pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

A sad sport i tarapana!

Pa da krenem kratkim uvodom (preambulom kako se sad to nosi):
Vrijeme je nogometa i gotovo je nemoguće izbjeći nešto što nije vezano za nogomet. Svi nude karte za utakmice, treba smo poslati 5 čepova, 7 naljepnica, 8 felgi i 150 SMS-ova ili MMS-ova. Nogomet je "must be" za svakog poštenog Hrvata a pogotovo muškog Hrvata. S ekrana i plakata nas napadaju pivske flaše pune nogometaša beskrajno ozbiljnih lica, vitezovi kožne lopte i baštinici sveukupne hrvatske samobitnosti.
Svugdje nogomet osim na pollitica.com i eto moja je namjera i poslanstvo da ispravim ovaj nedopustivi propust, doduše malo drukčije ali nitko nije savršen.

Dakle, ovaj tekst se ne odnosi na onu igru gdje mi trčimo za loptom, šutiramo istu (a povremeno šutnemo i protivničkog igrača) i gdje kod veteranske klase gotovo redovito završava ispijanjem par piva toliko da se nadoknadi ono što se izgubilo trčeći. Ovaj tekst se odnosi na onaj drugi nogomet gdje oni igraju (besprijekorni profesionalci švicarskih bankovnih računa) i za razliku od onog prvog nogometa ovdje pivo ne ispijamo nakon nego za vrijeme.

Nisam vidio da je itko do sada reagirao na priču Mile Paraća da on i Mirko Markulin idu utjerati 300.000 dolara od Ivana Čermaka i Zdravka Novaka, koje optužuju da su im ukrali 20 kilograma kokaina. Parać je ispričao da su on i Markulin 1992. finacirali nabavku 25 kilograma kokaina iz Južne Amerike, a da ga njihov prijatelj časnik HV-a Stanislav Dežmalj nije mogao sam preuzeti u Dubrovniku, pa ga je bivši vlasnik diskoteke The Best Mirko Kramarić spojio s generalom Čermakom i policajcem Novakom koji su navodno drogu prebacili u Zagreb, Dežmalju ostavili samo pet kilograma, a ostalo uzeli sebi. Parać je dodao da je Stanislav Dežmalj Brada prodao pet kilograma kokaina u Italiji da bi se kupilo oružje za HV, te da su godinu dana kasnije on i njegov brat Miljenko ubijeni u Paragvaju u namještenoj prometnoj nesreći koju su navodno organizirali hrvatska policija i američka DEA.