pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Bugari i Rumunji postali su građani Europske unije ravno 17 godina nakon pada komunizma čime su načelno stekli široki set prava koji pripada stanovnicima političke integracije koja sada broji 27 država članica i pola milijarde stanovnika. Makar EU još uvijek nije država (jer ne propisuje vlastite poreze, nema vlastite snage prisile i nema "kompetenz-kompetenz" tj. mogućnost dodjeljivanja ovlasti sama sebi već joj to moraju povjeriti članice) dobivanje "citizenshipa" ovog autonomnog pravnog sustava državljanima Bugarske i Rumunjske donosi ili će donijeti brojne prednosti.

Najosnovnija od njih je rezultat presude fundamentalnog Van Gend en Loos slučaja iz 1963. koji je u povijesnim trenucima hladnog rata i Kubanske krize uspostavio presedan prema kojem pravo Zajednice (danas Unije) ima direktan učinak što znači da se pojedinci odnosno Bugari i Rumunji mogu pozvati na to pravo pred nacionalnim sudovima. Dapače, oni imaju pravo tužiti državu ako nije implementirala smjernicu EU koju je bila obavezna implementirati (slučaj Francovich) čime su stekli široko pravo pozivanja na odgovornost neefikasnog državnog aparata. Ulaskom u EU Bugari i Rumunji značajno su proširili količinu pravnih propisa na koje se mogu osloniti na sudu pri čemu u sukobu domaćeg i europskog prava prevagu uvijek odnosi europsko (nacionalno se ne poništava, samo se ne primjenjuje). Bugarska i rumunjska budućnost od sada je vezana nizom smjernica, mišljenja, presedana Europskog suda pravde (koji ne treba miješati s Europskim sudom za ljudska prava koji pripada Vijeću Europe, autonomnoj organizaciji), osnovnih načela i sličnih regula koje uređuju tržište i građanski život propisujući štošta, od funkcionalnosti WC-a u ugostiteljskom objektu do dokidanja monopola.