Često se pitam kako je jedan gradić u Bosni i Hercegovini, prelijepa naziva, postao simbol najvećeg zla koje se dogodilo u poslijeratnoj Evropi?? Srebri se more, i mjesec na površini mora, a Srebrenica je ovih dana ovijena u olovnu tugu, u vrućinu, u iskopane rake u koje se polažu mrtva tijela identificiranih ostataka ljudi koji su hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se i – zapomagali! Taj vapaj umirućih svijet, i nakon Auschwitza, nije čuo, skapali su u genocidnom ratnom zločinu, okruženi „plavim šljemovima“ UN, pokazujući kako je život u vrijeme raspada Titove Jugoslavije bio jeftin, tek jedan metak u potiljak! Prvo smo zakazali svi mi koji nismo znali ili htjeli zaustaviti genocidnu politiku klike slobodana Miloševića koji je u svoj paklene planove uključio ostrašćenu mladost Srbije, mladiće koji su također hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se... učinio ubojicama koji su bacili ljagu na sav srpski narod.
Tko je zakazao?
" Biljana platno beleše..."
Kasnimo, neće se valjda naljutiti?
Čobanac je već prošao, a janjetina će stići nešto kasnije. Čuje se glazba. Domaćica je po običaju vesela: “Ova je moja”, “I ova je m o j a”, “Ovu voli moja sestra. Žao joj je što ove godine nije mogla doći iz Francuske, ali uskoro će doći na krizmu svoje nećakinje.”
-Puno pije, ali što pjeva... i podigne ruke te zapjeva:
“Alkohol, alkohol, za veselje, i za bol...
Narod kaže tko ne pije, narod kaže tko ne pije,.. virovat mu nije.
Alkohol, alkohol,...”
Malo prevrtanja po CD-ovima.
I najednom:
“Biljana platno beleše, na Ohridski te izvori:
http://www.youtube.com/watch?v=UNoPDQ6MW0o&feature=related
Domaćica se uozbilji, odloži cigaretu i kaže: “Uvijek kada čujem tu pjesmu, sjetim ga se. Išao je u vojsku. U našu vojsku devedeset prve. Slavili smo svi,..a što? Bili smo mladi i bilo nam je sve svejedno, svaki izgovor za feštu, bio je dobar. Tu večer, za vrijeme zamračenja, čula se pjesma “Biljana platno beleše, na ohridskii.. te izvori.
NE U USTAV
Ovih dana smo svjedoci još jednog spina HDZ-a.
Naime radi se o donošenju Ustavnog zakona o pravima Hrvatskih branitelja koji bi donošenjem napokon postao Ustavna kategorija.
Poznato nam je da su prava Hrvatskih branitelja zaštićena i Deklaracijom o Domovinskom ratu
Link:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/274008.html
te Zakonom o pravima branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
Link:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313650.html
U Ustavu R.H. u „Izvorišnim osnovama“ stoji i ovo:
„– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”
E sada se treba malo prisjetiti par dana prije donošenja presude hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku 15. Travnja.
Ne znam da li je Adolf Eichmann (1906—1962.) prije svog uhićenja bio na svadbi nekoga bivšeg naciste u Buenos Airesu, ali Ratko Mladić ušao je u moju memoriju preko snimaka gdje raspojasano pleše na nekoj svadbi. Ušao mi je potpuno u svijest kao ratni zločinac koji je u ratu zapovijedao i jedinicama smrti, kao osoba koju traže policije više država.
Drugi svjetski završio je 9. svibnja 1945., jedan od najvećih ratnih zločinaca IIWW Adolf Eichmann otkriveno je da živi u Buenos Airesu pod imenom Ricardo Klement (Clement), stanovao je u ulici Garibaldi. Petnaest godina kasnije, u svibnju 1960. grupa dobrovoljaca Mossada kidnapirala ga je i posebnim avionom prebacila u Izrael, gdje mu je suđeno 1961. godine.Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen. Kremiran je, ali mu je pepel prosut po Sredozemlju daleko od obala kako niti jedna država ne bi mogla biti počivalište ovom zločincu. Prije vješanja, popio je pola boce Carmela, vrste suhog izraelskog vina. Nije pojeo zadnji obrok.
HTJELI IH PROGLASITI MRTVIMA
U skladu s nedavnom najavom Vladimira Šeksa, jučer se oglasilo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku kako bi svekolikoj domaćoj a, bome, i stranoj javnosti priopćilo da u vezi možebitne odgovornosti aktualnog Potpredsjednika Sabora RH za zločine počinjene nad civilima srpske nacionalnosti u Osijeku i Istočnoj Slavoniji tijekom 1991.godine „ne nalazi osnova za daljnje postupanje“. Trebalo bi to začepiti usta „ i crvenim i žutim i zelenim vragovima“ koji su se drznuli dovesti u pitanje svijetao lik i djelo nekadašnjeg Predsjednika Kriznog štaba za Osijek.
... ma koliko se tome veselili nositelji crnih barjaka i ne samo crnih barjaka nego i crnila u duši.
Riječ je naravno o istraživanjima ratnih i poratnih "komunističkih ili antifašističkih zločina" na području bivše države.
Samo što bi to Karamarko i sam očito skloniji fašizmu nego antifašizmu istraživao, a da to bude svrsishodno, odnosno da nekoga od počinitelja ili nalogodavaca dovede pred sud temeljem važećeg KZ RH?
Ako se radi o poratnim zločinima, onda neće moći izvesti pred sud nikoga, jer su sva ta (ne)djela pala u zastaru.
Što se pak tiče ratnih zločina, onda obzirom na protek vremena moguće je suditi samo za nezastariva kaznena djela, a to je genocid, pokretanje agresivnog rata, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin.
Ako partizane, JA, promatramo kao dio Antifašističke koalicije, a drugačije ih promatrati niti bismo trebali niti bismo smjeli, oni kao ni drugi pripdnici Antifašističke koalicije, genocid počinili nisu, agresivni rat pokrenuli nisu, ta nedjela počinile su snage Osovine.
Je li legalno ugristi psa za uho?
Sve neke teške stvari u državi. Te kriza, nezaposleni, dugovi, otpuštanja, ovrhe preko FINE, natječaj o prodaji – početak privatizacije voda, uhićenje branitelja u BiH zbog navodnoga ratnoga zločina, grdilinov popis branitelja osumnjičenih za “ratne zločine” prodrmao i branitelje, i političare, raspisao pollitičare i novinare, oglasio se i Katolički radio, negdje se prvo nastavila legendarna “hrvatska šutnja”, a zatim su uslijedile nespretne reakcije službene politike o tome, te iznošenje i kontradiktornih izjava nadležnih ili njihovih glasnogovornika, na kraju sastanak sa srpskom ministricom pravde , dogovoreni dogovori, razmijenjeni popisi ili će biti razmijenjeni, te pojeftinjenje javnobilježničkih tarifa prema obrascu: “No, iako je procedura građanima skuplja zapravo nije riječ o poskupljenju. . ..... tarife su iste već 16 godina, no prije se nisu morale primjenjivati na zadužnice”, te zabranjeno reklamiranje čaja Antigripina tvrtke Fero-Leko iz Požege, koji je navodno djelotvorniji protiv svinjske gripe, nego li cjepivo, jer nije poštivana neka procedura (piše u novinama koja), te...
Hoćeš-nećeš, sve te uvlači u vrtlog teških misli, ako ti nije preteško misliti.
Izgubiš pojam o tome što je smisleno, a što ne; što je moralno, a što opet ne; što je normalno, a što perverzno; što je s nama- jesmo li još kralježnjaci ili smo evoluirali u svitkovce, u bezkralježnjake; što je zakonito, a što nije; i “je li, ili nije legalno, ugristi psa za uho?”
Istina je.
Nije bilo puno sati, ali već je bio mrak. Dani su kratki, a poslu nikada kraja, uvijek te odvuče u noć. Bila je večer bez kiše, blaga i mirna.
Razvezao sam radnike, ostavio kamiončić, sredio se i malo u život. Prošetao sam nekoliko ulica dalje, do stola pod orahom, uz sami zavoj ceste od 90°. Tamo sve poznate face, konobarica, pivo i zapaljene cigarete za tjeranje komaraca.
Ni nisam bio dugo, jer sam bio umoran.
Planirali smo sutradan krenuti malo ranije s poslom, da stignemo prije mraka. Žene uvijek prigovaraju: te nikada nisi kod kuće, namjerno propuštaš rođendane, godišnjice, zajedničke šetnje, djeca kao da ni nemaju oca, “kada si zadnji puta ti išao na roditeljski sastanak”, a i bio je neki važni datum, pa sam obećao doći kući na ručak i druženje s djecom , ženom, rodbinom i kumovima.
Ovih dana smo mogli čitati veoma pozitivne kritike Tadićevog dolaska u Vukovar. Tek tamo neke Vukovarske majke su Tadiću okrenule leđa i jedno stotinjak HaEsPe ovaca je prosvjedovalo - što je sasvim za očekivati od njih jer nemaju nikakvog drugog posla.
Ohrabren takvom konstelacijom snaga, još vruć od poljupca kojeg je dobio od Tadića ispred Vukovarske zgrade poglavarstva (ne izmišljam - Tadić je cmoknuo Stanimirovića i Pusičku, postoji video zapis) Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a dao je intervju za beogradsku 'Politiku'. Na hrvatskoj političkoj sceni ne postoje novine koje su kvalitetne kao beogradska 'Politika'. Zbog toga nam mora biti jasno, da Stanimirović nije dao nedeljni intervju za te novine slučajno i u trku. Nedjeljni intervju beogradskoj politici je ono što je Stankovićeva emisija 'Nedjeljom u 2' - mjesto na kojem vam je dopušteno da artikulirate jasno i glasno svoje stavove. Možete biti detaljni, i brutalni ako želite. A Stanimirović je to želio.
Početak i kraj, a između zaplet filma
Ovih dana jesen je dosadna, kiša monotono natapa zemlju prepunu vlage, a u ljude se uvlači slično raspoloženje: tmurno, hladno, vlagom prezasićeno.
Bliži se dan Svih svetih. Krizanteme svih boja već su izložene u cvjećarnicama, trgovačkim centrima, na tržnicama i ispred kuća mnogobrojnih sitnih uzgajivača, koji bi si olakšali preživljavanje nadolazeće „najhladnije zime u zadnjih 1000 godina na Balkanu“.
Rođenje i smrt su na krajevima niti koje pletu život.
Početak i kraj, a između zaplet filma.
Nitko od nas nije baš imun na ljepotu, pogotovo kažu- muškarci. Jedan ženski primjerak, jedinstvene ljepote, pobudio je veliko zanimanje i kod nas, i u susjedstvu. Stigla je Angelina Jolie. Novinari i glumci- profesionalni ljetni turisti na Brijunima , čekali su je, ali ne i dočekali. Njihovo iščekivanje, a zatim razočarenje punilo je novinske stupce, kada već nisu njeni intervjui.
Zaposlila ona puno novinarskih pera, glumaca iz „ovih regiona“, ali i političkih glava.
Australija je konačno uhitila Dragana Vasiljkovića, poznatog pod nadimkom "kapetan Dragan", optuženog u Hrvatskoj za ratne zločine počinjene 1990. i 1991. godine. Sada predstoji postupak ekstradicije koji može potrajati nekloliko mjeseci, ali najvažnije je da je "kapetan Dragan" u rukama australskog pravosuđa a ono se mora držati pravorijeka najviše australske sudbene instance - Vrhovnog suda koji je presudio da Dragan Vasiljković treba biti izručen Hrvatskoj.
Naravno da je taj potez australskih pravosudnih organa dočekan s olakšanjem i odobravanjem u Hrvatskoj. Više najviših državnih dužnosnika dalo je u tom pogledu izjave u kojima se pozdravlja potez australskih vlasti.
Najčudniju izjavu dao je, ponavljajući još jednom da se najblaže rečeno ne snalazi u novoj funkciji predsjednika Republike, Ivo Josipović. On je izjavio : »Mislim da je dobro da je Australija poduzela ono što je i za očekivati, da se osobu osumnjičenu za ratne zločine uhiti i preda državi koja traži takvog osumnjičenika. Naravno, sve ostalo je na sudu«.
