Uspjeh prevladava, skoro bez ostatka.
Bistre zabave na pomolu. Hrvatska puzi naprjed na putu uspjeha, iskusna u svijetu i izvan svijeta. Herojski ritam ne popušta. Elita u turbo gužvi. Žene u orbiti. Slabosti ponekad ojačaju, tek toliko u slavu uspjeha odmah potom. Nadmoć uspjeha je neupitna i kad dojmljive tromosti i sumnjivosti uspjeha buknu. Dapače, novi uspjesi niču i na pustoj zemlji. Još se traže promjene i novi uspjesi, i to ide. Bez vezarije tipa tko je jamio jamio su izgledale na trenutak uvjerljivo, a brzo potom manje od davnog snijega jer se mogućnosti šire.
Društvena i politička matica je čvrsto u raljama uspjeha, skoro kao beznadežna žrtva, gore nego u nogometu. U nogometu puze dvije prakse. Reprezentacija učvršćuje koncepciju aktivne i napadačke igre, što zasad ide dobro. Ostala glavnina, koja je kontinuitet, učvršćuje koncepciju izbjegavanja, neku vrstu miroljubive i aktivne koegzistencije, i ide joj još bolje, neovisno o rezultatima.