U gotovo dječje šarmantnom stilu i obrana Milana Martića posegnula je za prebacivanjem odgovornosti i fokusa kao manevrom izbjegavanja adresiranja odgovornosti optuženika. Završna riječ Martićeve obrane posvetila se tako terećenju hrvatskog vodstva za "organiziranje oružane pobune na teritoriju Jugoslavije", optuživanju Milana Babića za lažno svjedočenje i predbacivanju sudskom vijeću što je prihvatilo Babićev iskaz nazvavši takvu praksu "nepoznatu civiliziranom svijetu".
Nakon što je prije dva dana Tužitelj zatražio doživotnu kaznu za bivšeg čelnika odmetnute Republike Srpske Krajine zbog zločina na području Krajine i granatiranja Zagreba, Martićev branitelj Predrag Milovančević završio je case za obranu argumentirajući odgovornost hrvatskog vodstva umjesto neodgovornosti Milana Martića, kojeg je u završnoj riječi jedva spomenuo osim u onom dijelu koji Martića opisuje kao omiljenog "heroja" koji nikad nije pokazao svoje nacionalističko lice vlastitim susjedima čiji je jedini grijeh bio, kao i kod tisuća žrtava diljem bivše Jugoslavije u 90-tima, da su različite nacionalnosti.