pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Neke teme se baš stalno vuku u javnosti, pa tako i na Pollitici, ali kad u sebi nose „grijehe“ koji se ne smiju prikrivati, onda ih se jednostavno ne može niti smije olako preskakati. Stjecajem nekih okolnosti posljednjih sam dana na Pollitici bio marljiviji nego inače (liječeći nervozu čekanja - jer sam odgodio jedno važno putovanje), ali se nadam da mi nećete zamjeriti ovo na gomilanju postova.

Evo se opet govori o Referendumu (koji je uvijek bio najbolja metoda za izražavanje volje naroda). Već sam jedan Referendum komentirao (Trapula za črve, ali ne radi same dileme koju se željelo staviti pred narod, nego radi naoko sporednih ili skrivenih konotacija iza te fasade. Sada opet imamo Referendum s nekom novom pričom, ali Referendum opet rezultira s razotkrivanjem ranjivih bokova mlade ali krivo nasađene hrvatske demokracije. Tako mene u ovom trenutku preokupira taj skriveni ali sramni „grijeh“ hrvatskog pravnog i državnog ustroja, koji se na balkanski način pokušava umanjivati ili čak prikrivati pred demokratskom (našom i svjetskom) javnošću.

Tko o čemu - ja o referendumu. :) No nemojte odmah stiskati "back", neću ponovno pisati o referendumu o ulasku Hrvatske u NATO savez, već o jednom drugom referendumu - onom koji su na prvomajskoj proslavi najavili sindikati.

Za one koji ne znaju o čemu se radi: prije par dana sindikati su, gostujući kod Bandića na grahu u Maksimiru, najavili pokretanje prikupljanja potpisa (krajem svibnja), kako bi se prema Zakonu o referendumu, raspisao referendum o - saborskim mirovinama. Naime, saborski zastupnici u Republici Hrvatskoj odlaze u mirovinu po posebnom zakonskom rješenju (Narodne novine, broj 55/2000), van "uobičajenog" umirovljenja. Dakle, pored toga što imaju visoke plaće, obračun mirovine za saborske zastupnike ne vrši se po istom principu kao i za sve ostale građane, već je Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika posebno propisana procedura za njihove mirovine. To rezultira izrazito visokim mirovinama (u prosjeku 9200 kn), pa saborski zastupnici ni u mirovini ne dijele sudbinu naroda u čije su ime odlučivali. Za razliku od Hrvatske, Slovenija npr. svojim parlamentarnim zastupnicima mirovine obračunava na jednak način kao i svim ostalim građanima, dok u Europi praksa varira od zemlje do zemlje (detaljniji pregled prakse u ostalim zemljama EU može se naći u ovom Globusovom tekstu). Da bi zaokružili temu i do kraja opisali okolnosti, treba spomenuti da se saborskim povlaštenim mirovinama bavio Dragutin Lesar 2005. godine, te da je SDP u posljednjoj predizbornoj kampanji najavio promjenu tog zakona ukoliko dođe na vlast.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM ZAVRŠETKA PRIKUPLJANJA
POTPISA ZA REFERENDUM O ULASKU RH U NATO

Zagreb, 15. travnja 2008.

U subotu 12. travnja istekao je zakonom propisan rok od 15 dana u kojemu je Odbor za referendum prikupljao potpise za raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Zahtjev za referendumom, prema nepotpunim podacima, potpisalo je 124 457 hrvatskih građana s pravom glasa (od čega je 1.6% nevažećih). Kako je prema Zakonu o referendumu za raspisivanje referenduma potrebno prikupiti potpise 10 posto biračkog tijela Republike Hrvatske, što iznosi približno 450 000 građana, Odbor za referendum mora zaključiti da nije prikupljen dovoljan broj potpisa kojim bi se Sabor primorao na raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Unatoč nedostatnom broju prikupljenih potpisa, Odbor za referendum smatra ovu akciju uspješnom i izuzetno vrijednom za opstojnost hrvatske demokracije, posebice u svjetlu činjenice da bi se, već s postotkom potpisia prikupljenihu ovih petnaest dana, referendum raspisao u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj, zemljama koje prakticiraju ovakav oblik raspisivanja referenduma.

Današnji dan već su počeli nazivati „crnim ponedjeljkom“: dobar dio dana Crobex je bio ispod 3600 bodova, no u zadnjih sat vremena trgovanja situacija se neznatno popravila: indeks je završio na 3611 bodova. Čeka li nas i „crni utorak“ pa isto takva i srijeda?

„Kad Hrvatska bude službeno pozvana u NATO, bacite pogled na Crobex!“

Ovu legendarnu rečenica „izvalio“ je Branko Štefanović, predsjednik upravnog vijeća i osnivač veleučilišta VERN, a prenijeli su ju brojni mediji i državni portali, jer upravo je to ono što su vladajući htjeli da čujete. Samo je trebalo pronaći priliku i govornika spremnog da je izreče. Rečenica je izgovorena na političkoj tribini (konferenciji) o Hrvatskom ulasku u NATO kojoj su organizatori bili, osim VERN-a i Zaklada Konrada Adenaura, Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta te Media servis.

Rečenica je neozbiljna što potvrđuju i recentna kretanja Crobex-a. Ne znam tko je savjetovao Štefanoviću da izgovori ovako nešto, razumijem da je medijska prisutnost VERN-a način borbe privatne škole za mjesto pod suncem, ipak ovo je neozbiljno i odaje sve samo ne dobru sliku o stručnosti predsjednika upravnog vijeća VERN-a.

No nije samo Branko Štefanović „izvalio i o ostao živ“.

Jučer ujutro sam bio na uobičajenom prijateljskom subotnjem okupljanju i potpisao za Referendum za NATO iako sam s obje ruke za ulazak u NATO, jer je to Hrvatskoj potrebno a predstavlja približavanje našem konačnom cilju - ulasku u EU. Naime, osobno imam vrlo jasan stav glede tih dvaju asocijacija (NATO i EU) da jedino one Hrvatskoj mogu istinski pomoći da stasa u pravnu i sređenu modernu državu. Također osobno smatram da je EU pogriješila što nas nije primila preko reda, kao Rumunjsku i Bugarsku, ali i ovako s NATO-om je dobro.
Možda Vam se čini da su moje insistiranje na referendumu za NATO s jedne, i opredjeljenje za ulazak u NATO s druge strane, u suprotnosti – ali nisu. Oba moja opredjeljenja su na jednom te istom pravcu – na putu prema demokratizaciji i stabiliziranju Hrvatske. Pozivnica za NATO je tek opet jedna pozivnica, a mi smo jednu „pozivnicu“ već prokockali (onu za ulazak u EU), radi nesposobnosti i kompromiserstva ove vlasti s korumpiranim strukturama novohrvatskog društva, pa smo s njome uludo potratili najmanje tri-četiri godine, puste milijune Eura, i godina boljeg življenja. Zato se nešto treba mijenjati, i to brzo.

Dolazi nam američki predsjednik... Neće on još dugo biti predsjednik a hoće li ga smijeniti Obama, McCain ili Clinton ili će se sljedeći Gavrilo Princip zvati Ivan Korade nije bitno u ovom trenutku, jednako kao ni prometne gužve za nas Zagrepčane bez obzira što imamo Crotram koji bi mogao biti pravi nasljednik izvoznog uspjeha kojeg je u osamdesetima postigao Jugo.

Pale se i jeftine mase oko NATO-a i referenduma. Ne gledaju na to da je Slovenija već u NATO savezu i da zato jednostavno moramo pristupiti. Od pamtivijeka, Hrvatska još jedino sa Slovenijom nije ratovala, a ratovala je ne samo sa svim susjedima nego i mnogo šire. Istina, uglavnom je to zato jer Slovenija dominantan dio povijesti nije ni postojala, no svako odlaganje taj argument pretvara u jadnu ispriku, pogotovo kad za to postoji toliko razloga. A kako nam primjer Grčke i Turske govori, NATO se neće miješati u odnose država članica kad krenemo oslobađati Karavanke. Uostalom ako je Trst naš, čiji može biti Kopar? Talijanski?

Potpisivanje je danas dobro krenulo na oko sto štandova diljem Hrvatske. Na Cvjetnom trgu u Zagrebu, danas između jedan i dva sata peticiju je potpisalo više javnosti poznatih osoba. (Pogledajte prvi izvještaj na HTV-u.) Danas navečer imat ćemo prve izvještaje o ukupno prikupljenom broju potpisa u prvom od 15 dana kampanje.

Danas mi je bilo zanimljivo pratiti medije. Podigli smo prilično prašine - kako rekoh, shvatili su, da smo sasvim ozbiljna incijativa.

Jutarnji list: Ante Tomić kao gerilac u neprijateljskoj pozadini

Lijep i sunčan dan. Kao stvoren za potpisivanje kakve peticije.
Dođem na Narodni trg gdje je predviđeno da će biti postavljen štand za potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o članstvu u NATO-u. Na trgu krcato svijeta. Štanda nema, a već je otkucalo 10 sati što je bilo najavljeno kao početak prikupljanja potpisa. Novinari nervozni. Šetaju s diktafonima, mikrofonima, a bile su i dvije kamere.
S jedne strane trga vidim dvojicu momaka kako nose nekakav stol. Evo ih, znači. Momci su postavili stol i plakate kojim pozivaju građane da potpišu peticiju na stol i uokolo stola. Kao na zvuk startnog pištolja mnoštvo se okupilo oko stola u želji da što prije potpišu. Neki novinari su iskoristili priliku pa su se prvi potpisali. Potpisao sam i ja. Pod rednim brojem 16.

Prenosim tekst cirkularnog e-maila kojeg je uputio Odbor za referendum. U njemu se nalaze osnovne informacije i odgovori na često postavljana pitanja.

Slobodno saljite sadrzaj unaokolo. :)

------------------------------------------------------------------------------

PRIDRUZITE SE ZAHTJEVU ZA RASPISIVANJE REFERENDUMA!
Svojim potpisom postanite dio demokratske Hrvatske

Vise od 50 nevladinih udruga i stranaka je osnovala Odbor za referendum, ciji je jedini cilj skupiti potrebnih 450 000 potpisa kako bi se raspisao referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Prikupljanje potpisa pocinje ovu subotu 29. ozujka i trajati ce do 12. travnja 2008.
Posaljite ovaj mail svojim poznanicima i prosirite vaznu informaciju, koja nema adekvatan medijski tretman!

Ovdje donosimo odgovore na najcesce postavljana pitanja:

---------------------------------------------------------------------------------

Kao i Mr. Jaks, i ja sam u svoj inbox (a ne u junk-mail gdje spada, morat ću se žaliti na NOD32) dobio mail neke od anti-NATO inicijativa. Ništa strašno samo po sebi, ionako uz sve moguće filtere ipak dobijam hrpe smećarskih mailova, jedan više-manje. Naravno, ovaj je bio čisti deja vu, jer sam te stvari već pročitao upravo ovdje na pollitici iz pera Mate Kapovića. Iako mail nije potpisan, Zoran Oštrić kaže da je to djelo dotičnog gospodina.

Uz uobičajenu argumentaciju, koja je ovdje, od strane više diskutanata, prilično razmontirana kao neutemeljena, ovaj mail donosi i neke nove momente. Neću kopirati cijeli tekst maila (imate ga u komentaru Mr. Jaksa na Bepovoj temi "Argumentiranje ulaska u NATO") i stvari koje smo već prežvakali, samo ću komentirati te nove elemente.

-baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage.

Poznato je da budućnost nije moguće točno predvidjeti. I dobro je da je tako, jer uz izvjesnu dozu nepredvidljivosti donosi razna iznenadjenja i čini život zanimljivim. Kako u „običnom“ životu, tako i u politici.

U oba slučaja, staro je iskustveno pravilo da propuštene prilike u pravovremenom djelovanju koje može utjecati na budućnost koštaju puno više nego što se obično u početku misli, jer sve ono neučinjeno danas, već sutra postaje neizvjesno i podložno novim okolnostima s potencijalno katastrofalnim posljedicama za željeni ishod.

Tako je i s hrvatskim putem prema EU. Povijesna šansa – „window of opportunity” - propuštena je zbog rata i grijehova poraća, tako da danas sa zavišću možemo promatrati Sloveniju u EU, i to ovih mjeseci kao predsjedavateljicu. A pred Hrvatskom su još uvijek razni ZERPovi, bezbrojna poglavlja pregovora, reforme okoštalih sistema, preslagivanje granica u susjedstvu i još puno toga što će taj put učiniti neizvjesnim.

Vrijeme je za malu rekapitulaciju do sada učinjenog i planova za bližu budućnost. Naravno, govorim o akciji oko koje su se na ovoj stranici okupili blogeri pod imenom BORNA, a koja je u međuvremenu dobila puno veće proporcije okupljajući preko 30 civilnih udruga i političkih stranaka u Odbor za referendum o NATOu.

Dakle za početak - kroz što smo sve prošli? Krajem veljače, po prvi puta su se na jednom mjestu okupili pojedinke i pojedinci, bilo osobno, bilo kao predstavnici raznih udruga i stranaka, i formirali Odbor. Cilj je jasan - u roku od 15 dana prikupiti potpise 10% birača u RH, baš onako kako propisuje prilično restriktivna odredba Zakona o referendumu. No mi se ne damo zaplašiti - vjerujemo da je zainteresiranost i motiviranost građana ove zemlje za tu temu dovoljno visoka, te da nam ni taj veliki broj nije nedostižan.

Način na koji se u Hrvatskoj raspravlja o NATO-u (kao uostalom i o EU i ZERP-u) ne dozvoljava hrvatskom društvu da vanjskopolitičke činjenice sagledava realno. Bilo bi normalno da politika, umjesto neutemeljenih tvrdnji i drskog farbanja, objektivno informira javno mnijenje i da u pregovorima crpe svoju snagu iz podrške obaviještena naroda. Umjesto toga ona – zemlji a donekle i samoj političkoj klasi na štetu – marljivo reciklira priče lažnog optimizma u znaku svjesnog prešućivanja stvarnih problema. U tom se ozračju stvara jaz između onoga što pametan svijet zdravorazumski doživljava kao stvarnost, i našminkanih poruka agitpropovskih bukača u samocenzuriranim medijima. Izgubljena u tako stvorenoj tranzicijskoj shizofreniji, hrvatska javnost reagira emotivno ili, bolje rečeno, kao klasje koje promjenljivi vjetrići naginju amo-tamo, kako već puhnu.

BORNA
Blogerski odbor za referendum o NATO-u
web: www.borna.pollitika.com
e-mail: borna.glasnogovornik@gmail.com

Poštovani,

proteklih dana svjedočili smo pokretanju kampanje "Bolje pakt nego rat" u organizaciji Instituta za demokraciju iDEMO, te Transparency International Hrvatska. Zdušno podržavamo akciju o kvalitetnom i neovisnom informiranju javnosti o svim aspektima pristupanja NATO savezu. Pa ipak smo se, kao grupa građana zainteresirana za tu tematiku, našli ponukani reagirati i uputiti Vam ovo otvoreno pismo. Naime, već na samom početku Vaše kampanje uočili smo tri činjenice koje smatramo iznimno problematičnima.