Čitam nekoliko novina dnevno, usporedo članke o istoj temi. Cijelo vrijeme u firefoxu mi je otvoreno nekoliko portala na kojima paralelno pratim vijesti (opet, naravno, iste). Već sam pomalo umoran od analiziranja koje su novine sklonije kome, koji je novinar „na čijoj strani“. Premda pokušavam biti naivan i ne misliti da je baš svaki članak u kojem se nekog ocrnjuje pokušaj ili rezultat medijskog reketa, ali kada ovako čitate vijesti, neke stvari postanu prokleto očite. Svaki dan barem ovlaš bacim pogled na Guardian i uzdahnem jer mi u domaćoj žabokrečini i nije od neke pomoći…
Postizanje sporazuma o arbitraži sa Slovenijom, sporazuma koji u biti ne znači ništa, jer se njime ne riješava niti jedno otvoreno pitanje između Hrvatske i Slovenije, značilo je promociju Jadranke Kosor kao vrsnog majstora, genija pače, na diplomatskom planu.
Ona je eto riješila nešto što "dragi Ivo" nije uspijevao 6 godina.
Tipično za nju; pronalaženje rješenja kojima se ne riješava ništa.
"Prazna ničla" rekli bi Slovenci.
Ali Jadranka postaje nacionalna heroina, bez pokrića naravno.
Otvaranje istraga u nizu korupcionaških afera u koje su do grla umočeni vrhovi vlasti pripisuju se kao zasluge aktualne premijerke i još pojačavaju dojam o njenoj sposobnosti i odlučnosti u borbi protiv korupcije.
Samo ta "odlučnost" ima i naličje jer faktički ne dotiče istaknute "igrače" kao što su Kalmeta ili "barba Luka", a kadrovska rješenja i u HEP-u i u HAC-u, ako nisu gora od prethodnih, bolja sigurno nisu, pa niti ne garantiraju da će se u tim javnim poduzećima raditi na suzbijanju kriminala i korupcije.
Treba li napomenuti da dosad HŽ nije niti okrznut, a u njemu afera sustiže aferu.
Gube se i ljudski životi, pa ništa, Kalmeta je jači.
'Ako se ponovi kriza poput one u jesen 2008, naše mogućnosti obrane daleko su manje. Potrošili smo sve mehanizme i rezerve koje smo imali i moramo priznati sebi da smo prošli mnogo bolje nego što se itko mogao nadati', rekao je Željko Rohatinski, guverner HNB-a obraćajući se prisutnima na 19. konferenciji Zagrebačke burze u Splitu. (tportal)
Nisam već dugo drobio na temu ekonomije pa eto, posložilo se nekoliko događaja koji su mi taman razvezali jezik. Rohatinski je jučer govorio o krizi. Ono što je on otprilike rekao je to da je HNB u proteklim godinama pokušavajući obuzdati pretjerani unos gotovine u državu banke natjerao na velike rezerve. Taj potez je povećavao hrvatima cijenu kapitala, no u času kada je pukla kriza imali smo padobran u obliku velikih bankovnih rezervi čijim je otpuštanjem održana koliko-tolika likvidnost sustava. S druge strane, zbog pretjerane osjetljivosti državnog proračuna na fluktuacije u zemlji, osobito na potrošnju koja je dramatično pala (od uvoza pa na dalje) - država je u stvari ta koja je "posaugala" sve novce na tržištu te je financiranje banaka prema stanovništvu i poduzetnicima praktički stalo (ne baš, ali otprilike). Problem je u tome što je rohatinski svoje karte ispucao i sada očajnički za stolom pogledava druge igrače sve se nadajući da će netko nastaviti njegov niz. Nekako si mislim da je neshvaćen i usamljen.
Ovih dana objavljeni su i posljednji podaci o kretanju stope inflacije u Hrvatskoj i u Europi. No, prije toga, mali uvod.
U već opjevanom članku u kojem si je očito bunikom obliveni Sanader pripisao toliko zasluga da bi bez njega Zemlja vjerojatno već prije nekoliko mjeseci završila u obližnjoj crnoj rupi, premijer je samo ovlaš spomenuo i inflaciju. Izjavio je slijedeće: "Nužno je vratiti se u ljeto 2008., kada je inflacija bila na razini oko osam posto, a cijeli je niz gradova i lokalnih uprava podignuo cijene komunalnih usluga. Nisam za nikakvo spavanje na lovorikama, jer je zadaća Vlade da se odgovorno ponaša, napose u ovim kriznim vremenima."
Iz njegove izjave dade se zaključiti da je problem inflacije prošlost i da je on za navedeno zaslužan, dok su problem inflacije, naravno, uzrokovali neki gradovi i općine. Kako tipično za Sanadera koji nikad za ništa loše nije kriv, ali je uvijek zaslužan za sve dobro.
Vidim da postoji nesuglasje oko toga jesmo li u krizi ili nismo, čak bih išao toliko daleko da bih se složio s aktualnim premijerom (Ivo Sanader op.a.) koji je prije nekoliko dana rekao kako Hrvatska nije u krizi - čini mi se da se on i ja slažemo kako kriza tek stiže - pa se stoga zbunjujući potezi primjerice Rohatinskog, gdje je on u proteklih niti 90 dana bankama otpustio 12mlrd kuna i još ih zadužio za dodatnih 7.5mlrd možda čine previšepaničnima osim ako je neka frka u tijeku, no kako imamo otvorenu vlast koja nam je povijesno uvijek priznavala kada je bilo problema - doista ne vidim razloga za tako nervozne reakcije (možda se Rohatinski malo umislio zadnjih dana nakon što je dobio nagradu pa se i opustio i postao kreativan, tko zna).
Anyway, pogledajmo što je to kriza i kako je dožvljavaju stranci. Za početak što kaže struka:
Ivo Sanader 12. Siječnja je dao intervju Hrvatskom radiju u kojemu je iznesao i nekoliko, blago rečeno, nebuloza zbog kojih je taj intervju ostao u svojevrsnoj medijskoj blokadi i morate se dobro pomučiti da ga nađete. Zanimljivo je kako medijima uglavnom nije bilo interesantno komentirati Sanaderovu izjavu da „Hrvatska nije u recesiji“ iako je prije samo mjesec dana izjavio da smo u banani.
Istina je ipak tmurna i neumoljiva. Hrvatska je u recesiji, a nelikvidnost je poprimila razmjere s kraja devedesetih, ako ne i premašila. Sve državne firme obustavile su sva plaćanja koja nisu nužna za funkcioniranje sustava i to ne samo zadnjih mjesec dana. Takva situacija počela je još u zadnjem kvartalu prošle godine kada su se malo po malo reducirala plaćanja. Sada smo već došli u takvu situaciju da je slijedeći korak obustava plaćanja svima.
Siječam se kad je HDZ ,predsjednik Vlade i njegovi apartčiki napali guvernera NBH okrivivši ga za loše ekonomsko stanje u zemlji.-zbog čvrste kune koja potiče uvoz i golemog zamrznutog novaca koji su zbog kaznenih mjera za zaduživanje i inozemstvu banke morale pohraniti kod HNB.
No postupci Guvernera pokazali su se do danas proročanskim.
Pa to je vidio i ostatak razvijenog Svijeta.Gospodo iz Vlade učite Ministre finacija ponavljajte lekcije nije baš sve u životu tako smiješno kako se na Vašem licu vidi u medijima. Pa nije to zajebancija uz " belu".
Ministru financija ,(kojem nebih dao ni da vodi financijsko- računovodstveni sektor neke kompanije), tada je cijena novca bila važnija od guvernerove preporuke.
Ne tako davno, pred 400-tinjak dana Crobex se strmoglavio za nekih desetak postotaka, na „samo“ 4500 bodova. Vrli premijer je to prokomentirao riječima da je kapital vrlo osjetljiv i da financijsko tržište reagira na svaku najavu, kao što je najava uvođenja poreza na kapitalnu dobit. »Ova vlada neće uvoditi porez na kapitalnu dobit«, poručio je Sanader, dodavši da je Vladin primarni interes ojačati financijsko tržište. Primjedbe i prijedloge oporbe o oporezivanju zarade na dionicama odbacio je kao politički pogrešne rekavši kako će to možda doći na red za pet ili šest godina kada hrvatsko financijsko tržište bude stajalo uz bok razvijenijima.
Rekao je to Sanader u kampanji kada popljuješ sve što predlaže suprotni tabor, zašto bi prijedlog o oporezivanju kapitalne dobiti bolje prošao? Dobio je tu Sanader nešto bodova jer je odbio nametnuti porez novim „nanokapitalistima“ koji su odlučili kupiti paket dionica T-HT-a. Da je tada uveden porez na kapitalnu dobit, mali dioničari ga i ne bi previše osjetili (a pogotovo sada, kada smo se svi kao dioničari smanjili – još bi „dobili“ povrat poreza) bez obzira koji bi iznos bio određen kao prag od kojeg se oporezuje zarada."
Počeci su uvijek dobri za postavljanje vizija koje želimo sustići, pa tako i ove godine da pokušam s jednim takvim vizionarskim pogledom u budućnost; i to onom vrstom pogleda kojeg možda imate kada se na vrhu nekog brda zagledate u horizont dok vam oko ne zasuzi, fokus smanji u jednu malenu i daleku točku i dok sve ostalo ne postane pomalo neoštro.
Promatram ekipu na pollitici i očigledno je da frustracija raste, mislim da je razna te frustracija zasada još uvijek preniska za konkretniju akciju, no napetost se sasvim sigurno osjeća u zraku. Mnogi misle da stvari idu u krivom smjeru i poput meteopata nije nam potrebna vremenska prognoza da bi znali da se osjećamo loše. Nešto treba učiniti kako bi se stvar pokrenula s mrtve točke (ili barem zaustavila silazna putanja) pa eto da i ja napišem nekoliko osnovnih ideja koje smatram da je nužno zadovoljiti kako bi se stvorile pretpostavke da ova zemlja postane sretnije mjesto.
Samo da se povijest ne ponovi. Većina je hrvatskih medija prenijela vijest da je Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, u izboru mjesečnika The Banker proglašen guvernerom godine. Ponajprije, kao što je i red valja čestitati Rohatinskom.
Zatim, kao što je običaj u sportu, valja podsjetiti na prijašnje slične hrvatske uspjehe. Naime, 1997 godine u rujnu, u izboru časopisa Euromoney tadašnji hrvatski guverner Marko Škreb proglašen je najboljim centralnim bankarom Srednje i Istočne Europe, a ministar financija Božo Prka najboljim ministrom financija.
Bilo je to, sjetimo se, u vrijeme kad su problemi s Dubrovačkom bankom već bili poznati stručnim krugovima, a iste te jeseni u saborskoj raspravi o izvješću Hrvatske narodne banke s njima se mogla upoznati i politička javnost, ali nju ta tema uopće nije zanimala.
Medjutim, samo šest mjeseci nakon trijumfa dvojice hrvatskih financijaša, Dubrovačka banka je eksplodirala, a kriza koja je uslijedila očistila je iz sustava 14 hrvatskih banaka i koštala štediše i porezne obveznike oho-ho.
Neovisni, ali ne i neutralni