Promatrao sam prije nekoliko dana diskusiju koja se razvila ispod dnevnika Roberta Hirca, gdje je najjednostavnije rečeno bio izvrgnut poprilično žestokoj kritici a njegov dnevnik, od naslova pa na dalje proglašen je teškom demagogijom. Bacite pogled i provjerite sami.
Zanimljiva mi je ta situacija u kojoj se bilo što predloženo ne smatra dobrim ili točnim. Kako je to moguće da ima toliko toga što prepoznajemo da ne valjda a istovremeno nismo u stanju prepoznati i pohvaliti barem neke stvari koje valjaju i imaju smisla? Čisto statistički gledano, vjerojatnost je da u programu i Kukuriku-a i HDZ-a mora biti nešto što je dobro i originalno? U času kada su programi HDZa i Kukurikua izišli van, uzeo sam si truda i kaznio se čitanjem tog teksta. Ukratko, malo toga pametnoga ima unutra osim velikih i opširnih referenci na ono što je bilo i relativno neodređene reference na ono što bi trebali imati u budućnosti. Ja pak mislim da je situacija u biti vrlo jednostavna i da se može riješiti na poprilično jednostavan način i evo tu nekoliko temeljnih ideja koje mislim da bi trebalo provesti, neke od njih su kratkotrajne, neke dugotrajne, neke možda i utopijske:
Ne bih želio da se shvati pogrešno, da idem braniti „hanhan“-a zato što se slaže s mojim ovdje iznesenim stavovima (uostalom poziva se i mene pa moram reći). Možda je „hanhan“ mogao malo više napisati i staviti koji detalj više, pa ću ga ja dopuniti (malo niže), ali govoriti opet i opet o nečemu što se događa nama pred očima bez reakcija - što nije korektno.
Je li „hanhan“ krivo shvaćen?
Robert Hirc u kolumni 23.11.2007 dakle uoči izbora postavio je pitanje Zašto HDZ mora otići :
U ovom tekstu želim reći nešto o krizi morala koja prati HDZ-ovu vlast na odlasku.
Kad se pročita vidi se da Robert Hirc (ne poznajem ga i ne znam ni koju funkciju ima u HNS-u) - ovdje na Pollitici se pojavljuje ipak više kao javna osoba. Svakako nije odgovoran za ponašanje vodećih ljudi u HNS-u, a ni problem kojeg ovdje razmatramo nije pitanje samo HNS-a). No „hanhan“-ovo pitanje mi se čini da je dobro, pravilno i nimalo osobno postavljeno, pa bi bilo dobro spremiti osobne ljutnje a misliti globalno.
Danas, u petak 23. studenog 2007., dan prije izborne šutnje, snimio sam ove fotografije.
One prikazuju na koji način HDZ odrađuje svoju promidžbu - lijepljenjem svojih plakata preko tuđih. U ovom slučaju HNS-ovih, ali i neke druge stranke (HDZ-ovi koalicijski partneri) nisu pošteđene.
Je li to moralno? Nije. Je li dozvoljeno? Nije. No, tko za to mari!
Navike koje su stjecane 4 godine ne mogu se preko noći promijeniti, čak ni dva dana prije izbora. Znate onu priču o vuku, dlaci i čudi.
Lokacija: Zagreb, Gračanska cesta blizu Mihaljevca.
Slike su nadopuna mog današnjeg teksta "ZAŠTO HDZ MORA OTIĆI"
Svaki daljnji komentar je suvišan!
Proteklih tjedana u svojoj sam kolumni opisao čitav niz što gospodarskih, što običnih životnih tema uz koje su direktno vezani predstojeći izbori. U ovom tekstu želim reći nešto o krizi morala koja prati HDZ-ovu vlast na odlasku.
O svim makroekonomskim pogreškama ove Vlade pisao sam već više puta. I ne samo ja. Tisuće tekstova već su objavljeni na tu temu. Ono o čemu pišem danas je indirektna šteta – usađivanje svijesti u ljude da se na nepošten način može nešto postići.
U protekle 4 godine potpuno je poremećen sustav vrijednosti. Korupcija je postala općedruštveni problem, a ucjene koje proizlaze iz takvog sustava postale su najnormalniji način javnog obraćanja. Primjer za to je najnoviji slučaj zastrašivanja štediša Osječke gradske banke u stečaju. Stečajni upravitelj, postavljen od HDZ-ove vlasti otvoreno prijeti ustrašenim štedišama posrnule banke da svoj novac neće vidjeti ako na izborima ne daju glas HDZ-u.
U petak, 16. 11. 2007. u Hrvatskoj je obrtničkoj komori održan okrugli stol na temu „Zahtjevi hrvatskih obrtnika za buduću vlast“.
Ovaj tekst je zapravo neformalni opis događanja na skupu.
Sudionici skupa su bili:
za HDZ ministar gospodarstva Branko Vukelić
za HNS predsjednik Središnjeg interesnog odbora za gospodarstvo Robert Hirc
za HSP predsjednik Odbora za gospodarstvo Marko Kolaković
za HSS član Predsjedništva Željko Pecek
za HSU član Središnjice Rudolf Benček
za SDP direktor Zagorske razvojne agencije Siniša Hajdaš Dončić
(redoslijed predstavljanja sudionika kopiran je s internetske stranice Hrvatske obrtničke komore).
Organizatori su se već na samom početku našli u problemu. Naime, za predstavnike političkih stranaka bilo je predviđeno 6 fotelja, a u njih se željelo sjesti 7 ljudi. Pogađate, riječ je o koaliciji HSLS-HSS. Predstavnici obje stranke su htjeli govoriti, ali fotelja nije bilo dovoljno. Tako je predstavnik HSLS-a nevoljko odustao od sudjelovanja na okruglom stolu.
Razgovaralo se o temama:
Do izbora je ostalo još vrlo malo vremena. Prateći kroz medije, vidim da je u HDZ-u neviđena mobilizacija. Sve što su radili u protekle 4 godine sad dolazi na provjeru javnosti.
Krenulo je s napadima na konkurenciju. Nastavilo se s pravom invazijom plakata u Bosni i Hercegovini, na što su bošnjački političari rekli da ih to podsjeća na težnje širenja Hrvatske do Drine.
Razumijem te frustracije. Osobno mi ne bi bilo drago kad bi u jeku predizborne kampanje u Srbiji, u svrhu glasovanja njihove dijaspore, Zagreb bio obljepljen slikama političara iz Srbije. Neću ih ni imenovati, ali svi možemo zamisliti koji su čelnici srpskih političkih stranaka. Zamislite da nam se smješe s plakata.
No, upravo to HDZ radi u Bosni i Hercegovini u kojoj nema hrvatske dijaspore. Ako Hrvate koji oduvijek žive na tim prostorima proglasimo dijasporom, mi sami im oduzimamo konstitutivnost.
Ono što je također vrijedno kritike je angažman hrvatske diplomacije za račun HDZ-a koja je dobila jasne instrukcije da potiče izlazak dijaspore na izbore. Posao diplomacije je promicanje hrvatskih interesa u svijetu, a ne HDZ-ovih. To nije isto, iako neki misle da jest.
Pišući kolumnu, iz tjedna u tjedan razmišljam kako bih trebao napisati nešto o povratu duga umirovljenicima. I dok razmišljam hoću li tekst nazvati „Na starosti svijet ostaje“ ili „Djed sit, unuk gladan“, HDZ se potrudio proizvesti novu grandioznu besmislicu koja nas zastrašujuće vuče na dno dna preživljavanja.
Dok se još nisam psihički oporavio od rasprodaje dionica HT-a ispod svake razumne cijene, 3 tjedna prije parlamentarnih izbora po drugi put svečano se otvaraju radovi na budućem Pelješkom mostu. Taj će most, hvale se oni, biti jedan od najvećih u svijetu te vrste, veći od onog u New Yorku, a koštat će oko 2 milijarde kuna (bez prilaznih putova).
Pa nismo mi Dubai! Kako ćemo to financirati?
Od kud baš sad taj most?
Odgovor je jednostavan: HDZ-ov prokušani recept koji uvijek pali kod njihovih birača. Sad kad smo obranili vjekovna ognjišta, kad su sve one dinarske i ne znam kakve još vile prestale biti dovoljan mamac za glasove i paravan za gospodarski kriminal, kao i sve druge počinjene štete, e sad je trebalo smisliti novu floskulu, ma koliko nas ona koštala.
Pred početak izborne kampanje, ponovno su iz ropotarnice povijesti izvučeni neki strašno opasni stvorovi za koje smo mislili da se danas mogu spominjati samo u ironično-satiričnom kontekstu.
Smutljivci, mutikaše, prodane duše, vragovi svih boja, coprnice, zli dusi, svi oni plaše desno biračko tijelo. Tako se premijer-kameleon, europski demokrat s jedne strane ogledala i veliki vrač s druge strane koji će rastjerati svu tu gomilu čudnih likova, obraća na predizbornim skupovima svojim simpatizerima i plaši ljude.
Premijer svoje političke suparnike naziva i nekakvim strančicama, ali rado ispod stola preuzima tuđe ideje, da bi ih kasnije predstavljao kao vlastite. Najgrublji primjer je kopiranje HNS-ovog gospodarskog programa, koji je u nekim dijelovima gotovo dolovce prepisan.
Ovaj naslov, osim želje da privuče Vašu pažnju, nažalost nema puno veze s evergreenom iz '75. On tek podsjeća na vrijeme od prije petnaestak godina kad su u Hrvatsku iz prekomorskih i zapadnoeuropskih zemalja došli razni pizza majstori i vlasnici Agram grillova na rubnim područjima velikih gradova.
Na prvi pogled mogli bismo zaključiti da je aktualna prodaja dionica Hrvatskog telekoma od strane Vlade dobar potez. No kad se ova privatizacija pogleda sa svih strana, lako se može zaključiti da se radi o velikoj magli.
