Prije svega suosjećam i dajem punu potporu kolegi Marku Rakaru u cijeloj ovoj po meni iskonstriranoj aferi. Zato ću ovje novinarski izložiti vlastiti neovisni pogled na cijeli slučaj, za kojeg ne kažem da je točan, ali je svakako intrigatno hipotetski.
Svi koji nešto pozornije prate politiku i zbivanja vrlo dobro znaju da je u svakom političkom događaju ili potezu "timing" izuzetno važan i da se ne smije zanemariti njegov značaj.
Pogledajmo kad se i kako se dogodila ova afera. Prije svega Hrvatsku potresa pitanje tko stoji iza afere "Podravka", jer očito ne radi se samo o Polančecu, tu je nova afera u kojoj su s prstima u pekmezu i ministri iz SDP-ove vlade, nakon dužeg vremena (pročitajte Mirtafloru iz Rijeke) zabilježen je jedan ozbiljan radnički skup i najavljeni novi, Jadranka Kosor nema autoriteta da nastavi s antikorupcijkom čistkom među svojim ministrima, Vlada se opet zadužila za 500 milijuna eura, najavljena su a neka i provedena nova poskupljenja, Pukanićevi transkripti otkrili su Pavićevu odnosno EPH-a povezanost s kriminalom. Mislim da je i ovo dosta.
Kako je prenio dični Radio Široki Brijeg, danas u 14 sati i 10 minuta policijski službenici PU Široki Brijeg, temeljem zahtjeva Interpola, u Knešpolju su lišili slobode Ivana Lasića zvanog Gorankić, rođenog 1934. godine, s prebivalištem u Mostaru, stoji u priopćenju MUP-a ZHŽ-a. Uhićenog Lasića potražuje Interpolova podružnica Wisbaden, a isti je osumnjičen za kazneno djelo pomaganje i poticanje na ubojstvo. Uhićeni Lasić bit će smješten u prostoriji za zadržavanje PU Široki Brijeg do trenutka kada ga preuzmu policijski službenici nadležne agencije.
Podsjetimo se, Njemački savezni kriminalistički ured (Bundeskriminalamt - BKA) je prije nekoliko tjedana objavio na svojim internetskim stranicama tjeralicu za trojicom hrvatskih i jednim državljaninom BiH svezi s ubojstvom hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića 1983. godine. Hrvatski državljani su Josip Perković (otac Saše Perkovića, savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika RH Stjepana Mesića), Zdravko Mustač (stric Biance Matković, najavljene novopečene ministrice bez portfelja u vladi premijerke Kosor), te Boris Brnelić iz Rijeke (do danas nije poznato s kim je iz vrhova vlasti u srodstvu, osim što mu je brat bivši riječki gradonačelnik, Ivan Brnelić).
Novi Feral, gotovo da ignorira temu Perković-Zagorec, pa ćemo se u razmatranju novih momenata u medijskom "pranju" prljavog rublja Predsjednika Mesića zadovoljiti onime što nam je u Predsjednikovu obranu ponudio Nacional.
Tekst Berislava Jelinića u kojem se Zdravka Folnegovića iz Švicarske proglašava autorom falsifikata o Sanaderovom zlatu još je jedan autogol Mesićeve medijske bojne. Kaže se da je Folnegović autor falsifikata o 12 milijuna DEM uplaćenih od jedne duhanske tvrtke na račun Ivića Pašalića, da je 2002. posjetio Ured Predsjednika i obećao dokumente o kriminalu Ivića Pašalića i Ive Sanadera, da je bio pripadnik specijalnog policijskog tima Ranka Ostojića, te da je Ostojić još 2003. tražio da se dokument o zlatnim polugama objavi. Zaključuje se da je Mesić prije četiri godine spriječio Ostojića da predizborno prljavo igra protiv Sanadera, pa da nema logike da je Predsjednik taj dokument davao na procjenu Vladimiru Zagorcu.
Današnji Novi list donosi potvrdu moje informacije da je Tomislav Karamarko u SOA-i zaposlio kći propalog špijuna Damira Lončarića, donedavnu zaposlenicu firme Hrvoja Petrača. Ali, novinari Sergej Abramov i Ladislav Tomičić otišli su i korak dalje te otkrili da je u SOA-i zaposleno još desetak osoba s jakim rodbinskim i stranačkim vezama: Mauricio Perović, Adriana Barišić, Ivana Mladineo, Petar Posilović, Mislav Korljan, Mario Odak, Branko Brletić, Marija Brajko, Dinko Majić, Jerko Ljubičić...
