Evo još jednog teksta koji neće nikoga usrećiti, ali će zato mene razočarati njegova recepcija.
Učenje je posao s punim radnim vremenom, 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, sve do trenutka u kojem vrijeme ne istekne i ti se ne nađeš jašući oblake uz zvuke harfe. Neki ljudi međutim misle da odlazak u mirovinu s posla učenja počinje u dobi od dvadeset godina.
Korisni idiot ne kondicionira samo sebe, on također postaje uzročnik i menadžer tog kondicioniranja i u drugima.
Neki od nesretnih članova našeg društva su doista tek ovce koje bezumno jedna drugu slijede bez pokazivanja ikakvog zanimanja za konačno odredište.
Korisni idioti su ljudi koji su u poziciji da svojim radom utječu na druge ljude bez obzira na besmislenost vlastitog postojanja ili svrhe prema kojoj napreduju.
Korisni idioti pričaju, korisni idioti ne slušaju. Njihova sposobnost je ograničena samo na pamćenje. Problem s ovakvim načinom gledanja na svijet je taj što isključuje kritičko razmišljanje, intuiciju, empatiju i mudrost.
Ironično, ponekad su najbolje kvalitete dobrih ljudi one najgore kvalitete korisnih idiota, i obrnuto.
od prvog plača pa do posljednjeg daha,
JA imam svog naredboDavca,
svog roboVlasnika i gospodara televizija
PREPOZNAO iznova jesam...
ako sam sluga trbuha mog, JA sam pošto-poto rob roboVlasnika svog,
ako sam sluga duha moga, JA jesam rob roboVlasnika svog, ALI ALI ALI nisam pošto-poto rob roboVlasnika mog,
a to je ukratko, a temeljno,
nastavljam,
prepoznao jesam... isto JAMČI isto, razlika JAMČI razliku,
ako biram isto, a to je pijesak, izabrao jesam pustinju od pijeska,
ako biram razliku, izabrao jesam livadu od 1000 raznih boja 1000 raznih cvjetova,
nastavljam,
prepoznao jesam... na svim izborima roboVlasnik svaki vodi sveti rat protiv drugog roboVlasnika, to je njihov zakon, to nije moj zakon,
ako biram istog roboVlasnika, izabrao jesam pustinju od pijeska,
ako biram drugog roboVlasnika, izabrao jesam livadu od 1000 raznih boja 1000 raznih cvjetova,
roboVlasnik moj hoće biti zauvijek moj pijesak i pustinja moja,
a JA NE spoznajem ni jedan razlog zašto bih pristao zauvijek biti rob uvijek istog roboVlasnika svog?
Novi Primitivizam Globalne Ekonomije i Psihologije
Robovi su podijeljeni u dvije vrste:
u jednu spadaju oni koji nastoje pobjeći na slobodu, a u drugoj su oni koji forsiraju "status quo", odnosno nastavak robovanja.
U normalnom svijetu ovakva situacija ne bi smjela postojati.
Na Golom Otoku siguro nitko nije bio sretan, naprotiv, netko je sigurno planirao bijeg.
Sada ćemo se malo prošetati vremenom, i iz Golog Otoka ući na velika vrata u zatvor današnjeg, dvadeset vjekovnog progresa, radni kamp.
Rob je konačno priveo kraju savršeni plan za bijeg.
Mislite li da će ostali robovi biti sretni gledajući jednog od njih, konačno slobodnog?
Mislite li da će mu netko pomoći u bijegu na slobodu?
Naprotiv!
Ovaj će se čovjek morati boriti protiv sebi sličnih prije nego sa čuvarima logora.
Zašto?
U današnjem modernom svijetu, ljudi su zaboravili reagirati, ne znaju više ni misliti ni disati bez da im netko drugi ne kaže i pokaže kako se to radi.
O tempora, o mores!
