pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Do osamostaljivanja Hrvatske poznata Hrvatska sintagma je bila da sav novac odlazi u Beograd. Nakon osamostaljivanja ta sintagma je doživjela promjenu i za sve nedaće manje razvijenih krajeva sada je glavni krivac Zagreb i za njih sav novac ide u Zagreb iako takva teza nema nimalo veze s istinom. Najnovija burleska oko ZERP-a možda bi i mogla promijeniti dogmatsko objašnjenje za sve nedaće jer sada bar svi znamo da 260 milijuna eura vrijedi talijanski izlov ribe u području ZERP-a, kojeg je Hrvatska velikodušno poklonila Italiji.

No teško je vjerovati da će primjerice dalmatinci odjednom početi kriviti talijane i Sanadera koji im već godinama dozvoljava neometan izlov. Ako ništa drugo, onda zbog klasičnog dalmatinskog mentaliteta koji ne priznaje da je pogriješio, a upravo je zahvaljujući gotovo plebiscitarnoj podršci HDZ-u u Dalmaciji Ivo Sanader i osvojio još jedan mandat.

Od ožujka 2001. kada sam predložio proglašenje gospodarskog pojasa Republike Hrvatske u Jadranskom moru on ne prestaje biti kušnja za svaku vladu.
Odmah na početku ove priče dobro je prisjetiti se osnovnih pojmova iz međunarodnog prava mora. Teritorijalno more obuhvaća morsko područje (morsku vodu, morsko dno i podzemlje, te zračni prostor iznad mora) do 12 milja od polaznih crta (tj. najisturenijih točaka obale i otoka koji ostaju iznad mora kod plime). Ne treba ga proglašavati, nego ga država ima od trenutka kad država osamostali. Pri razgraničenju u uskim zaljevima primjenjuje se ili crta sredine ili povijesna prava ili zatečene posebne okolnosti na moru. Država u tom području ima sva suverena prava – samo ona može iskorištavati naftu i plin, samo njeni ribari mogu ribariti, može nametati pravila plovidbe, samo ona može održavati vojne vježbe (a drugi kad im ona to dopusti) itd.