Od kada je Miodrag Šajatović u uredničkom uvodniku magazinu LIDER, od 16. listopada 2009. godine, pod naslovom; „Objavom kraja recesije Rohatinski dao kredit Jadranki Kosor“ napisao (između ostalog): „Guvernerova ocjena o završetku akutne recesije u prvom dijelu 2010. može kratkoročno koristiti Vladi. Ne iskoristi li se optimizam za radikalne zaokrete u ekonomiji, 'ovrha' će stići vrlo brzo.“, prošlo je skoro godinu dana (2 tjedna manje).
Hrvatska je mrtvi konj (toliko popularna životinja i u Banskim Dvorima i na Pantovčaku u zadnje vrijeme), kome samo adrenalinska injekcija, i to ravno u srce, može eventualno pomoći. Pomoći barem da 'konj' potegne jednu udaljenost, uz zadovoljavajući rad, koji za posljedicu može imati rast gospodarske aktivnosti. Ne trgovine, već proizvodnje i međunarodno konkurentne proizvodnje, s ciljem daljnjeg razvoja, istovremeno sve dobiti ulažući u nove globalno konkurentne proizvodnje.
Prije nekoliko godina premijer Ivo Sanader sa zadovoljstvom je predstavio «Strateški okvir za razvoj 2006-2013» koji je Vlada RH usvojila na sjednici 4.kolovoza 2006. U tom programskom dokumentu kako navodi sam Premijer, neke su mi rečenice posebno zapele za oko.
« Za mene osobno i za Vladu koju vodim, članstvo u EU nije samo po sebi cilj: ono ima smisao ako je u njega ugrađen hrvatski cilj, a to je razvijeno društvo blagostanja i solidarnosti koje je spremno i sposobno ravnopravno sudjelovati na otvorenom europskom i globalnom tržištu rada i ideja ...Istodobno, model gospodarskog rasta i jačanja konkurentnosti mora osigurati socijalnu pravednost, solidarnost svih slojeva stanovništva... Za ostvarenje toga cilja «Strateški okvir za razvoj 2006-2013» prepoznaje deset strateških područja oko kojih će biti potrebno odlučno i usklađeno djelovanje svih u zemlji...»
RAZVOJNA EKONOMIJA
Razvojni ekonomski sustav
- temeljen na modernom projektno-obračunskom sustavu i reformiranom proračunskom sustavu
# zadaci razvojne ekonomije
• poboljšati bankarski sustav
- stimulativne kamatne stope, otkup zajmova
- ekspanzivna monetarna politika (na podlozi poduzetništva i proizvodnje)
- bez potrebe za devalvacijom i uz minimalnu inflaciju
- osigurati svu štednju građana
• precizno balansirati financijski i realni sektor, što će omogućiti ekspanzivnu monetarnu politiku
• destimulirati sivu ekonomiju
- stvarni PDV (porez na promet gotovinom), stimuliranje negotovinskog plaćanja
• prekinuti lanac nelikvidnosti
- prijavljivanje ispravnih glavnica poduzeća, sveobuhvatne kompenzacije
• staviti imovinu odmah u funkciju
- ne čekati rješenje pravnih sporova (ali bilježiti vrijednost imovine za budućeg vlasnika)
- produžiti rok zastare za 10 godina za sve sporove u privatizaciji
• uvesti sustav unutarnjih zajmova
- decentralizacija, a ujedno integracija velikih sustava
- efikasnije upravljanje velikim sustavima
• smanjiti troškove države, racionalizirati i modernizirati rad javnih službi
Pod pojmom politike podrazumijeva se puno toga. Politika je zakonodavstvo i predlaganje zakona. Politika je i administracija i servisiranje građana. Politika je diskusija i sporazumjevanje. Ali, prije svega i na najvišem nivou, politika je pitanje temeljne vizije razvoja društva, na koju se oslanjaju svi ostali oblici političkog djelovanja. Zato je za svaku političku opciju neophodno da jasno izrazi viziju na kojoj temelji i opravdava svoje postojanje, i na kojoj gradi sve ostale niže oblike svog političkog djelovanja.
U praktičnom političkom djelovanju može doći, i redovito dolazi do većih ili manjih odstupanja od tih temeljnih načela. To je zato jer je dnevna politika uvijek bazirana na kompromisima koji moraju zadovoljiti brojne često suprotstavljene interese.
U mnogim raspravama o gospodarskoj budućnosti Hrvatske , spominju se primjeri raznih zemalja u koje bi se Hrvatska mogla ugledati. U tome prominentno mjesto ima Republika Irska. Zašto i ima li uopće smisla takav usporedba?
Evo što o Irskom privrednom čudu piše (prepričano) Michael Böss, šef Centra za irske studije na Sveučilištu u Aarhusu u Danskoj. (Dagbladet Politiken, 17. studeni 2007). Prenosim ovaj tekst jer mislim da sadrži neke jako dobre opservacije koje u pravom svjetlu prikazuju irski razvojni model i njegovu upotrebljivost u Hrvatskoj.
Republika Irska je u posljednjih petnaest godina prošla put od je jedne od najsiromašnijih do jedne od najbogatijih zemalja u Europi. Najuobičajenije tumačenje pripisuje taj napredak isključivo neoliberalističkim reformama i sniženjima poreza. Zbog toga mnogi tvrde da se irska strategija može iskoristiti kao model i u drugim zemljama. Medjutim, ozbiljnija istraživanja s pokazala da postoji više povijesnih razloga da je «keltski tigar» nešto jedistveno i ne tako lako prenosivo u druge uvjete.
Moj otac je rodom iz Slavonije pa sam znao, kao mali, ljeta provoditi u Zlatnoj Slavoniji. To je bio pravi doživljaj dječaku koji je odrastao na urbanom asfaltu Zagreba. Sve te domaće životinje, polja dokle ti pogled seže, komšijine trešnje (kasnije i kćer), ribolov na Dravi. Od prvih zraka sunca pa do trena kada kokoši krenu spavati, družio sam se sa bratićem koji mi je ujedno i vršnjak. No s vremenom smo odrasli pa neko vrijeme nisam dolazio i nismo se vidjeli sve do prošle godine kada je on došao u vojsku. Ja na faks, on u vojsku. Pričamo mi tako o životu i planovima. "Uzet ću neku zemlju, red paprike, red duhana, red kukuruza", priča on meni. "Što je sa studijem?", pitam ga. "Ma što će to meni, ja sam seljak", razočarano odgovori.
Preliminarni rezultati nepotpunih višedisciplinarnih terenskih istraživanja in situ (u živo).
Hrvatska je i dalje u svjetskom vrhu privlačnosti za ulaganja i razvoj. Razne impresivne teškoće na putu uspjeha povezano prate razne impresivne mogućnosti rješenja tih teškoća. Rad u tome jeste jedan od mogućih utega, ali kao zadnja rupa na svirali naučen je da se dobro prilagođava. Znanje i obrazovanje zaostaje na mnogim segmentima, ali debelo ih šijemo u svestranosti i to nadoknađuje.
U globalu naši uspjevaju bez znanja (to je prednost), rada i uloženog kapitala, prvenstveno njuhom. Desteljećima su adaptirani na uvjete in situ, pogotovu na uspjehe, rađaju se i rastu u tom okružju pa nije čudo. Glavna plima uspjeha je došla sedamdesetih i, dok je masa bila zauzeta drugim, masa drugih je njušila uspjehe. Taj proces i dalje traje, non-stop se dograđuje, zbilja sama radi bolje od ikakvih izumitelja. Ni ključni fenomen njuha nije nešto bitan. Kakav njuh ti treba da prepoznaš kako dobro kure nekretnine. I još više, da je zgodno ovladati prehranom, duhanom, mlijekom, komunalnim priključcima, igrama na sreću, medijima ... I nadasve vlašću i svim brigama i poslovima za opće dobro. Priznaćete, to i zadnja budala može prepoznati, samo se treba nekako uključiti. Guračina već odavno traje, busevi su odavno prepunjeni, one slabog daha i slabije usidrene se baca kroz prozor a masa izvana gura idućeg unutra. U globalu pravih prepreka za uspjeh nema, jer amorfna nerazlučena masa sustava i stvari po defaultu inercijom radi prema naprijed i ona te gura. Nikakav šerif tu odavno ne uvodi reda, čak ni Tito, renomirani svjetski bonvivan.
Izašlo je Izvješće o Konkurentnosti za 2006 (nadalje samo IK) pa se da nešto i naučiti iz njega iako ne otkriva neke od prije nepoznate podatke i nužnosti. Po mom mišljenju, IK je dosta balansirano između dobrih i loših pokazatelja, što ga čini težim za kritiziranje. No to je vjerojatno i cilj IK kao neparcijalnog i nepolitičkog izvještaja. Mrak, ima “malkice” drugačije mišljenje i to je uredu. Pročitajte njegov osvrt. Cilj IKa je ukazati na potrebne promjene kako bi se podigla konkurentnosti, ne upirati prste tko je za što odgovoran.
Kao...... Baš ovaj tjedan, kad je SDP predstavio svoj "politički" mirovinski plan, kao naručeno se pojavila zanimljiva diskusija na Economist.com site-u. Zapravo, radi se o diskusiji o etičnosti deficita. Ako malo razmislite, zdravo razumski, odmah će te povezati dva i dva. SDP najavljuje povećanje izdataka za mirovina od 10% već u 1. godini mandata. Nadalje, obećavaju uvođenje državnih mirovina u 1. godini mandata kako bi izjednačili nove sa starim umirovljenicima. I evo sočnog djela; za to će izjednačavanje biti potrebno 1.6 milijardi kuna. I bit će to najskuplji projekt u SDP-ovom mandatu.
Nikad mi nije bilo žao što sam nešto uradio, krenuo nekim putem, prihvatio šansu (koliko god rizična izgledala). Ali ima puno stvari koje nisam uradio, a trebao sam, imao sam priliku. Propuštene prilike najviše frustriraju.
Narodi i države također imaju svoje prilike, mogućnosti da krenu jednim ili drugim smjerom, da učine korak koji će im odrediti sljedećih par desetljeća (ili stoljeća) ili da ga ne učine. Hrvatska je početkom devedesetih prošlog stoljeća imala priliku da se oslobodi i izvuče iz raspadajuće Jugoslavije (u koju je, tamo krajem Prvog svjetskog rata ušla dragovoljno). Bilo je dovoljno pameti i hrabrosti i ta je prilika iskorištena. Iskorištavanje te prilike odredilo je povijest države i naroda u novom tisućljeću.
