pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

naslov dnevnika samo je jedna od parola koje su se izvikivale u Beogradu i diljem Srbije nakon 16:00 u nedjelju 17. veljače. neki u Srbiji kažu da će se vrijeme u njihovom kalnedaru mjeriti prije i poslije toga dana. Kosovo je Srbija!, moto je, pak, prosvjednog okupljanja u Beogradu na kojem se očekuje nekoliko stotina tisuća ljudi. neki čak spekuliraju s mogućnošću da se okupi više od milijun građana Srbije koji žele svijetu poručiti da se ne mire s odcjepljenjem Kosova. organizatori, Vlada i parlamentarne političke stranke, preciznije Srpska radikalna stranka, Demokratska stranka Srbije, Nova Srbija i Socijalistička partija Srbije, očekuju da će prosvjedni skup proći mirno i bez incidenata te da će Srbija svijetu ponuditi drugačiju sliku od one nedjeljne kada su huligani harali ulicama Beograda i uništavali restorane McDonald'sa te neka veleposlanstva, prije svega slovensko i Sjedinjenih Država.

Europska unije, zemlje u okruženju, prije svega Republika Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, te dio građana Republike Srbije mogu odahnuti. Boris Tadić je novi predsjednik Srbije. za to mu je bilo potrebno više od 2 milijuna i 300 tisuća glasova. to je 600 tisuća glasova više nego što je osvojio 2004. godine. unatoč tome, srbijanska je predsjednička utrka bila neizvjesna do samoga kraja.

nešto manje od 128 tisuća glasova donjelo je izbornu pobjedu Borisu Tadiću, kandidatu Demokratske stranke i dosadašnjem predsjedniku Srbije. nakon najneizvjesnije predsjedničke utrke, radikal Tomislav Nikolić je opet ostao kratkih rukava. i morao je priznati poraz. iako je ostvario najbolji izborni rezultata u povijsti Srpske radikalne stranke. a Nikolićevo priznanje poraza je bio jedan od najdemokratskijih poteza u novijoj povijsti Srbije. da je na bilo koji način doveo u pitanje izborne rezultate, velika je vjerojatnost da bi se ulicama srbijanskih gradova i sela počele valjati mase, a to ne bi završilo bez krvi.

Politička situacija u susjednoj nam Republici Srbiji iz dana u dan postaje sve zategnutija. Ne samo zbog neizvjesnosti drugog kruga predsjedničkih izbora, nego i zbog mogućnosti da se raspadne vladajuća kolicija koju čine DS, DSS i G17 plus. A nad cijelu se Srbiju nadvilo pitanje budućnosti Kosova i Metohije koje je, odgađano godinama, čini se, konačno došlo na dnevni red.

Koliko se može vidjeti u srbijanskim medijima i općenito u javnosti, nitko se ne bavi time kako će se stvari razvijati kad/ako Tomislav Nikolić, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, pobjedi na predsjedničkim izborima i useli u Nove Dvore. I iz njih iseli Borisa Tadića koji je bio uvjeren da će biti prvi predsjednik neovisne Srbije. Medijska i većina političke javnosti, isključujući Radikale, fokusirani su na to kako će Boris Tadić pridobiti premijera Vojislava Koštunicu da stane iza njega, podrži ga u drugom krugu izbora i osigura kontinuitet demokratske vlasti u Srbiji. No, prema svim pokazateljima to neće biti nimalo lako.

u sjeni završetka mandata posredničke trojke Kontaktne skupine za riješavanje statusa Kosova i Metohije te predstojećih predsjedničkih izbora, u Republici Srbiji je bez velike pompe i posebnih komentara prošao posljednji izvještaj glavne haške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. i prije nego ga je del Ponte izgovorila, službeni je Beograd znao da će izvještaj biti negativan. Nacionalni koordinator za suradnju s Haagom ministar rada i socijale Rasim Ljajić je nekoliko dana prije kritičnog 10. prosinca 2007. rekao da će izvješće VS UNa biti negativno, ali da ga on odbija prihvatiti jer u Srbiji postoji politička volja i spremnost da se zaključi suradnja s haškim sudom.

U posljednja dva tjedna dva sam puta bio su susjednoj nam i, ako je suditi prema politici Vlade Ive Sanadera, prijateljskoj Republici Srbiji. Da me ne bi pogrešno razumjeli, nemam apsolutno ništa protiv toga da budemo u prijateljskim odnosima sa susjednim zemljama. U mom kraju kažu da ti je važniji susjed/komšija jer ti je najbliže u trenucima nevolje i prvi će ti priteći u pomoć. No, meni je problem što smo morali proći sva ratna sranja da bi smo sada bili dvije zemlje, s nominalno dva premijera iz iste političke stranke.

Čini li mi se ili ste potpuno zbunjeni?! Kako sad premijer iz iste stranke?!, možda ste se zapitali. I naš Ivo Sanader iz Hrvatske demokratske zajednice i njhov sadašnji, a kako stvari stoje i budući, premijer Vojislav Koštunica iz Demokratske stranke Srbije članovi su Europske narodne stranke (European People's Party). Budući da je tome tako, možemo reći da obje zemlje vodi ista politička opcija. Iako je riječ o strankama, HDZu i DSSu, koje baš i nisu poznate po pozitivnim odnosima prema istočnom/zapadnom susjedu, sada su ista politička opcija koja jamči dobru sudranju i europsku perspektivu naših zemalja.