pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Slušam danas na 101 Rožića i ne sjećam se što je točno rekao, no rezultat njega je ovaj tekst koji počinjem jednim postizbornim komentarom o HSPu. I vrapci na grani znaju kako je HSP prošao na izborima (ili možda bi bolje bilo reći: "kako nije prošao na izborima") i valjda ironije radi jedini koji je prošao je u stvari Anto Đapić.

O Anti Đapiću, tom kvazi magistru puno se pričalo i niti u jednom suvislom razgovoru nitko nije uspio pronaći tu principijelnost i stroge stavove o kojima se uvijek govorilo. To je više bila fasada namijenjena onima koji HSPu daju njegovu osnovnu moć, a to su birači, no u času kada su se trebale dijeliti karte vlasti, Đapić je više bio poput arapskog trgovca kod kojega je cjenkanje sastavni dio rituala prodaje do točke kada ako i pristanete u samome startu na njegove zahtjeve, on se osjeća prevarenim jer vam nije morao napraviti niti jedan jedini ustupak. HSP je poznat i po tome da reciklira odbačene kadrove koji su na različite načine bili diskreditirani, počevši primjerice od famoznog Zeca i svega onoga što se pod okriljem politike događalo u Požeškoj kotlini ili pak recentnija akvizicija u vidu Mate Granića koji se eto uspio ugnjezditi kao savjetnik (navodno za vanjsku politiku u kojoj HSP nikada nije niti participirao).

Predizborno vrijeme idealno je za početak mnogih radova, iako možda ne izgleda logično da se u zimskom periodu počinje graditi na sve strane, ali je tako / Više se nitko niti ne pita otkud se u predizborno vrijeme stvore svi ti silni novci / Otvorena je tako gradnja Pelješkog mosta, drugog po veličini mosta u Europi! Pa nismo mi bilo tko! / Cesta zvana čežnja – Dalmatina, tužno spava zimski san, dok ponovno ne dođu dva mjeseca turističke sezone / Počelo prepucavanje na hrvatskoj političkoj sceni / Zabrinjavajuće izjave znanstvenika – Crnci manje inteligentni od bijelaca, što će uistinu pomisliti malo dijete koje pročita ovakvu izjavu jednog znanstvenika / Abeceda životinjskog ludila i bakterija, opasnih po život / Budući da smo se svi zasitili Vlatke, malo o Nives Celzius
Šta bi se sve izgradilo po Hrvatskoj kad bi izbori češće bili

U jednom od nedavnih postova sam se malo osvrnuo na završetak rada ovoga mandata Sabora a vezano uz pregovore s EU i činjenicu da Hrvatska u tom procesu pomalo šepa (što god Jose Manuel Barroso mislio/govorio o tome ;-). Ono malo preostalog optimizma je svojim komentarom ubio kolega opinioiuris (za neupućene - „ministar pravosuđa“;-).

Elem, u tom postu sam se osvrnuo i na činjenicu da nekako radu Sabora u protekle 4 godine nije posvećena dovoljna pažnja te sam izrazio očekivanje/nadu da će se malo medijskog/internetskog prostora posvetiti i toj temi.

Ali, u međuvremenu je uhapšen „ministar informiranja“ (Peratoviću, drž' položaje i ne odstupaj ni milimetra !), Sučani Hvar se opet „budi“, premijer i predsjednik su ručali u nefunkcionalnoj menzi (!!!) i sve u svemu, opet smo na dobroj staroj „hrvatskoj stazi afera“.

Gostovanje saborske zastupnice Ruže Tomašić iz HSP-a u emisiji "Nedjeljom u 2" bilo je svakako jedna od boljih emisija tog serijala, čija kvaliteta i inače ovisi o zanimljivosti pojedinog gosta.

Poznata je priča o saborskoj zastupnici koja je prva imala petlju javno objaviti ime dilera droge na Korčuli i na taj način pridonijeti njegovom zatvaranju, nadam se na dugo vremena. To je samo po sebi vrijedno poštovanja, no ono što mi je još i više bilo drago vidjeti je iskrenost na koju smo potpuno nenavikli kod političara.

Emisija je bila laka i zanimljiva za gledanje baš zato što je Ruža na pitanja odgovarala jasno, iskreno i točno ono što je se pita, čak i onda kad su pitanja bila škakljiva. Čak ni Stanković s njom nije imao potrebu, kao inače, postavljati hrpu agresivnih potpitanja da bi dobio iole suvisao odgovor. Ukrtako, nije bilo muljanja. Drugo, žena je rekla da nije nikakav čudotvorac i da može samo pomoći, a prava odgovornost je na roditeljima i svima koji joj se žele pridružiti.