne opširnosti pojedinih „Cjelovitih zakona“, nabacivanjem pravila zastupnicima: „Uzmi sve ili odbij sve“ odjednom, kroz samo jedno glasovanje.

Je li Andrej Plenković s Davorom Božinovićem i Vladimirom Šeksom vjerodostojan. Nije.

Dok je javnost očekivala od mandatara nove hrvatske Vlade Andreja Plenkovića da već na početku svojeg mandata pokaže da zemlju u suradnji s partnerima, prije svega s MOST-om, želi povesti u novom smjeru, njegov prvi potez doveo je u pitanje ta očekivanja. Imenovanjem Davora Božinovića, bivšeg ministra obrane u Vladi Jadranke Kosor, za šefa Vladinog kabineta taj prvi potez Andreja Plenkovića dovodi u pitanje njegovu vjerodostojnost s kojom je devizom na čelu HDZ-a pobijedio na prošlim izborima. Budući da u parlamentarnim demokracijama ne postoje kadrovska rješenja u izboru političkih dužnosnika nego se radi o političkom personalnom izboru temeljenom na sposobnosti i stranačkoj hijerarhiji, odabir Andreja Plenkovića da mu šef Vladinog kabineta bude Davor Božinović loš je znak, jer se radi o modelu kadrovske politike naslijeđene iz prethodnog komunističkog režima.

Problem s manjinama ili problem s „Pupovcima“?

Pokušao sam evaluirati osobni odnos prema manjinama te ustanoviti karakteristične odrednice.
Oduvijek, unatoč rockerskom temelju, rado poslušam instrumentalnu verziju Svilen konca i mnoge uradke srpske starogradske pjesme. Bajramovićeva Sila kale bal me baš udari. Horizonte često popunim ruskom ciganskom elegijom. Nađe se tu i mađarskog čardaša, rumunjske glazbe..... Nimalo ne bježim od utjecaja manjinske kuhinje – naravno. Prva susjeda mi je Srpkinja. Nikada se nismo posvađali. Iznimno poštujem Srbe u Hrvatskoj koji su hrvatski suverenisti, poput Peđe Mišića iz Vukovara, ali to ne namećem svima. Nikad nisam pomislio da je Šabac hrvatska zemlja samo zato što smo i mi njih kroz povijest nekoliko puta spašavali. Supruga mi je djelom Njemica i Mađarica, jedna od kuma muslimanka.... i ne vidim problem.

Bizantski car Konstantin VII Porfirogenet(945.-959.) piše: "...ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne....,

Zatim mi bljeska lik i djelo manjinca, Milana Šufflay-a, iznimnog hrvatskog suvereniste/slobodara, židovsko-njemačkog podrijetla koji 1921. zbori na svome suđenju:

Ovi izbori ne mogu riješiti duboku strukturnu krizu države

Već sama činjenica da su hrvatski birači prvi put nakon četvrt stoljeća parlamentarne demokracije izašli na prijevremene saborske izbore je znakovita, jer ukazuje da politički sustav u državi više ne može funkcionirati na dosadašnji način u okviru postojećeg Ustava i zakonodavstva. Hrvatsko društvo je jednostavno dospjelo pred zid koji se mora razbiti da bi se iskoraknulo u potpuno novom smjeru. Ni jedna od dviju vodećih stranaka nije u stanju u sadašnjim okolnostima ponuditi takvu viziju i politički program, jer bi se time dovela u pitanje opstojnost sadašnjeg ekskluzivnog duopolnog vladanja državom. Taj model vladanja državom postoji od 2000 godine kad je dotadašnji Tuđmanov Ustav promijenjen u nekakav hibridni polukancelarski model s kancelarima Račanom, Sanaderom, Kosoricom i Milanovićem. Model je pukao na posljednjim izborima kad pobjednička stranka s nedovoljnom relativnom većinom nije mogla sastaviti Vladu, a upitno je kako će se i nakon ovih izbora sastaviti Vlada.

Za Ivu Josipovića i dalje Hrvatska nije bila žrtva agresije nego je to bio građanski rat

Bivši predsjednik Republike Ivo Josipović vjerojatno je politička osoba koja bi imala najmanje pravo da se miješa u politiku sadašnje odlazeće Vlade kad su pitanju sporne odluke o otvaranju poglavlja 23. i 24. za pristupanje . Treba podsjetiti da je predsjednik Josipović za svojeg petgodišnjeg mandata sustavno kršio svoje ustavne obveze ustrajavajući na nametnutoj konstrukciji da se u Hrvatskoj koja se borila za državnu neovisnost vodio građanski rat, te da nije bila žrtva velikosrpske agresije.

Pad Vlade nije tek prolazna politička nestabilnost

Bila bi velika zabluda da se pad Vlade shvati kao dokaz kako je u Hrvatskoj počela funkcionirati parlamentarna demokracija svojstvena zemljama s dugotrajnijom parlamentarnom praksom i tradicijom. Pad Vlade je više od toga, samo još jedan dokaz da je hrvatski politički sustav došao u slijepu ulicu i da, ukoliko se ne shvati da su državi potrebne radikalne ustavnopravne promjene, hrvatski parlamentarizam će se s postojećim bipolarnim političkim sustavom, nedorečenim i nesavršenim Ustavom i prije svega neprimjerenim izbornim zakonom nastaviti vrtjeti u krugu.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci