Od nedjelje 16. rujna na Hrvatskom radiju više se ne će u podne emitirati snimljena zvonjava s Crkve sv. Petra, kako je to dosad svake nedjelje u podne bilo uobičajeno. Time su simbolično najavljene ideološke promjene koje su pored Hrvatske televizije pod utjecajem Kukuriku koalicije neminovno zahvatile i Hrvatski radio kao važan elektronički nacionalni medij.
Neurbani pristup urbane misli
1. Zapad
Uz standardno veselje, važne uzvanike, nebrojene znatiželjnike i samovažne osobe, šarene balone te besplatno i jeftino svašta otvoren je u Rijeci toliko iščekivani “Zapadni trgovački centar”, oliti ZTC za najmilije. Graditeljska pobjeda koja hrabro prkosi krizi i općoj neimaštini dostojanstveno se ugnjezdila na glavnoj ulici zapadnog dijela grada nastaloj poslije onog rata, nekad Bulevar Marksa i Engelsa, danas Zvonimirova ulica. Široka prometnica, pogotovo za ono vrijeme, s četiri trake, obostranim drvoredom i pločnicima zamijenila je davnih pedesetih stari povijesni put, pristup u grad sa zapada koji je prolazio kroz tvorničku zonu i predstavljao smetnju razvoju i sigurnosti. Dio te stare prometnice vidljiv je na Kantridi iznad stadiona i ide do porte “3. Maja” i nestaje među gomile lima i ogromnih hala dok druga strana ide od raskršća na Mlaki negdje do pogona “Torpeda”, odnosno one zbrke objekata koji su od stare cijenjene tvornice ostali.
Zabluda je da socijalizam nije mogao opstati.
Problem hrvatskog socijalizma je u tome što je preko socijalističkog sustava u vrijeme Jugoslavije Hrvatskom vladao četnički lobi i pljačkao Hrvatsku, čime ju je uveo u najdublju moguću krizu.
Da je Hrvatska u to vrijeme imala svoj novčanik u svom džepu, uz socijalistički način gospodarenja nikad ne bi propala, a Hrvati bi i dan danas dobro živjeli.
Demagozi, koji u korist primitivnog kapitalizma (čitaj: robovlasništva - jer ljudi koji rade bez plaće nisu radnici, već robovi) tvrde da socijalizam nije imao šanse, jer je za posljedicu imao ogromnu inflaciju i dugove, prikrivaju činjenicu da je u to vrijeme jedan dinar hrvatske akumulacije završavao u Beogradu i u "nerazvijenima" (čitaj: opet Beogradu), a drugim se financirala JNA, dok je tek treći ostajao u Hrvatskoj i od kojeg je hrvatski narod relativno dobro živio: gradio stanove, tvornice, razvijao uslužnu djelatnost i čitave gradove. Gradili smo bolnice, Domove zdravlja u svakom kvartu, škole, vrtiće i ostalo.
U današnjem Novom Listu objavljen je članak o tome kakve automobile voze u riječkoj gradskoj upravi.
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285D2863285E286328...
Pa navode:
Iz gradskog proračuna se izdvaja novac za gorivo, dok sve ostale troškove snosi autokuća koja je isporučila automobile.
Mene zanima npr. tko snosi troškove leasinga, registracije, osiguranja, auto-guma, popravaka i slično? Ako autokuća koja je isporučila automobile snosi sve te troškove, a gradski proračun samo troškove goriva, kako to piše u članku Novog Lista, postavlja se pitanje zbog čega autokuća snosi sve troškove i što je dobila zauzvrat od gradske vlasti?
Taj model, po kojem netko snosi samo troškove goriva, a autokuća baš sve ostalo, meni bi dobro došao, pa me zanima, bi li i drugi poduzetnici ili obični građani dobili na korištenje od te autokuće megane, na način da autokuća sve plaća, a oni samo gorivo?!
Prije svega suosjećam i dajem punu potporu kolegi Marku Rakaru u cijeloj ovoj po meni iskonstriranoj aferi. Zato ću ovje novinarski izložiti vlastiti neovisni pogled na cijeli slučaj, za kojeg ne kažem da je točan, ali je svakako intrigatno hipotetski.
Svi koji nešto pozornije prate politiku i zbivanja vrlo dobro znaju da je u svakom političkom događaju ili potezu "timing" izuzetno važan i da se ne smije zanemariti njegov značaj.
Pogledajmo kad se i kako se dogodila ova afera. Prije svega Hrvatsku potresa pitanje tko stoji iza afere "Podravka", jer očito ne radi se samo o Polančecu, tu je nova afera u kojoj su s prstima u pekmezu i ministri iz SDP-ove vlade, nakon dužeg vremena (pročitajte Mirtafloru iz Rijeke) zabilježen je jedan ozbiljan radnički skup i najavljeni novi, Jadranka Kosor nema autoriteta da nastavi s antikorupcijkom čistkom među svojim ministrima, Vlada se opet zadužila za 500 milijuna eura, najavljena su a neka i provedena nova poskupljenja, Pukanićevi transkripti otkrili su Pavićevu odnosno EPH-a povezanost s kriminalom. Mislim da je i ovo dosta.
POZDRAV IZ RIJEKE
ILI „KREPAT, MA NE MOLAT“
Kako su vijesti o prosvjedima u Rijeci već obišle Hrvatsku, pa o tome znate što se moglo saznati, voljela bih Vam prenijeti atmosferu skupa i dojmove, dok su još sviježi.
Skup je održan u centru grada, na dva od najljepših riječkih trgova, bilo je previše ljudi da bi stali na Trg 128. brigade, pa su se ljudi skupili i na Trgu 111. brigade, koji se nastavlja na njega.
Prosvjedima su podršku dali studenti, a govornici su bili sa Tehničkog i Filozofskog fakulteta.
Oduševili su me mladi ljudi, koji su govorili o svojoj podršci riječkim radnicima, održanju brodogradilišta „Treći maj“, kritici vladajućih.
Podržali su prosvjede Sindikalni predstavnici iz Dubrovnika, Splita, predstavnici Sindikata zaposlenih u turizmu i trgovini, te ostali govornici.
No ono o čemu Vam želim govoriti teško je opisati, to treba doživjeti.
Osim radnika na prosvjed su pozvani nezaposleni, studenti, umirovljenici, te svi oni koji se boje za svoju budućnost.
Ovo je prevršilo svaku mjeru!
Ljudi, zaista, nemojte glasati u nedjelju, ionako nećete ništa promijeniti, sve će biti isto kao i prije tko god dođe na vlast. Stvarne i izmišljene afere ćemo gutati kao i prije, Bandić će pobijediti u Zagrebu, krasti će se i raditi samo pred izbore. Zaista, nemojte glasiti, jer nitko nema plan niti magični štapić da riješi vaše probleme istog trenutka, pa čemu gubiti vrijedne sate sna i dokolice na ispunjavanje listića. Zaista, zar nije ljepše odvući psa u šetnju nego obaviti šetnju do najbližeg glasačkog mjesta. Zaista, zar nije samoubojstveno posvetiti pet minuta vremena da zaokružite one koji ionako neće za vas ni prstom mrdnuti u iduće četiri godine?
Protekli godinu dana gledamo puno toga što se može svrstati u 'Predizborni sport', isto kao i sa vaterpolistima kada su davali svoju potporu HDZu, pa onda rukometaši isto tako….
Pitamo se kako to da upravo ti vrhunski sportaši nalaze potrebu da reklamiraju HDZ?
Pogledajmo malo uvjete u kojima se nalazimo kao država što se tiće sporta, rezultati nisu samo rezultat dobrog sporta i rada već i uvjeta i podrške 'financijera' što je sasvim normalna formula, 'Više novaca = više rezultata' tako to ide u vrhovnskom sportu u cielome svijetu… možemo zaključiti kako 'novac = dodatna motivacija'.. bez obzira koliko ljubitelja sporta to demantirali, formal drži vodu.
HDZ kao organizacija koja ima dosta sličnosti nekadašnjoj komunističkoj (režimskoj) partiji ponajviše u svom radu i metodologijama a najviše u 'mentalitete' unutar same organizacije je jasno izjasnila kako će podržavati i pomogati sportašima kao i klubovima sa financijama iz državnog proračuna. Normalno HDZu za uzvrat se moraju neki sportaši i klubovi ponašati onako kako oni 'dirigiraju' za potrebe HDZa…. A za sudce nećemo ništa reči jel to nam je jasno kao i bijel dan!
Bliže se lokalni izbori, kao i trenutak kada će se kampanje razviti u svom punom obimu. Na ovim stranicama već je krenula rasprava o toj temi (temama), kako kroz odlične tekstove sm-a o sadržaju i profilu nadolazećih o izbora, tako i kroz seriju tekstova zdravka.garcina i DEMOSa o sudjelovanju na istima. Kako god ti izbori prošli, jedno je sigurno – svi će se proglasiti pobjednicima, baš kao i svaki puta do sada. Hrvatska je doslovno prezagušena brojnošću i usitnjenošću jedinica lokalne samouprave, i u tom moru izborčića, načelnika i gradonačelnika, naći će se materijala za svaku stranku, sve kako bi oslikali svoj izborni uspjeh. No u tom moru podataka – koji su prvenstveno lokalne prirode, budući građani na njima određuju tko će vladati na njima najbližoj razini – ipak se isčitavaju i globalni trendovi.
