pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Iako je nadošla klima poslovanja u RH možda malo nepovoljna, možda malo i uz njezinu pomoć, crta je konačno prijeđena, nakon dugih napredovanja - bez minimalne normale poslovanja i plaćanja više ne posluje nitko.

Naivnosti i diletantizma će uvijek biti, nužde i gluposti još i više, okrupnjavanja i zaokruživanja svega vjerojatno do zadnjeg daha i kune, ali onaj masovni i dugi pohod je neprimjetno i tiho prešao crtu. Minimalizam normalnog poslovanja je krhk i u povojima, ali to više nitko ne može zaustaviti, iz jednostavne činjenice da natrag nema a naprijed više nema nikoga tko može i hoće bez toga. Milijun uvoznih ovaca za šišanje nije stiglo niti će stići, ni Mesiću u Kini nisu ništa čvrsto ni obećali, Vlada budno prati stvar, beskrajno napredne snage i lokomotive razvitka nisu ničim intervenirale, sve izgleda pouzdavajući se u naviknuto, i nitko nije primjetio da su svi prešli crtu i da smo svi s druge strane ogledala.

Nakon vječnosti možemo odahnuti s te strane.

Kao i o svemu, i o ovome će biti različitih viđenja i teorija, ali predlažem pažnju na žive slike i program, najopuštenija i najobičnija gledanja i doživljaje.

Neka mi svi oproste na ovakvom naslovu, blago je reći da je žestok, bezobrazan, neprimjeren, kako god hoćete i protivan mom gledanju na stvari. Onda zašto sam odabrao upravo takav naslov, iskreno, ovo nije moja rečenica već je to rečenica koja je prisutna u krajevima lijepe naše za koje bi ste se iznenadili da bi ovako nešto bi ikada rekli. Ti krajevi su prvenstveno naseljeni stanovništvom pravoslavne vjere, i vjerovali ili ne to je njihova izreka na sadašnje i moguće buduće stanje vlasti.

No da pojasnim. Moja profesija mi omogućava da svakodnevno kontaktiram sa „običnim“ ljudima, kako gradskim, tako i seoskim stanovništvom. Tijekom godina steknete povjerenje tih ljudi, postanete dio njihovog miljea, pričate o intimnim stvarima, problemima, općenito o svemu pa tako i o izborima koji slijede.

Ustavni sud RH svojom je odlukom protuustavnom proglasio odredbu Zakona o referendumu koja je pravo odlučivanja davala državljanima Republike Hrvatske koji imaju prebivalište na području RH i to najmanje godinu dana prije raspisivanja referenduma.
Prema istom zakonu, referendum je pravovaljan ako na njega izađe više od 50% upisanih a odluka se smatra donesenom ako se ZA izjasnilo više od 50% državljana s pravom glasa.

U povijesti samostalne Hrvatske imali smo samo jedan državni referendum i to onaj na kojem smo odlučili o izlasku iz bivše federacije. Slijedeći koji nas sigurno očekuje je onaj na kojemu ćemo odlučivati o ulasku u Europsku uniju. Ovo posebno podvlačim jer se u našoj javnosti stvorio dojam da će tu odluku donosti vlada i parlament, a neki su povjerovali i Sanaderu kada je izjavio da će on Hrvatsku uvesti u Europu. Dakle, nitko bez većinske odluke državljana RH s pravom glasa ne može donjeti odluku o ulasku RH u EU.

Hrvatske koncepcije su teški ovisnici ili ih nema, iako se pretpostavlja stalni sukob različitih uigranih koncepcija. Globalni je dojam da se sukobljuju razvojne i stagnirajuće koncepcije, pri čemu su obično razvojne one koje potroše više novca i stvore veće dugove a stagnirajuće one koje rade s manjom potrošnjom. Osnovni pregled oko toga kontinuirano zasjenjuju uobičajene sporedne stvari. Usklađivanje RH sa EU već duboko teče i izgleda nije bitno. To usklađivanje pojednostavljeno sadrži sve više i više izdvajanja pojedinih pitanja u nadležnost nezavisnih regulatornih tijela i beskrajnog sustava propisa i smanjivanje upravljanja na tek nešto malo, dio prostora i vremena, za nas posve ograničeno. Umiranja podsjećaju na nedostatke oko koncepcija a živi šute, nema veze. Takvi raskoraci su razumljivi. U području smo na raskrižju, bilo je šta je bilo. Ali danas? Vlada uvjerenje da se zna šta treba, samo da je pitanje sposobnosti vodstva i razlika u sređivanju stanja i razvoju. Turizam, ne apartmani nego nositelji razvoja, hoteli, golf tereni i slično, da li je to koncepcija? Poljoprivreda, približno što više Todoriću, nešto vinograda i maslinika. Gospodarstvo, zahuktava takmičenje oko programa, kojih još nema, baš kad je s EU već usklađeno da nema arbitriranja u gospodarstvu. Komparativnih pregleda nema, npr. šta s INA-om i djelovima. Npr. u kakvoj su vezi s gospodarstvom koncepcije gradova i sela, pa i bilo čega, tzv. infrastrukture. Veliki projekti u prostoru. Potpuno smo uvjereni da se tu zna, a nitko ne zna ni jedan veći projekt koji odgovara koncepciji, koje nema. Čak i uspješno provedeni projekti, npr. autoceste. Uspješno je rješeno sve herojski i iz petnih žila. Mala Slovenija to isto bez pompe i normalno je. Za kratko razdoblje Napoleonova prodora je realizirano više i stabilnije. Ovo naše još nije u osnovnim podacima a niti dovršeno, u tijeku još manje. Veliki projekti u Zagrebu i drugdje, u tijeku i pripremi, da li netko zna osnovne podatke o njima i o koncepciji u koju se uklapaju, Bandić poslovođa a Ljuština sve drugo? Nekretnine. Trgovina. Financijski sektor. Tko o tome pozna i tragove koncepcija, a beskrajne milijarde plešu.