Svašta se događalo u ovih gotovo dva mjeseca mog izbivanja s pollitike. Počeo sam pisati o utjecaju golf terena na okoliš, međutim "puknula" nas je financijska kriza par excellance pa s dnevnikom ne moram žuriti: „belosvetski “ hohštapleri jesu napokon dobili zakon koji im omogućava neslućeno bogaćenje, ali zato banke trenutno ne daju kredite na koje su računali! Tako se zakon silom prilika sam stopirao, dok ga, vjerojatno, ne ukinu. Počeo sam pripremati i dopunu dnevnika o Sisku jer tamo je situacija još gora nego što je bila (ako je to uopće moguće – bio sam u Sisku pred neki dan provodio neke izvide i mogu samo reći: grozno) ali srećom, INA i dalje nije odgovorna ni za što. Sud je presudio da Asim Kurjak nije odgovoran ni za što, pa smo izgleda pogriješili i Marijana i ja s jednim drugim dnevnikom .
Ono što izgleda nisam pogriješio (jer sam dobio potvrdu jučer i danas u medijima - sada bi mi moja žena rekla „eto, jesam li ti rekla!?“ - pa je ovaj dnevnik u tom, jesam-li-vam-rekao stilu): još u prvom dnevniku kojeg sam napisao ovdje, a bavio se Rockwoolom pitao sam se da li netko stoji iza prosvjednika i da li netko plaća za tada im ponuđenu pravnu pomoć jer će svaki takav spor biti neizvjestan i dugotrajan. To sam dodatno razradio u dnevniku Duhanski dim iznad Rockwoola uz osudu politikantstva i jeftinog sakupljanja bodova.
Opet je netko povukao okidač: ne, nije mala Marijana, ovaj put je to Rockwool. Oh, kako sam predvidljiv… Napisao sam dnevnik pred nekoliko dana, ali stalno dobivam nove vijesti i nikako ga ne stignem ažurirati. Zato ide ovakav, u očekivanju nastavka. A nastavak bi mogao biti već u ponedjeljak, tematska sjednica u Pazinu.
Za sve je kriv Google, prokleta tražilica čiju adresu utipkam tijekom dana više puta nego bilo čiji telefonski broj, jer nisam na licu mjesta, a zanima me najnoviji razvoj događaja s Rockwoolom. Pogledam malo bolje i para na uši, čekaj malac, rekao bi Zvone Radikalni. Plaćeni oglas kod pretraživanja pojma Rockwool, i to koji?! Ali o tome nešto kasnije.
Počelo je vriti u Potpićnu. Pisao sam o tome u prva dva svoja dnevnika. Pred par dana je čak i sommelier Jakovčić bio pored tvornice s prosvjednicima (doista samo na kratko). Vele mi prijatelji iz okoline da je teško vrijeme i da nešto smrdi. Kada mi oni to kažu, onda vjerujem da nešto smrdi. Na žalost, poslom sam ovog puta nešto istočnije, pa se ne mogu osvjedočiti vlastitim nosom u situaciju u Lugu, informiram se iz medija - gledam ružne slike na dnevniku: ženu na rubu živčanog sloma - vrišti protiv Rockwoola, njoj očito izvora svih zala pred kućnim pragom, a onda novi kadar: plavuša, tvorničko glasno grlo, omiljeni junak komentara i transparenata Pićanštine - čuvena Anđa (uspjela je Anđa zaratiti sa svim živima oko tvornice, a bojim se i u tvornici – valjda živi u kući na osami, jer ako živi u stambenoj zgradi, jamačno je to zanimljiv ulaz): popravlja kosu i ljulja se u kadru dok ponavlja mantru kako sva mjerenja pokazuju da je sve u redu. Ali, gospođo Anđo, što je sa snimkom na kojoj se vidi da desetak minuta ispuštate dim na krivom dimnjaku kojeg inače ne koristite? Da li su i ti dimovi zabilježeni i da li je i to normalno? Uvijek tražim i uvažavam snagu argumenata: ovaj detalj Anđa ne spominje.
Nisam mislio pisati više o maloj Marijani jer ona to svojim likom i djelom (za sada) ne zaslužuje. Jer, kao što sam rekao u prethodnom dnevniku:
Zasigurno će mala Marijana morati pojesti još mnogo špinata u životu dok ne postane pravi, istinski borac za zaštitu okoliša, nije dovoljno samo se domoći fotelje. Dok se to ne dogodi, dok mala Marijana ne postane pravi političar, odgovoran za svoje postupke i odgovoran narodu koji ju je izabrao, i kojemu je prisegnula, volio bih vidjeti u tom saborskom odboru ljude od struke i znanja te sa istinskom željom da doprinesu zaštiti okoliša i boljitku društva.
Jelenska je na ovim stranicama pisao o drugim dvojbama oko male Marijane, očito ju on bolje poznaje. Bit ću iskren: osim njenog djelovanja po pitanjima zaštite čovjekovog okoliša, mala Marijana me uopće ne zanima, ali, na moju žalosti, ona je predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša!
Razlog zašto pišem ovaj dnevnik je prokleto jednostavan: kakvoća zraka u Sisku, na koju sam upozoravao i u prošlom dnevniku zadnjih je dana katastrofalna! Naravno, mala Marijana ne mora čitati HINU da bi o tome bila informirana – ona je iz tog kraja i to jako dobro zna. Ali za vas kojima je Sisak samo jedna točka na karti do koje autocesta nikako da dođe (jer nikako da sakupimo dovoljno novaca za tako zahtjevnu cestu na tako nezahtjevnom terenu), prenosim što je o tome rekla HINA:
Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta… scena druga…
Drugi dnevnik iz ekološko-političkog serijala bi se po nekoj logici trebao zvati „Maršal“ ili nešto na tu temu (jer sam inspiraciju za prvi dnevnik dobio u naslovu filma „Kako je počeo rat na mom otoku“, ali novi akter „ekološko-histeričnih“ zbivanja od prije dva-tri dana mi je pomrsio račune i samo dodatno potvrdio moju tezu iz prethodnog dnevnika da se pod krinkom ekologije krije najjeftinije politikantstvo.
Marijana Petir, još uvijek mlada nada HSS-a, saborska zastupnica i predsjednica kluba HSS-a u Saboru ujedno je i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, članica saborskog odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo te još nekih odbora, teologinja i profesorica biologije, izabrana u Sisačko-moslavačkoj županiji, rođena 1975. godine. Sve ljepše od ljepšeg. Kada ovo pročitam pomislim, Bože, hvala ti da imamo ovako mladu, istinoljubivu i obrazovanu zastupnicu na čelu odbora koji bi trebao skrbiti o okolišu. Ali da li je tako?
Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta…
Svima su puna usta ekologije, ali ih je malo koji je i uistinu imaju na umu. Ne smatram se ekologom, ali sam profesionalno vezan uz zaštitu okoliša, održivi razvoj i još neke tako rado izgovarane fraze u medijima. Vjerujem da je industrijska proizvodnja u svim dijelovima ove zemlje moguća, potrebna i nužna ali uz sustavno inzistiranje na primjeni ekoloških normi i strogi nadzor. Držim da su trgovačka društva u pravilo law-obidient (odnosno da se pridržavaju zakona) a ne socialy-responsible (društveno odgovorna). Neke naše ekološke bombe nisu izravno vezane uz industrijsku proizvodnju, ali se o njima šuti. Bude li interesa, možemo i njih razmatrati.
HDZ je poneka genijalan u pokrivanju svoje nesposobnosti - odnosno srazmjerno nesposobnosti da uopće nešto naprave, sposobni su lagati do besvijesti i za sve optuživati nekoga drugoga. Nažalost u tome im pomaže i nepostojeća oporba, koja je ovih dana više nego ikada zabavljena sama sobom i ne zanima ih što se u državi uopće događa. Tako je Šuker jučer lupnuo Da se Račanova vlada nagodila za Hypo ne bi bilo veće štete i ostao živ. Pokojnik mu ne može odgovoriti, a ovi danas imaju pametnijeg posla.
Ponukao me bijesdrugi svojim bezobraznim komentarom na CNN-a i Sunčani Hvar - iako to ne čudi, sad kad su dobili izbore nakon četiri godine laganja i mazanja, tko vas šljivi, tko vam je kriv što imamo još četiri godine za još veće laži, bahatost i cijelu poznatu HDZ-ovu paletu. U nedjeljnom Jutarnjem listu, kojeg bijesdrugi, sada naziva ozbiljnom novinom, jer više ne otvara afere, naletio sam valjda na ozbiljnu temu (neka me ispravi ako sam u krivu). Tri stranice posvećene nekoj temi, a ne radi se o skandalu - onda mora biti da je zanimljivo. Bale u Istri su našle način kako se iskobeljati iz kaljuže koja ih okružuje. Ili su barem pokušali... Nemojte se čuditi sličici - dinosaur s ilustracije je zvijezda budućeg tematskog parka u Balama...
Ovih dana, saga o Rockwool-ovoj tvornici kamene vune u Pićnu u Istri stigla je u novu fazu, koja se za razliku od dosadašnjeg tijeka unutar tvorničkog kruga, odvija na burzama i u hodnicima EU birokracije u Bruxellesu. Najnovije vijesti mogu se pročitati ovdje
.
Neupućeni promatrač zapitati će se što se zapravo dogadja, tko je taj Rockwool koji truje Hrvatsku i kako je uopće moglo doći do ovakve zavrzlame oko najveće greenfield investicije u Hrvatskoj? I, napokon, čija je odgovornost za ovakav razvoj situacije?
Nakon višemjesečnih natezanja inspekcijskih službi i investitora tvornice u Pićnu, proizvodnja još uvijek stoji i, prema riječima rukovodtsva koncerna Rockwool bez izgleda je da započne prije proljeća. Istovremeno, većina u Hrvatskoj bi bila najsretnija da do početka proizvodnje nikada niti ne dodje i da kada bi to bilo moguće, tvornica „ispari“ i nestane.
U tekstu Kako zeko oštri kandže i priča p… od 02.01.2008. godine pisao sam o zauzimanju „pregovaračkog položaja“ hrvatske diplomacije i o tijeku pregovora s EU:
Ali isto tako gospodo, ne očekujte da ćemo se više dati naguziti kao do sada. Ne očekujte da će neka vaša velika firma opet doći i sagraditi pogon u Hrvatskoj koji je izveden suprotno izdanoj građevinskoj dozvoli, koji slijedom toga nema uporabnu dozvolu jer zagađuje okoliš a za koji je ta vaša firma dobila državnih subvencija od RH u visini četvrtine projekta. Kada joj inspekcija zatvori pogon, velika mama kuća plače u Bruxellesu, pa onda EU administracija šalje prijeteće prosvjedno pismo i kaže da će se to odraziti na pristupne pregovore!? (I dalje dobro zvuči).
Danas Business.hr u priči o prijetnjama iz EU zbog Rockwoola (u daljnjem tekstu RW) donosi više detalja o tome. U podnaslovu donosi: Ucjena iz Bruxellesa: Europska komisija zatražila je od Hrvatske posebni tretman danske tvornice kamene vune, dajući do znanja da bi zaustavljanje te investicije negativno utjecalo na pregovore s EU u kojima se „posebna pažnja pridaje pravnoj sigurnosti ulagača.“
Neovisni, ali ne i neutralni